đađo74
Član
IZVOR: B92, BETAHag -- Međunarodni sud pravde odbio je i tužbu Hrvatske i protivtužbu Srbije za izvršeni genocid na hrvatskoj teritoriji od 1991. do 1995. godine.
Kako je naveo predsednik suda Petr Tomka, ni Hrvatska ni Srbija nisu uspele da dokažu da je druga strana počinila genocid.
U obrazloženju obe odluke, Tomka je naveo da je bilo namere za nasilno iseljenje obe grupe sa dela hrvatske teritorije, ali da krajnji cilj nije bilo fizičko uništenje grupe, što je potrebno da bi se delo kvalifikovalo kao genocid.
Sud je utvrdio da su JNA i srpske snage učinile više dela protiv zaštićene grupe, ali sa namerom da ih "vojno kazne" ili isele.
"Sud odbija tužbu Hrvatske. Hrvatska nije dokazala da se radi o nameri da se delimično ili u celosti unište Hrvati. Dela koja sadržavaju actus reus genocida nisu počinjena sa specifičnom namerom potrebnom da bi se delo kvalifikovalo kao genocid", rekao je Tomka.
Što se tiče srpske kontratužbe, Tomka je naveo da čak i da se dokaže da je postojala namera hrvatskih lidera da se istera srpsko stanovništvo sa teritorije hrvatske, nema dokaza da je imala za cilj fizičko uništenje stanovništva.
"Zbog toga sud u potpunosti odbacuje tužbu Srbije", rekao je Tomka.
Presuda MSP je konačna i obavezujuća za sve članice UN, države su u obavezi da po njoj postupe i na nju nema žalbi.
Presudu o tužbi i kontratužbi Hrvatske i Srbije donelo je ukupno 17 sudija, 15 stalnih sudija i dvoje ad hok sudija iz Srbije i Hrvatske.
Za odbacivanje hrvatske tužbe glasalo je 15 sudija, a odluka o kontratužbi doneta je jednoglasno.
[h=2]"Cilj srpskih jedinica isterivanje, ne uništenje"[/h]
[TR]
[TD][TABLE="width: 222"]
[TR]
[TD][TABLE="width: 222"]
[TR]
[TD="class: textvesti"]O Miloševiću i Gotovini
Sud je primetio da optužba protiv Slobodana Miloševića u Haškom tribunalu uključuje tužbu za genocid, ali u delu optužnice koji se tiče BiH, ali ne i u delu koji se tiče teritorije Hrvatske.
Tomka je takođe rekao da druge presude, kao što je ona hrvatskom generalu Antu Gotovini, ne mogu imati presudnu težinu u ovom slučaju.
"To što neko pojedinačno nije osuđen nije ključno, ali može biti značajno", rekao je predsednik suda.
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Tomka je naveo i da MSP slaže sa zaključcima Haškog tribunala, u kojima se navodi da je cilj srpskih jedinica da se nasilno isteraju Hrvati sa dela teritorije, ali ne i da se fizički unište.
Sud je rekao da je na hrvatskoj teritoriji, u istočnoj Slavoniji, Dalmaciji i Lici počinjen "veliki broj ubistava i zlostavljanja" i to od strane JNA i srpskih snaga, ali i da Hrvatska nije uspela da dokaže da se radi o genocidu.
"JNA i srpske snage nisu ubile hrvatske vojnike koji su bili zarobljeni. Pomoću poređenja zarobljenih sa konačnim brojem žrtava, možemo videti da li su JNA i srpske snage htele da iskoriste priliku za uništavanje grupe. Zaključujemo da Hrvatska nije uspela da dokaže da je iskorišćena prilika da se unište pripadnici zaštićene grupe", rekao je Tomka.
Nešto ranije, Tomka je naveo i da Srbija ne može biti odgovorna za dela počinjena pre 27. aprila 1992. godine, zbog toga što je SRJ tek tada postala članica UN i potpisnica Konvencije UN o sprečavanju i kažnjavanju genocida.
"Sud pre tog datuma, Srbiju, kao zemlju koja je naknadno postala potpisnica Konvencije, ne može smatrati odgovornom u smislu člana 9 Konvencije. Država koja je postala članica potpisnica Konvencije ne može se smatrati odgovornom retroaktivno za genocid po članu 9", naveo je Tomka.
Već tada je pao deo hrvatske tužbe koji se odnosi na ratne zločine počinjene u Vukovaru 1991. godine.
Tokom iznošenja presude, navedeno je i da su mnoga svedočenja koja je Hrvatska iznela pred sud manjkava, kao i da su brojni policijski zapisnici predati sudu bez potpisa od strane lica koja su davala izjave.
"Čini se da su u nekim svedočenjima izjave čak i prepričane izjave svedoka", rekao je Tomka.
[h=2]"Etničko čišćenje ne čini genocid"[/h]
"Navodi srpske strane ne dokazuju postojanje specifične namere koja karakteriše genocid. Samo etničko čišćenje, ne čini genocid. Genocid je namera da se fizički istrebi grupa ljudi, a ne samo da se proteraju", naveo je Tomka.
Kako je rekao, Sud u ponašanju hrvatskih vlasti za vreme i nakon operacije "Oluja" ne nalazi dela koja bi pokazivala nameru da se fizički istrebi srpsko stanovništvo.
"Srbija nije činjenično dokazala genocid, ali je dokazala ubijanje civila i maltretiranja civila. Kada je reč o navodnom ubijanju Srba u kolonama, izneti dokazi nisu dovoljni da bi doveli do takvog zaključka", naveo je Tomka.
MSP je naveo da Srbija nije iznela dokaze koji potvrđuju da je Hrvatska neselektivno granatirala gradove u Krajini.
Tomka je naveo da se to ne može utvrditi ni iz Brionskih transkripta ili svedočenja pred Sudom.
"Čak ako bi se dokazala namera prisilnog preseljavanj srpskog stanovništva iz Krajine, to bi bila specifična namera genocida samo ako bi dovela do fizičkog istrebljivanja u celini te grupe. Sud zaključuje da nisu podneti dokazi koji potkrepljuju takava zaključak. Čak i da je bilo namere da se istera srpsko stanovništvo, nema dokaza da je imala za cilj fizičko uništenje stanovništva", rekao je Tomka.
Srpski i hrvatski ministri pravde Nikola Selaković i Orsat Miljenić, koji su prisustvovali izricanju presude, poručili su da će obe zemlje poštovati odluku MSP, "kakva god da bude".
[h=2]Kraj procesa posle 16 godina[/h]Izricanjem presude okončaće se proces koji je 1999. pokrenuo Zagreb, tužeći vlasti u Beogradu za genocid koje su snage SFRJ i SR Jugoslavije navodno počinile na hrvatskoj teritoriji.
Srbija je odgovorila deset godina kasnije podnoseći kontratužbu za genocid, koji su, kako tvrdi, hrvatske snage počinile nad Srbima iz Kninske krajine, tokom i posle operacija Oluja, 1995 godine.
U tužbi protiv Srbije, Hrvatska tvrdi da je zvanični Beograd odgovoran za "etničko čišćenje" hrvatskih građana kao "oblik genocida" zato što je "direktno kontrolisao aktivnosti svojih oružanih snaga, obaveštajnih agenata i raznih paravojnih odreda koji su počinili zločine na teritoriji Hrvatske, u regionu Knina, istočne i zapadne Slavonije i Dalmacije".
U kontratužbi, Srbija tvrdi da su hrvatske vlasti počinile genocid tokom operacije Oluja, u avgustu 1995. u nameri da potpuno ili delimično unište krajiške Srbe kao etničku grupu. Genocid je, kako se navodi u kontratužbi, počinjen ubistvima i nanošenjem ozbiljnih fizičkih i psihičkih povreda pripadnicima srpske zajednice, te
hotimičnim stavljanjem Srba kao nacionalne grupe u situaciju smišljenu na njeno delimično fizičko uništenje.
Kako je naveo predsednik suda Petr Tomka, ni Hrvatska ni Srbija nisu uspele da dokažu da je druga strana počinila genocid.
U obrazloženju obe odluke, Tomka je naveo da je bilo namere za nasilno iseljenje obe grupe sa dela hrvatske teritorije, ali da krajnji cilj nije bilo fizičko uništenje grupe, što je potrebno da bi se delo kvalifikovalo kao genocid.
Sud je utvrdio da su JNA i srpske snage učinile više dela protiv zaštićene grupe, ali sa namerom da ih "vojno kazne" ili isele.
"Sud odbija tužbu Hrvatske. Hrvatska nije dokazala da se radi o nameri da se delimično ili u celosti unište Hrvati. Dela koja sadržavaju actus reus genocida nisu počinjena sa specifičnom namerom potrebnom da bi se delo kvalifikovalo kao genocid", rekao je Tomka.
Što se tiče srpske kontratužbe, Tomka je naveo da čak i da se dokaže da je postojala namera hrvatskih lidera da se istera srpsko stanovništvo sa teritorije hrvatske, nema dokaza da je imala za cilj fizičko uništenje stanovništva.
"Zbog toga sud u potpunosti odbacuje tužbu Srbije", rekao je Tomka.
Presuda MSP je konačna i obavezujuća za sve članice UN, države su u obavezi da po njoj postupe i na nju nema žalbi.
Presudu o tužbi i kontratužbi Hrvatske i Srbije donelo je ukupno 17 sudija, 15 stalnih sudija i dvoje ad hok sudija iz Srbije i Hrvatske.
Za odbacivanje hrvatske tužbe glasalo je 15 sudija, a odluka o kontratužbi doneta je jednoglasno.
[h=2]"Cilj srpskih jedinica isterivanje, ne uništenje"[/h]
[TABLE="class: antrfile right, width: 222, align: right"][TR]
[TD][TABLE="width: 222"]
[TR]
[TD][TABLE="width: 222"]
[TR]
[TD="class: textvesti"]O Miloševiću i Gotovini
Sud je primetio da optužba protiv Slobodana Miloševića u Haškom tribunalu uključuje tužbu za genocid, ali u delu optužnice koji se tiče BiH, ali ne i u delu koji se tiče teritorije Hrvatske.
Tomka je takođe rekao da druge presude, kao što je ona hrvatskom generalu Antu Gotovini, ne mogu imati presudnu težinu u ovom slučaju.
"To što neko pojedinačno nije osuđen nije ključno, ali može biti značajno", rekao je predsednik suda.
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Tomka je naveo i da MSP slaže sa zaključcima Haškog tribunala, u kojima se navodi da je cilj srpskih jedinica da se nasilno isteraju Hrvati sa dela teritorije, ali ne i da se fizički unište.
Sud je rekao da je na hrvatskoj teritoriji, u istočnoj Slavoniji, Dalmaciji i Lici počinjen "veliki broj ubistava i zlostavljanja" i to od strane JNA i srpskih snaga, ali i da Hrvatska nije uspela da dokaže da se radi o genocidu.
"JNA i srpske snage nisu ubile hrvatske vojnike koji su bili zarobljeni. Pomoću poređenja zarobljenih sa konačnim brojem žrtava, možemo videti da li su JNA i srpske snage htele da iskoriste priliku za uništavanje grupe. Zaključujemo da Hrvatska nije uspela da dokaže da je iskorišćena prilika da se unište pripadnici zaštićene grupe", rekao je Tomka.
Nešto ranije, Tomka je naveo i da Srbija ne može biti odgovorna za dela počinjena pre 27. aprila 1992. godine, zbog toga što je SRJ tek tada postala članica UN i potpisnica Konvencije UN o sprečavanju i kažnjavanju genocida.
"Sud pre tog datuma, Srbiju, kao zemlju koja je naknadno postala potpisnica Konvencije, ne može smatrati odgovornom u smislu člana 9 Konvencije. Država koja je postala članica potpisnica Konvencije ne može se smatrati odgovornom retroaktivno za genocid po članu 9", naveo je Tomka.
Već tada je pao deo hrvatske tužbe koji se odnosi na ratne zločine počinjene u Vukovaru 1991. godine.
Tokom iznošenja presude, navedeno je i da su mnoga svedočenja koja je Hrvatska iznela pred sud manjkava, kao i da su brojni policijski zapisnici predati sudu bez potpisa od strane lica koja su davala izjave.
"Čini se da su u nekim svedočenjima izjave čak i prepričane izjave svedoka", rekao je Tomka.
[h=2]"Etničko čišćenje ne čini genocid"[/h]
Iako je po mišljenju MSP kontratužba Srbije utemeljena i vezana činjenično i pravno za osnovnu tužbu, i uprkos tome što je Hrvatska potpisnica Konvencije postala 8. oktobra 1991. godine, pa su dela počinjena 1995. godine, odnosno tokom "Oluje", obuhvaćena Konvencijom - kontratužba Srbije je takođe odbijena. "Navodi srpske strane ne dokazuju postojanje specifične namere koja karakteriše genocid. Samo etničko čišćenje, ne čini genocid. Genocid je namera da se fizički istrebi grupa ljudi, a ne samo da se proteraju", naveo je Tomka.
Kako je rekao, Sud u ponašanju hrvatskih vlasti za vreme i nakon operacije "Oluja" ne nalazi dela koja bi pokazivala nameru da se fizički istrebi srpsko stanovništvo.
"Srbija nije činjenično dokazala genocid, ali je dokazala ubijanje civila i maltretiranja civila. Kada je reč o navodnom ubijanju Srba u kolonama, izneti dokazi nisu dovoljni da bi doveli do takvog zaključka", naveo je Tomka.
MSP je naveo da Srbija nije iznela dokaze koji potvrđuju da je Hrvatska neselektivno granatirala gradove u Krajini.
Tomka je naveo da se to ne može utvrditi ni iz Brionskih transkripta ili svedočenja pred Sudom.
"Čak ako bi se dokazala namera prisilnog preseljavanj srpskog stanovništva iz Krajine, to bi bila specifična namera genocida samo ako bi dovela do fizičkog istrebljivanja u celini te grupe. Sud zaključuje da nisu podneti dokazi koji potkrepljuju takava zaključak. Čak i da je bilo namere da se istera srpsko stanovništvo, nema dokaza da je imala za cilj fizičko uništenje stanovništva", rekao je Tomka.
Srpski i hrvatski ministri pravde Nikola Selaković i Orsat Miljenić, koji su prisustvovali izricanju presude, poručili su da će obe zemlje poštovati odluku MSP, "kakva god da bude".
[h=2]Kraj procesa posle 16 godina[/h]Izricanjem presude okončaće se proces koji je 1999. pokrenuo Zagreb, tužeći vlasti u Beogradu za genocid koje su snage SFRJ i SR Jugoslavije navodno počinile na hrvatskoj teritoriji.
Srbija je odgovorila deset godina kasnije podnoseći kontratužbu za genocid, koji su, kako tvrdi, hrvatske snage počinile nad Srbima iz Kninske krajine, tokom i posle operacija Oluja, 1995 godine.
U tužbi protiv Srbije, Hrvatska tvrdi da je zvanični Beograd odgovoran za "etničko čišćenje" hrvatskih građana kao "oblik genocida" zato što je "direktno kontrolisao aktivnosti svojih oružanih snaga, obaveštajnih agenata i raznih paravojnih odreda koji su počinili zločine na teritoriji Hrvatske, u regionu Knina, istočne i zapadne Slavonije i Dalmacije".
U kontratužbi, Srbija tvrdi da su hrvatske vlasti počinile genocid tokom operacije Oluja, u avgustu 1995. u nameri da potpuno ili delimično unište krajiške Srbe kao etničku grupu. Genocid je, kako se navodi u kontratužbi, počinjen ubistvima i nanošenjem ozbiljnih fizičkih i psihičkih povreda pripadnicima srpske zajednice, te
hotimičnim stavljanjem Srba kao nacionalne grupe u situaciju smišljenu na njeno delimično fizičko uništenje.
