Dva su pitanja.
Šta doktori znaju?
Šta doktori smiju učiniti prilikom liječenja?
Nekad je doktor bio doktor u koga se nije sumnjalo jer je bilo očito, vidljivo, mjerljivo, dokazano da ono što je činio i propisivao kao lijek bilo ispravno u odnosu na stanje koje je bilo prije toga. I vakcine su se pokazale kao dobro rješenje i za liječenje i prevenciju.
A onda su se vremena promjenila.
I sad doktori znaju, čak i više nego oni prije njih jer je medicina napredovala, ali težište je na pitanju šta smiju.
Autoriteti, profit, prijetnja tužbama za nesavjesan rad, koji može biti i dokazan ali događa se i da nije nasavjestan ali šteta je već učinjena, čovjek je "razapet" u medijima, karijera uništena, popljuvan i ponižen. Sjetite se vrhunskih stručnjaka, u svijetu a i kod nas, koji su bili odabrani u tim za borbu protiv korone. Bili su stručnjaci a kad su, javno, saopštili svoje mišljenje odjednom su postali šarlatani i neznalice. Dali su zaboravili znanje ili je nešto drugo u pitanju?
Najveća šteta je što su ljudi izgubili povjerenje u doktore.
Kad uđem kod doktora i vidim da su dobar dio njegovog stola zauzeli prospekti i reklame preparata koji spadaju u medicinu, iako su neki i od travara i porodičnih obrta, zapitam se dali doktor propisuje ono što mi zaista treba ili se rukovodi nekim drugim aršinima.