Iz sve vaše priče koliko vidim nije problem toliko u samom "kvalitetu sadnica" (dobro razvijen korijen, debljina, grane i dr.), koliki je problem u čistoći sorti. Zato ko se bavi proizvodnjom sadnog materijla mora imati lično svoja matična stabla za uzimanje plemke i to ne iz voćnjaka već stabla koja služe samo za tu namjenu. Ta stabla moraju biti savršenog zdravstvenog stanja, a posebno za sadnice šljive da nisu zarežena virusom šarke.
Ukoliko se ne posjeduju neke sorte, a uzima se plemka iz voćnjaka, uzimati samo lično. Ali prije toga obavezno obilježiti stabla koja su u rodu, da se uvjerite jel to to. Posebno provjerti stabla šljive da nisu zaržena šarkom. Drugo strogu kontrolu vršti prilikom kalemljenja.Takođe ako se u rastilu vidi da je negdje zaražena sadnica šarkom, obavezno je uništiti i iznjeti iz rasadnika. Takođe prije vađenja sadnice obilježiti tiketama, jer kad dođu radnici da vade njima je to sve isto, za sekundu izmješaju i ako nema tiketa džaba sav trud. Samo tako ćete dobiti sigurno čistu sortu. Još bi smomenu bitan faktor a to je trapljenje sadnica. Posle vađenja sadnice trapiti u pjesak obavezno do krajnjeg kupca, zemlja se ne preporulčuje iz jednog razloga što nikad ko pjesak ne može ispuniti šupljine u korijenovom sistemu, jer su sadnice vezane u snopove obično po 10 kom pa ostane šupljina unutar snopa, a samim tim i sadnica dehidrira.
Za proizvodnju sadnica treba ogromno znanje, iskustvo, rad, urednost i dr. Nije dovoljno biti samo kalemar.
Kod nas ima jedna poslovica, "Dobar glas se daleko čuje, a loš još dalje".