Po mom mišljenju nije to baš tako crno belo. Za 10.000 se zalažu oni bez računa, a za 17.000 oni sa računima. Tako da se svi zalažu da dobiju maksimalno koliko bi mogli da izvuku. Znači ne zalažu se da dobiju manje od potpisanog već da dobiju bar nešto što je više od ništa. Logično!
Kad se malo dublje zagrebe, i razmisli ko to nije kupio sertifikovano seme a znao je da ono donosi dodatnu subvenciju? Pa većinom onaj ko nije mogao da toliko isfinansira! A to su pretežno oni mali, koji su iscrpeli sve rezerve i koji su na klackalici da nestanu kao poljoprivrednici. Po mom mišljenju neuporedivo ih je više nego arendaša koji uzimaju subvenciju za sebe, a za koje se sad mnogi kače. I onda dođe suša i dodatno pogura klackalicu na stranu propadanja. Takvima bi tih 10.000 možda pomoglo da tu klackalicu još malo zadrže da ne prevagne na pogrešnu stranu, da dobiju još jednu šansu. Sa druge strane time bi bili zakinuti oni koji su kupili sertifikovano seme ispravno verujući da se dogovorena pravila moraju poštovati. I kako sad odgovoriti na tu dilemu?
Možda bi pomoglo ako se zapitamo koliko je u nama solidarnosti, da se bar malo pomogne našim kolegama koji su na ivici. Jer što nas je više u poslu bolje je za sve nas. U suprotnom će biti ono da velika riba maloj ribi jede rep, samo niko ne zna koliko velika riba se može pojaviti...