Follow along with the video below to see how to install our site as a web app on your home screen.
Napomena: This feature currently requires accessing the site using the built-in Safari browser.
Nije me uopšte opčinio nego dok sam se bavio istorijom glavna stvar mi je bila razvoj kritičkog mišljenja, što kod Herodota nema, i tumačenje dokaza u istoriografiji ali ne prvog reda nego posredni dokazi i tj dokazi drugog reda. Kada neko ko se predstavlja kao istoričar napiše da je 6 miliona Persijanaca napalo Grčku, ozbiljan čovek koji se bavi istoriografijom ili prestane da čita to komično štivo ili napiše kao Huan Luis Vives da je ispravno Herodota nazvati ocem laži a ne istorije. Istorija pošto nije egzaktna nauka zna jako da razočara mlade ljude koji je vole kada shvate u kakvoj su zabludi bili.Olalija
Gledaj ne Herodotovo delo kao celinu, ne bavi se detaljima. Okolnosti u kojima je živeo i stvarao su prožete proročanstvima i natprirodnim silama.
Možemo se sprdati sa tim, ali on nije imao od koga da uči i na osnovu nečijeg rada da uvidi gde je taj grešio.
Interesantno da te je on toliko opčinio, ako uzmemo u obzir da nije ni postojao, bar kako neki tvrde, što je opet interesantnije nego linkovati ko će veću sprdnju napraviti na njegv rad.
Moje zanimanje je i trebalo da bude istorija ali sam sa nekih 18 godina shvatio o čemu se radi, baš na jednoj raspravi gde su učestvovali profesori sa fil.fakulteta i gde je bila tema srednjovekovna Srbija i uzroci sloma iste. Pokačili smo se u vezi krivca gde sam ja insistirao da je Lazar Hrebeljanović a oni su radi odbrane srpskog Mita to negirali, uglavnom okolišavajući i generalizujući stvari pokušali su da odvedu priču u drugom smeru. Naravno ja sam insistirao da oni ispričaju ko je prvi dovodio turske plaćenike, za koga su ratovali, ko je uništio Altomanoviće kao najjaču srpsku kneževinu itd. Bezvoljno su to objasnili a meni je neki deda, verovatno neki penzionisani profesor rekao da nije popularno pričati o toj temi sem u akademskim krugovima. Tu sam definitivno rešio da počnem da tovim svinje, da se okanem ljudi i lažnog kritičkog mišljenja, posebno onih koji radi političkog trenutka lažu...Tako sam polako počeo da zaboravljam peloponeske ratove a pamtio kad koja krmača treba da se prasi i pronašao svoj mir sa najskupljim sportom na svetu, tovom svinja devedesetih godina...Svaka cast Radoslave na poznavanju istorije, lepo je videti da neko pored posla kojeg svi radimo slobodno vreme trosi na kvalitetne stvari. Vidi se da si recit u svojim videima, a sad znam kako si to postigao.
@trtmrt
U istoriji postoji metodologija kojom se utvđuju činjenice.
Postoje i istorijske anomalije. I to se i ne krije.
Da li stvarno veruješ u nečije bulažnjenje da je toliko vekova moglo da se falsifikuje i da je sve bilo pohranjeno u jednom samostanu?
Hochart’s demonstration proceeds in two stages. First, he traces the origin of the manuscript discovered by Poggio and Niccoli, using Poggio’s correspondence as evidence of deception. Then Hochart deals with the emergence of the second manuscript, two years after Pope Leo X (a Medici) had promised great reward in gold to anyone who could provide him with unknown manuscripts of the ancient Greeks or Romans. Leo rewarded his unknown provider with 500 golden crowns, a fortune at that time, and immediately ordered the printing of the precious manuscript. Hochart concludes that the manuscript must have been supplied indirectly to Leo X by Jean-François Bracciolini, the son and sole inheritor of Poggio’s private library and papers, who happened to be secretary of Leo X at that time, and who used an anonymous intermediary in order to elude suspicion.“At the beginning of the fifteenth century scholars had at their disposal no part of the works of Tacitus; they were supposed to be lost. It was around 1429 that Poggio Bracciolini and Niccoli of Florence brought to light a manuscript that contained the last six books of the Annals and the first five books of the Histories. It is this archetypal manuscript that served to make the copies that were in circulation until the use of printing. Now, when one wants to know where and how it came into their possession, one is surprised to find that they have given unacceptable explanations on this subject, that they either did not want or could not say the truth. About eighty years later, Pope Leo X was given a volume containing the first five books of the Annals. Its origin is also surrounded by darkness. / Why these mysteries? What confidence do those who exhibited these documents deserve? What guarantees do we have of their authenticity? / In considering these questions we shall first see that Poggio and Niccoli were not distinguished by honesty and loyalty, and that the search for ancient manuscripts was for them an industry, a means of acquiring money. / We will also notice that Poggio was one of the most learned men of his time, that he was also a clever calligrapher, and that he even had in his pay scribes trained by him to write on parchment in a remarkable way in Lombard and Carolin characters. Volumes coming out of his hands could thus imitate perfectly the ancient manuscripts, as he says himself. / We will also be able to see with what elements the Annals and the Histories were composed. Finally, in seeking who may have been the author of this literary fraud, we shall be led to think that, in all probability, the pseudo-Tacitus is none other than Poggio Bracciolini himself.
Preporučio bih Slavomira Nastasijevića koji je pisao,o Caru Dušanu, i još nekim vladarima našim.Dotakao se u jednom romanu Ivana Groznog.Zatim preći na Dušana Baranina.I može se nešto lepo naučiti o našoj istoriji.A ovi grčki filozofi.....jesu filozofi.Omiljena grupa ljudi od postanka sveta pa do dana današnjeg.Moje zanimanje je i trebalo da bude istorija ali sam sa nekih 18 godina shvatio o čemu se radi, baš na jednoj raspravi gde su učestvovali profesori sa fil.fakulteta i gde je bila tema srednjovekovna Srbija i uzroci sloma iste. Pokačili smo se u vezi krivca gde sam ja insistirao da je Lazar Hrebeljanović a oni su radi odbrane srpskog Mita to negirali, uglavnom okolišavajući i generalizujući stvari pokušali su da odvedu priču u drugom smeru. Naravno ja sam insistirao da oni ispričaju ko je prvi dovodio turske plaćenike, za koga su ratovali, ko je uništio Altomanoviće kao najjaču srpsku kneževinu itd. Bezvoljno su to objasnili a meni je neki deda, verovatno neki penzionisani profesor rekao da nije popularno pričati o toj temi sem u akademskim krugovima. Tu sam definitivno rešio da počnem da tovim svinje, da se okanem ljudi i lažnog kritičkog mišljenja, posebno onih koji radi političkog trenutka lažu...Tako sam polako počeo da zaboravljam peloponeske ratove a pamtio kad koja krmača treba da se prasi i pronašao svoj mir sa najskupljim sportom na svetu, tovom svinja devedesetih godina...
Ja verujem da je Eva nastala od Adamovog rebra. A da li ti veruješ da si nastao od majmuna?@trtmrt - aj priznaj da radis za MI6
Istina istorije se nikada nece moci pronaci ( obicni smrtnici ) .
Lepo je o tome raspravljati ali je ipak bolje raspravljati o necemu konkretnom . Naprimer imam pitanje koliko vas veruje u tezu da je Eva nastala od Adamovog rebra ?