To neminovno dolazi i kod nas, taj proces se ne može zaustaviti. Ili ćeš raditi tako, ili ćeš u bankrot. E sada, za koliko vremena će taj trend stići u našu voljenu SRB, zaista ne znam. Budućnost je u udruživanju (pričam uopšteno o voćarstvu, o ratarstvu ne znam baš mnogo, jer se ne bavim njime), izbacivanju tzv. "pijavica" koje posreduju između nas i velikih kupaca. Oni uzimaju čisto 30 do 50 evrocenti za jagodu, recimo. Pa koliko je evrocenti naša zarada po 1kg? Nisu oni krivi, da se razumemo, rade ljudi svoj posao, ali smo mi proizvođači krivi zbog toga što se ne udružujemo. Pa onda lepo, posle berbe (verovatno po klasama), transport u zajednički sabirni centar u veliku hladnjaču, hlađenje na 2 stepena, kupac već čeka na utovar. Tako se i ovde dobija cena od 1.2 do 2.2 evra, u zavisnosti od klase, potpisanog ugovora itd. Neki u Srbiji već sada rade tako. Tako će se doći do jakih kupaca direktno, cena će biti sve viša i tako se dolazi do situacije sa početka priče. Doći će se do cene za I klasu od 2 do 3 evra i za onu najsitniju (loše prihranjivana, 3.-4. godina) od 0.5 evra. Tada ćemo i mi početi da sadimo jagodu svake godine. Kada - ne znam, ali ovo je jedini pravi put.
Uh, ala se raspisah, ubih vas! Pozdrav.