[size=10pt]Jeffrey M. Smith: Genetski modificirane laži[/size]
ceo tekst ima ovde da se procita ( ako nekoga zanima )
http://blog.vecernji.hr/misak/2008/09/
Danas ćemo opet o GMO-u jer povoda ima - baš nam se ovih dana ta katastrofa smiješi u lice. Dobro je barem imati na umu o čemu se ustvari radi, i mada nemam ništa protiv ponavljanja (toliko se neistina i poluistina neprekidno ponavlja, sve dok ne postanu ‘istina’, da je i neka druga, ljudima naklonjenija strana zalulžila barem jednak tretman), MIHA i PERO POSRO su me zabrinuli kad su rekli da je počelo recikliranje tema. Zabrinuo sam se da mi sustav pamćenja više ne radi dobro i prosurfao kroz naslove prethodnih 140 postova na mom hard-disku, da bih ipak s olakšanjem ustanovio da intervju s Pusztaijem nisam još nikada nigdje objavio (osim, naravno, u emisiji Na rubu znanosti, koja je bila par puta i reprizirana) već mu je ovo bilo prvo ’slovno’ objavljivanje.
Isto ne vrijedi za intervju koji slijedi, koji stiže iz iste emisije, ali je već jednom objavljen na papiru, prije dvije godine, u danas nepostojećem časopisu Vizionar. No, njega je ionako kupovalo tek koji 1500 ljudi.
Kad smo već kod matematike, slova ionako stižu do razmjerno malog broja ljudi, mada se vama ili meni može činiti da svi oko nas nešto čitaju. Evo jedne moje, pomalo proizvoljne statistike, ali ipak dovoljne da oslika stanje. Baš sam razmišljao – nek’ se sve dnevne novine u Hrvatskoj prodaju u 200-250 tisuća primjeraka i neka svake od njih pročita (prelista, prije bi se reklo) troje ljudi, stižemo do brojke od 600 – 700 tisuća ljudi koji čitaju IŠTA. Tek manji broj čita tjedne magazine, a knjige još manji – one postaju bestselleri već kad kad se proda dvije tisuće primjeraka. S primjercima u knjižnicama, najuspješnije knjige možda pročita desetak tisuća ljudi.
Ako se vratimo prvoj brojci i oduzmemo je od 4,2 milijuna stanovnika koliko nas ima u RH ispada da 3 i pol milijuna ljudi ne čita nikad ništa. OK, oduzmimo milijun djece, pa ćemo dobiti brojku od 2 i pol milijuna ljudi koji ništa nikad ne čitaju. Njihov glavni izvor informiranja je televizija.
U svjetlu sve ove matematike i svih ovih brojki, draga moja braćo i sestre slovoljupci, napravit ću ono što sam se uplađio da sam već napravio: objaviti ću već jednom objavljeni intervju sa Jeffom Smithom, kojega je jednom već pročitalo tisuću i pol ljudi. On je autor fenomenalne knjige „Sjeme obmane“ koju svakako treba pročitati prije bilo kakve rasprave o GMO-u. Možda se sad ta brojka malo poveća.
NEIZOSTAVNO je bio dovoljno domišljat, i manje lijen od mene, da u komentare zalijepi vijest o uvođenju GMO u Europu s vlastitim komentarom pa nek’ to bude uvod:
„Prošli tjedan je EU dopustila korištenje GMO soje za uporabu na prostoru cijele Europe. Kako RH ne može voditi samostalnu politiku na ovom planu , znači da je GMO soja par dana daleko od nas (uvoz iz Argentine). Oni koji misle da je lako izbjeći tu namirnicu u svakodnevnoj prehrani , griješe.Soja se koristi kao stočna hrana te kroz mlijeko i meso ulazi u lanac prehrane. Ne lezi vraže , dalje se koristi kao uljarica (stono jestivo ulje) , punilo u pekarskoj industriji (brašno), želatinozni pripravci u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji (kapsule za tablete , prašci za pudinge i kreme) i još gomilu toga…
Prije pola godine je bio veliki prosvjed u Antverpenu kad je brod sa GMO sojom pokušao uploviti u luku. Da li sada u Europi ima otpora ovoj odluci ne znam jer naši mediji to ne prikazuju.
Nama se čini da je sve što se događa daleko od nas ali poput Kineskih dječjih igračaka bojanih otrovnim olovnim bojama i soja je već u našem dvorištu.Tema poput ove , dakle nešto što može dugoročno utjecati na zdravlje stanovništva u našoj javnosti prolazi bez komentara.Niti jedan medij nije obratio nikakovu pozornost na ovu informaciju , niti jedan saborski zastupnik nije postavio pitanje , Ministarstvo Poljoprivrede se nije oglasilo….
Krešo objavljuje ovaj reciklirani intervju (HEJ, EVO I OVDJE TE NEPRAVEDNE OPTUŽBE! : -))) što nije loše, ali jedino kao šlagvort za produbiti temu aktualnim događanjima. A to , čini se ne radi nitko. Niti ima kreativnog i/ili istraživačkog novinarstva niti pojedinci i udruge postavljaju pitanja. I što sad .Ako je takovo apatično stanje prihvatljivo , onda smo već kontrolirani , pa se namamo čega plašiti. Samo da dodam agencijsku vijest: Europska komisija službeno je odobrila uvoz i obradu genetski modificirane (GMO) soje tipa A2704-12, za upotrebu u proizvodnji hrane za ljude i stočne hrane u Europskoj uniji.
Komisija je priopćila da je navedeni tip GMO soje dobio pozitivnu procjenu sigurnosti od Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) i prošao cjelovitu proceduru odobravanja, utvrđenu propisima EU-a. Budući da se zemlje članice EU-a nisu uspjele dogovoriti oko odobrenja na razini stalnog odbora za pitanja prehrane i zdravlja životinja (SCoFCAH), a niti na razini vijeća ministara, dosje je vraćen na odluku Komisiji. Odobrenje komisije vrijedi 10 godina, a svi proizvodi u kojima se koristi navedeni tip soje bit će predmetom strogih propisa EU-a o označavanju i praćenju podrijetla.“
Toliko od NEIZOSTAVNOG, s kojim se slažem i kojemu posvećujem slijedeći intervju.
Ali ne prije nego vam opišem Jeffa Smitha. Jer bilo ga je ugodno sresti. On je jedan simpatičan, nasmiješen i blag mladi čovjek koji je, poput nekog misionara, u stanju do besvijesti i neumorno, uvijek s istim ljubaznim osmijehom na licu, objašnjavati teze iz svoje knjige. Jednom riječju - aktivist. Onaj pravi, koji aktivno djeluje i dok šeće ulicom, naručuje u restoranu ili podnosi nekoliko intervjua dnevno, kao što je bilo tijekom njegova posjeta Zagrebu u lipnju 2005. Usprkos žestini sadržaja njegovih priča i teza, njegov glas se nikad ne podiže, niti on kao osoba širi ikakvo ozračje nasilja – što je čak i u suprotnosti opravdanoj ljutnji koju možete osjetiti ako pročitate njegovu knjigu Sjeme obmane. Tko nas to obmanjuje i kako? Odgovore daje Jeff.
Tvrdite da se nalazimo usred najvećeg eksperimenta s hranom u povijesti. Koliki je opseg tog eksperimenta, za početak – po količini zasađenih polja i postotku hrane kontaminirane GMO-om u Americi, odakle vi dolazite?
JEFF: U svijetu postoje polja veličine tri Velike Britanije na kojima se uzgaja GMO. Četiri glavna usjeva su: soja, kukuruz, pamuk i uljana repica, a upotrebljavaju se za proizvodnju biljnog ulja. Genetski modificirana soja i kukuruz imaju mnogo derivata, npr. sojin lecitin i kukuruzni sirup koji se koriste za proizvodnju biljnog ulja, a za to se koristi i canola tj. uljana repica. Osobito soja i kukuruz imaju derivate koji se koriste u proizvodnji velikog dijela prehrambenih proizvoda, pa 70 posto hrane koju Amerikanci danas jedu sadrži neke genetski modificirane sastojke. Riječ je o doista ogromnom eksperimentu. To zapravo i nije pravi eksperiment jer se svaki eksperiment provodi u kontroliranim uvjetima i nadzire se. U ovom slučaju dajemo ljudima tu hranu bez ikakve kontrole i nadzora. Moguće je da je došlo do velikih promjena u fiziologiji i ozbiljnih zdravstvenih problema, ali oni nisu istraženi. Nedugo nakon što je GM soja uvedena u Veliku Britaniju, broj ljudi alergičnih na soju porastao je za 50 posto. Možda vjerujete da se provode eksperimenti kako bi se na temelju njih utvrdilo jesu li ljudi više alergični na GM soju, ali takva istraživanja nisu nikad napravljena.
2003. godine predsjednik Bush je izjavio da bi se pomoću GMO-a mogao riješiti problem gladi u Africi, te da Europa stoji na putu ostvarenja tog cilja. No, u knjizi ste opisali plan biotehnoloških tvrtki kojeg su one i predstavile na nekim konferencijama, čiji se cilj čini nešto drukčijim.
JEFF: Arthur Andersen Consulting surađivao je s Monsantom, najvećim proizvođačem genetski modificirane hrane. Ta je tvrtka 1990-ih zamolila svoje direktore da opišu kako bi, prema njihovom mišljenju, trebala izgledati savršena budućnost za 15-20 godina. Monsantovi su direktori opisali svijet u kojem će 100 posto komercijalnog sjemenja biti genetski modificirano i patentirano. Savjetnici su zatim na temelju toga izradili strategiju i taktiku kako bi taj cilj i ostvarili. Na istoj su konferenciji predstavnici jedne druge biotehnološke korporacije na video-zidu predstavili dijagram na kojem su predložili preuzimanje 90 posto komercijalnog sjemenja u roku od pet godina. Njihova je namjera preuzeti opskrbu hranom u svijetu. Godine 1992., kada je SAD definirao svoju politiku o genetskom inženjeringu, cilj je bio povećati američki izvoz. Vijeće konkurentnosti, kako se to vijeće nazivalo, dalo je nalog američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA) kao i svim drugim agencijama da te stvari što brže izbace na tržište.
Zbog toga se GM-hrana pojavila na tržištu prije nego što su napravljena adekvatna testiranja, i zbog toga ta testiranja još uvijek nisu provedena. To je neka vrsta spoja američkih multinacionalnih kompanija i Vlade kako bi diljem svijeta pokušali stvoriti spremno tržište. Otprilike u isto vrijeme kad je predsjednik Bush to izjavio, američko Ministarstvo vanjskih poslova tvrdilo je da je GM pamuk velika pomoć zemljoradnicima u Africi. No ovog je mjeseca objavljeno izvješće koje je pokazalo da su zemljoradnici na tom području doživjeli katastrofu. Većina od ukupno 36 zemljoradnika koji su uzgajali GM-pamuk pretrpjela je teške gubitke. Slična se stvar dogodila i u Indiji. Iako je tvrtka Monsanto izjavila da je napravljen veliki pomak, indijska je vlada tvrdila da su zabilježeni drastični gubici, te je od Monsanta zahtijevala da zemljoradnicima plati odštetu u iznosu od deset milijuna dolara.
Kada je Monsanto to odbio, vlada ih je prije dva tjedna izbacila iz te države. Biotehnologija nije ispunila brojna obećanja. No još je strašnija činjenica da je politička motivacija da se ta hrana pojavi na tržištu bila toliko jaka da je donesena odluka da se ignorira znanost. Kada čitate dokumente u FDA-u vidite da znanstvenici tvrde kako ta hrana može prouzročiti alergije, otrove, nove bolesti i poteškoće u ishrani. Nagovarali su svoje nadređene da pokrenu dugoročna istraživanja o sigurnosti takve hrane. Međutim, osoba koja je bila zadužena za politiku bivši je odvjetnik tvrtke Monsanto. Kasnije je taj isti čovjek postao potpredsjednik tvrtke Monsanto. Nadglasao je znanstvenike i dopustio da ta hrana dođe na tržište bez ikakvih testiranja o njezinoj sigurnosti.
Čini se da je u ovoj priči glavni negativac Monsanto. Možete li nam navesti nekoliko primjera na koji način Monsanto utječe na vladu, ministre i vladajuće strukture u pojedinim zemljama?
JEFF: Postoje brojni primjeri koji pokazuju da je Monsanto utjecao na vladu i da je na taj način manipulirao njezinim odlukama. Čuli ste za slučaj osobe zadužene za američku politiku koja je nekoć bila odvjetnik, a kasnije i potpredsjednik tvrtke Monsanto. Neki su Monsantovi istraživači napustili tvrtku i zaposlili se u FDA-u, u odjelima koji su ocjenjivali njihova istraživanja. Neki su vladini znanstvenici u Kanadi svjedočili da su dokumenti, u kojima se kritizirala tvrtka Monsanto, ukradeni iz zaključanog ureda. Osim toga su izjavili da im je Monsanto ponudio mito u iznosu od 1-2 milijuna dolara kako bi odobrili genetski modificirani proizvod bez provođenja daljnjih testiranja.
K tomu, Monsanto je nedavno američkom Ministarstvu pravosuđa platio kaznu u iznosu od 1,5 milijuna dolara jer je otprilike stočetrdesetorici indonezijskih službenika ponudio mito kako bi na taj način dobio odobrenje za GM-pamuk.
Postoje i primjeri u kojima su pokušali manipulirati znanošću. Pogledate li njihova istraživanja, vidjet ćete da su razvodnili GM-soju s 12 na 1 posto prije nego što su time hranili životinje. Izostavili su najinkriminirajuće dokaze u vezi s genetski modificiranim mliječnim proizvodima. Znanstvenici koji su radili za Monsanto pasterizirali su mlijeko 120 puta duže nego što se to obično radi, kako bi degradirali proteine. Promijenili su formule i druge stvari kako bi dokazali da njihovi proizvodi nisu štetni. Utjecali su i na vladu i na znanost, a manipulirali su i medijima. U Americi se na Fox televiziji trebala emitirati emisija u četiri dijela. Monsantovi su odvjetnici poslali prijeteće pismo u kojem su zaprijetili televizijskoj postaji i njezinom vlasniku Rupertu Murdochu da tu priču ne objavljuju. Emisija na kraju nije bila emitirana.
Jedan je izdavač također primio prijeteće pismo Monsantovih odvjetnika, i na taj je način spriječeno objavljivanje knjige u kojoj se kritizira Monsanto. Zbog Monsantovog straha od gubitka čitavo je jedno izdanje magazina «Ecologist» moralo biti uništeno. Monsanto je osnovao i ured za odnose s javnošću i lažne industrijske koalicije koje su posjećivale korporacije poput New York Timesa, USA Today i drugih vodećih medije. Pokušali su na njih vršiti pritisak da ne objavljuju priče u kojima se kritizira genetski inženjering. Monsanto i druge korporacije ulagale su ogromne napore da pomoću medija, znanosti i vlade stvore dobru sliku o biotehnologiji.
Čini se, dakle, da na strani Monsanta stoje i znanost i vlada, ali katkad se stječe dojam da je i zakon na strani te tvrtke. U jednom je slučaju tužen zemljoradnik čije je polje kontaminirano protiv njegove volje. Postoji i primjer gdje je jedna tvrtka stavila natpis da njezina hrana ne sadrži posebne dodatke koju je Monsanto također tužio.
JEFF: Kada zemljoradnik od Monsanta kupi genetski modificirano sjeme koje je otporno na herbicide, to je zamišljeno na način da on mora i dalje uzimati samo njihove herbicide jer je sjeme otporno samo na te herbicide. On je također primoran potpisati obrazac kojim se obvezuje da će kupovati samo Monsantovu verziju herbicida, da će svake godine ponovno kupovati to sjeme te da neće kupovati drugo sjeme. Monsanto je prijetio sudskom tužbom, štoviše tužio je 90 američkih zemljoradnika.
Tim je tužbama, temeljenim na tvrdnjama da su zemljoradnici koristili genetski nemodificirano sjeme, zaradio 15 milijuna dolara. Jedan je kanadski zemljoradnik uzgajao uljanu repicu, a uljana repica sa susjednih polja zagadila mu je zemlju. Naime, pokraj njegove farme nalazio se put kojim su vozili kamioni. Vjetar je nosio sjeme s kamiona i ono je na taj način dospjelo do njegove farme. U ovom je slučaju Monsantovo sjeme zagadilo farmu tog zemljoradnika i uništilo sjeme koje je on sakupljao 15 godina. No Monsanto je tužio njega jer je Monsantovo intelektualno i patentirano vlasništvo sada raslo na polju tog čovjeka. Sudac je izjavio da je to u redu i Monsanto je dobio tužbu.
Nije bilo važno jesu li uzrok kontaminaciji insekti, vjetar ili neki drugi prirodni postupci, bilo je važno jedino da se radi o Monsantovom patentiranom vlasništvu, zbog čega je to sada bio Monsantov usjev. To pokazuje na koji se način Monsanto koristi sudovima kako bi preuzeo opskrbu hranom. Iako se to dogodilo sasvim slučajno, zemljoradnik više nema kontrolu nad svojim sjemenjem.
I jedan Monsantov GM-goveđi hormon se proslavio, zar ne?
JEFF: Taj se hormon daje kravama kako bi davale više mlijeka. Mnoge mljekare u SAD-u znaju da potrošači ne žele jesti mliječne proizvode od krava koje su primale te hormone. Mljekara Oakhurst u Maineu na kartone mlijeka stavila je natpis: «Zemljoradnici jamče. Bez umjetnih hormona.». Monsanto je tužio mljekaru Oakhurst tvrdeći da je to nelegalno jer se na taj način stvarao dojam da je goveđi hormon, koji su oni prodavali, štetan. Postigli su sporazum.
