Kolega Mornar, još da si ubacio Froda i hrvatske kraljeve protiv štrumpfova bila bi to divna knjiga epske fantastike...
Borba dvaju svijetova (str.1-2)[uredi]
Prošlo je 15 godina, otkako je proletarijat Rusije u savezu sa seljaštvom i ugnjetenim nacijama pod vodjstvom svoje Komunističke Partije oborio vladavinu buržoazije i prvi put u historiji uzeo vlast u svoje ruke organizovavši državu novog tipa — diktaturu proletarijata. Buržoazija zajedno sa svojim agentima iz tabora socijal-demokracije razapinjala se tvrdeći, da je proletarijat nesposoban da sam upravlja državom i iz dana u dan proricala je pad Sovjetske vlade i krah Sovjetskog Saveza, čineći, razumije se, sa svoje strane sve da do toga zaista dodje. Ali mjesto pada i kraha, država radnika i seljaka iz dana u dan se učvršćivala i napredovala, savladjujući ogromne poteškoće i zapreke na svakom koraku. Zajedničkim naporima miliona radnika i seljaka, koje je Oktobarska Revolucija privukla k upravljanju državom, pod iskusnim vodjstvom partije boljševika sa genijalnim Lenjinom na čelu, Sovjetski Savez odbio je udarce buržoazije cijelog svijeta, koja je mislila da putem strahovito ubojnog gradjanskog rata i blokade uništi olovom i umori gladju republiku radnika i seljaka, zaliječio je grozne rane koje je ostavio svjetski imperijalistički kao i gra-djanski rat, savladao je kaos, bijedu i nevolju, koje je buržoazija ostavila u nasledje proletarijatu u svima oblastima društvenog života, i izašao na široki put izgradnje socijalizma.
Proletarijat i radne mase cijelog svijeta imaju danas mogućnost da sravne puteve, kojima su se razvijala, i rezultate, koje su za ovih 15 godina dala dva svijeta: Sovjetski Savez s jedne i kapitalistički svijet s druge strane.
Oktobarska Revolucija oslobodila je radničku klasu od najamnog ropstva kapitalističkoj klasi. Otjeravši fabrikante-krvopije i preuzevši upravljanje fabrikama u svoje ruke, radnička klasa razvijala je kolosalnom brzinom industriju Sovjetskog Saveza i pri tome stalno i sistematski poboljšavala svoj vlastiti životni stupanj. Iz zaostale agrarne zemlje, kakva je bila carska Rusija, Sovjetski Savez se pretvorio u industrijsko-agrarnu zemlju, koja je u stanju da sama proizvodi sve najpotrebnije industrijske i agrarne proizvode, čime se i u miru i u slučaju rata oslobadja zavisnosti od kapitalista. Radnička klasa, uvjerena da radi u svom vlastitom interesu, sa ogromnim oduševljenjem i gigantskim tempom ostvaruje veliki program socijalističke industrijalizacije. Nasuprot tome u kapitalističkom svijetu vlada strahovita kriza, zatvara se jedna fabrika za drugom. Stovarišta su puna robe, koja gnjije, jer nema ko da je kupi. U isto vrijeme nekoliko desetaka miliona besposlenih radnika, gladnih, golih i bosih, traže rada i hljeba, ali im kapitalisti ne daju.
Oslobodivši se veleposjednika-parazita i oduzevši im zemlju, radno seljaštvo Sovjetskog Saveza pod rukovodstvom i uz pomoć radničke klase podiglo je poljoprivredu do visine o kojoj seljak carske Rusije kao ni kapitalističkih zemalja nije mogao i ne može da sanja. Mjesto drvenog pluga i najprimitivnijih orudja, kojima je seljak carske Rusije obradjivao zemlju, danas seljaci Sovjetskog Saveza, ujedinjeni u kolhoze (zajednička gospodarstva), obradjuju zemlju sa traktorima i kombajnima. Seljak u Sovjetskom Savezu nema straha, da će mu bankar i lihvar prodati kuću nad glavom za dug, da će mu posljednja krava iz štale biti odvedena za poreze. U kapitalističkim zemljama seljak je zločinačkom politikom buržoazije i veleposjednika doveden do prosjačkog štapa. Bijeda, glad i bolesti haraju selima. Blagodareći strahovitom padu cijena poljoprivrednih proizvoda, seljak mora da prodaje svoje žito i stoku u bescijenje, da bi platio dugove i poreze. Površina usjeva u kapitalističkim zemljama stalno se smanjuje, dok milijoni gladuju ogromne količine proizvedenih dobara uništavaju se samo da bi se očuvali visoki profiti kapitalista i veleposjednika.
Oborivši carsku vlast i otjeravši carske činovnike i žandare Oktobarska Revolucija oslobodila je milijone potlačenih naroda i dala ogromne mogućnosti razvitka u svima pravcima. Narodi Sovjetskog Saveza izgradjuju socijalizam u bratskoj ljubavi i slozi. U kapitalističkom svijetu stotine miliona ljudi nalaze se u kolonijalnom ropstvu i pod nacionalnim ugnjetavanjem. Atmosferu mržnje i šovinizma šire kapitalisti medju narodima. Jer čim veća mržnja medju njima vlada, u toliko više i skuplje prodaju kapitalisti puške i topove.
Sovjetski Savez provodi kulturnu revoluciju, izvlači milione iz mraka neznanja u kome ih je držao carizam i kapitalizam, otvara škole, univerzitete, klubove i druge kulturno prosvjetne ustanove, podiže kulturno-prosvjetni stupanj radničkih i seljačkih masa. U kapitalističkom svijetu caruje reakcija i mračnjaštvo, škole se zatvaraju, pristup u škole radničko-seljačkoj djeci sve se više otežava.
Za 15 godina svoga postojanja Sovjetski Savez se konačno učvrstio na pozicijama socijalizma. Drugi petogodišnji plan predvidja potpunu likvidaciju klasa, pretvaranje svega radnog stanovništva u svjesne i aktivne tvorce besklasnog, socijalističkog društva. Blagodareći uspjesima socijalističke izgradnje koji su postignuti na osnovu pravilne politike i rukovodstva sa strane Komunističke Partije Sovjetskog Saveza i njezinog Centralnog Komiteta sa drugom Staljinom na čelu, porasla je medjunarodna moć Sovjetskog Saveza, njegov revolucionizirajući uticaj na radne eksploatirane mase sviju zemalja, njegovo značenje kao baze svjetske socijalističke revolucije.
Kapitalistički svijet trese se u groznici nevidjene sveopće krize. Sve mjere, koje buržoaski i socijalfašistički liječnici kapitalizma poduzimaju za ublaženje krize i spas kapitalizma, vode samo sve većem udubljenju krize, sve dubljoj propasti kapitalizma. Nastupio je konac relativne stabilizacije kapitalizma. Kapitalistički svijet ponovo u fazu gigantskih sukoba medju klasama i državama, stupa u drugu turu revolucija i ratova.
Na bazi svestranog učvršćenja Sovjetskog Saveza s jedne i stalnog udubljavanja krize u kapitalističkom svijetu s druge strane, vrši se proces revolucioniziranja masa, rastu sile revolucije u svima kapitalističkim zemljama. Pobjeda sovjetske revolucije u znatnom dijelu Kine, ogroman porast i učvršćenje kineske crvene vojske, ustanci potlačenih naroda protiv imperijalista u najzaostalijim dijelovima kolonijalnog svijeta, revolucija u Španiji, ekonomski i politički štrajkovi, koji se isprepliću sa seljačkim ustancima, krvave bitke radnika sa fašistima u Njemačkoj, porast pokreta širokih masa protiv rata u Francuskoj, ogromni ekonomski i politički štajkovi u Čehoslovačkoj, Belgiji, Engleskoj i drugim zemljama, revolucionarne akcije seljaka u Jugoslaviji, Japanu, Indiji i porast uticaja i članstva komunističkih partija pokazuje, da revolucionarni pokret u čitavom kapitalističkom svijetu poprima sve šire i oštrije oblike i dovodi neke zemlje (Poljska, Njemačka) na ivicu revolucionarne krize.
Za 15 godine borbe, koja se vodi izmedju socijalističkog i kapitalističkog svijeta, historija je pokazala, da socijalistički sistem planske proizvodnje osigurava mogućnost razvitka, dok kapitalistički sistem, sistem kaosa, gura u bijedu i nevolju. Kapitalizam znači propast čovječanstva, socijalizam znači njegov spas i njegovu budućnost.
Kapitalizam ne će dobrovoljno odstupiti niti će pasti sam od sebe. On će se očajnički boriti. Tražeći izlaze iz ovog teškog stanja, u koje je doveo svijet, kapitalizam će još jače udariti po masama, još upornije će se pripremati za nove imperijalističke ratove i za ratnu intervenciju protiv Sovjetskog Saveza. U tu svrhu on pojačava proces fašizacije, pooštrava teror, lišava radničku klasu najelementarnijih prava. U svom neprijateljstvu i mržnji prema Sovjetskom Savezu kao i prema radnim narodima vlastitih zemalja, velikosrpska vojno-fašistička diktatura u Jugoslaviji naročito se ističe. Ona užurbano priprema ratnu intervenciju protiv Sovjetskog Saveza i u krvi guši svaki pokret radnika i seljaka, i ugnjetenih naroda.
Zbog toga radnici, seljaci i ugnjeteni narodi zemalja Jugoslavije treba da napregnu sve snage, da što prije zadadu smrtni udarac vojno-fašističkoj diktaturi. Put ka obaranju vojno-fašističke diktature vodi preko organizovanja borbi za svakodnevne, neposredne zahtjeve širokih masa, povezivanja i raširivanja tih borbi putem štrajkova, demonstracija, masovnih političkih štrajkova sve do općeg oružanog ustanka masa protiv diktature. To je put kojim su pred 15 godina pošli ruski radnici i seljaci. Taj put dovešće takodjer radnike, seljake i ugnjetene narode zemalja Jugoslavije do oslobodjenja iz današnjeg ropstva