Ma znam, ujeo sam sam sebe za jezik da se suzdržim, a malo mi je falilo. Ajd opet, kontam, matora budala, ima mu 60-65 godina valjda, kud ću ga ja lemati sa mojih 181cm i 90 kila mesa (mnogo treniram pa nemam ni kile slanine
). Nisam mogao sebi da dodjem kasnije, satima sam hodao iza zgrade sa kantom vode i čačkao ogradu i travke, da nije gdje ostalo žara.
Ja inače imam komšiluk koji ni u devetom krugu Danteovog pakla nebi primili. Sa jednim komšijama smo nekih 70 godina u zavadi, oni mojoj porodici maksimalno prave probleme gdje god mogu, od kvarenja medja, bacanja kamenja u detelinu, bacanja svilice (one odvratne štetočine) isto u detelinu, svake godine bar jednom ili dvaput mi dovedu sanitarnu ili neku drugu komisiju itd. Evo primjera. Prošle godine dolazi mi pred kuću sanitarna, ekološka i gradjevinska inspekcija. Ja i otac se pogubili, otkud to, kad lijepo nam pročitaju prijavu, kao mi ispuštamo fekalije na put, od smradova ne može da se živi, smeta im što se štala nalazi tu gdje se nalazi (a oni te godine napravili novu kuću 4 metra od moje štale i 4 prozora im gledaju direktno u štalu!) itd itd itd. Krene inspekcija da pregleda, traže prvo fekalije. Dolazi žena tog komšija i tvrdi kako sa tog i tog mjesta na put izlaze fekalija. Naime, ona tvrdi da iz betonskog temelja visokog gotovo metar i debelog dobrih 30cm, izlaze fekalije. Kod mene je sve živo betonirano i sad, zbunila se inspekcija, ne mogu da skontaju odakle, i ona im pokazuje taj beton. Jedan od inspektora fino klekne, prepipa beton, pomiriše, ode sa druge strane betona (što je već unutrašnjost štale), sve suvo, nigdje ni pukotine ni fekalija. Komisija se krsti i rukama i nogama, al komšije ne odustaju. NAvode problem smrada - komisija medjutim nije uspjela ni da odgonetne gdje mi se nalazi bazen sa stajnjakom (sve je zatvoreno i sve ima svoj ulaz, vrata, ventilaciju), a kamoli da pronadje taj strašni smrad. Naravno, komšija nije odustao, tvrdeći da su mu oba sina retardirana zbog smrada sa mog imanja (?!). Treći problem je bila kuća. Oni su ustvrdili da je kuća starija od štale. Pazi, u tom trenutku majstori postavljaju krov gore, kuća nema još ni stolariju, struju, vodu. Četvoro ljudi gledaju njih, pa nas, pa štalu i na kraju kuću i ne znaju šta da kažu. Moj otac fino donese gradjevinsku dozvolu za štalu staru nekih 40 godina, dozvolu za adaptaciju iz 1988.godine, sve razmjereno, po planu, sve regularno. Komšija na to ne donosi ništa, te se ispostavi da nema ni gradjevinsku dozvolu. Ljudi iz inspekcije se fino prekrste, pokupe i naknadno komšiji isporuče mastan račun, a nas "oslobode sumnje".
Ovaj komšija što je danas zapalio kukuruzovinu inače ima naviku da zapali smeće kad god vidi da mi je žena iznijela bebu napolje. Naime, on je donio metalno bure na 2m od ograde i redovno ga puni flašama, kesama, starom obućom, čak je neku staru traktorsku gumu isjekao sjekirom (zamisli koliko lud treba biti pa da 16.9R28" isiječeš sjekirom na komadiće). Kad uhvati priliku da je beba napolju, odmah dotrči, polije benzinom i zapali, pa se onda najmanje dan ili dva davimo u smradu jer taj otpad u buretu ne može da izgori jer nema vazduha, pa se dimi danima.
Kad već spomenu orah, uz jednu moju parcelu (onu koja se vidi na snimku branja kukuruza ove godine, gdje su 2 traktora vukla berač) komšija ima orah (koji je 100% u njegovom) ali je jedna velika grana skroz iznad moje njive. Naravno, zbog velike ladovine i lišća oraha, koje truje sve biljke, meni tu uvijek propadne sigurno 50 stabala kukuruza. Godinama smo mu govorili da osiječe tu granu jer zaista pravi štetu a i ometa rad (npr, kombajn ili veći traktor sa kabinom ne može da prodje ispod) ali on se pravio lud. Prije neki dan mi je pukao film, otišao sam sa ocem, zakačio lancem granu za hurlimana i fino odvalio pola drveta, te sve ti navaljao na njegovu zemlju. Vidim, isjekao je i počistio sve to i ništa mi nije rekao, niti se bunio. POnekad se stvar ne mogu lijepim riješiti.