Čitao sam to o nafti i ulju ali nisam probao. Nedolazi u obzir sipanje u lokvu ali ću namazati neko drvo pa da vidim. Inače čeka nije na otvotrenom. To je ustvari jedno drvo na koje sam privezao nešto da se mogu popeti. Nisam ništa tesao ili prikivao da neoštećujem drvo. Nalazi se u dosta gustom sklopu i kad se popnem visoko nevidim daleko od okolnog niskog rastinja. Ima mjesta gdjebi se moglo napraviti nešto za malo bolji vidik ali volim kad ih prevarim da dođu tačno ispod mene. Ponekad nedođu rano pa me uhvati noć koja u takvim uslovima brzo pada, ali kad dođu za taj osjećaj vrijedi čekati. Bilo je lijepe mjesečine ovih dana pa je interesantna bila igra sjenki. Evo malo i kiše pa pauziram ali proće i to pa opet na drvo da se nadmudrujemo.
Taj trenutak kad huknu (oglase uzbunu) i to uvjek samo jedan komad, sve se utiša i nestanu bez zvuka kao da nisu ni bili tu uvijek me fascinira i pitam se kako. Kako nestane krdo bez ikakvog zvuka a do tog trenutka se čuju svud oko mene kako krckaju i prevrću sve u potrazi za hranom. Osluškivao sam i čekao i pola sata nakon toga i ništa. Uključivao lampu i opet ništa.
Ima još jedan doživljaj od prošle godine. Krenuo sam na pecanje i ubacio štapove u čamac. Otisnem se od obale i nizvodno od mene na nekih dvadesetak metara u vodu skoče tri divlja praseta od nekih 30 - 40 kg i počeše plivati. Tu je voda široka oko 100 m. Ja u čamcu imam samo štapove i veslo. Odmah krenem sa veslanjem. Prešao sam preko 50 m i zaključio da nemam snage. Nevjerovatno koliko brzo plivaju. Kad sam prestao veslati i oni su usporili što me navelo da ponovo počnem. I da neduljim nisam ih stigao ali sam zato pola sata hvatao zrak da dođem sebi.