Uvijek je to tako, nekoliko ljudi u selu povuče za sve ostale...a da nije tako, mnogo toga se ne bi uradilo. Tako je i ovdje. Problem je što uvijek postoje "filozofi" koji smatraju da oni koji svoja leđa podmetnu za opće dobro, rade to iz neke materijalne koristi...zna to biti prilično neugodno i nezahvalno.
Ljudi ko ljudi, sve je manje onih što hoće da rade...a sve više gotovana. Prolazim juče općinskim središtem, općina pokosila travnjake ispred kuća, između pločnika i ceste...i vidim ženu koja radi kao čistačica u općini, mete pločnike ispred kuća...e, meni to nije normalno, meni bi bila sramota da, ako mi već pokose travu, znači treba sve i da očiste...a na ulici nikog da joj pomogne...
Slažem se s tvrdnjama da je u današnje vrijeme krenuti s poljoprivredom ispočetka zapravo nemoguća misija i divim se ljudima koji se odluče na tako nešto. Nitko na selu neće biti gladan, toliko će uvijek uroditi, ali tko misli živjeti od poljoprivrede a da nema iskustva, strpljenja, mehanizaciju...svaka mu čast na hrabrosti.