Nije dobro krkati previše soli. Ne može se rasoliti kasnije nikad dovoljno. A onda pritisak 300 sa 200.
Najbolja je krupna morska so. Zavisi koliko jako se utrljava, da li je vlažno vrijeme i vazduh pa se so prije i bolje otopi i bolje prodire, a naravno sve zavisi od težine samog komada. Obično ide oko 5% soli.
Mene je đed učio za pršute u cijelo sa sve kožom kako se radi, ide soljenje pa pod teret 7 dana, nakon toga dosoljavanje i pojačavanje tereta 14 dana, nakon toga pranje u toploj vodi i da se dobro ocijedi pa tek onda na gredu i to po mogućnosti kad je sjeverni vjetar (bura) i da se prvih dana ne dimi. Naravno svakodnevno se pratilo kako se ponaša meso, da li izlazi sukrvica, voda, da nije negdje krenulo da se stvara ugrušak ili slično.
Sitnije ide od 3-7 dana u so, pranje toplom vodom obavezno, cijeđenje pa prvi dim nakon bar 24 sata.
A glavno pravilo je bilo da se iskasapljeno meso ostavi okačeno 24 sata da se cijedi pa tek onda obrada, soljenje...
Primjer za španske pršute, takoreći i ne sole ih, uopšte nemaju slanoću a održe se i osuše se bez problema. Italijani sole više od njih a manje od nas, i kod Italijana važi pravilo za pršute koliko kila toliko dana u so. Probao i jedne i druge, meni italijanski bolji.
Mi smo navikli silnu so generacijama unazad i to nikako da se promjeni, a to je tihi ubica.