Mobilni telefoni

Blizu.
Hardver izvršava mašinski jezik. Niz od nula i jedinica. Tj - "nema napon, ima napon".
Asembler je i dalje ljudski programski jezik, ali njegove instrukcije odgovaraju mašinskim instrukcijama.................
E na to sam mislio , inače znam da računari razmišljaju binarno..........
Gledao sam nekoliko intervjua Vojislava Voje Antonića , i zapamtio sam detalj , parafraziracu :
na skupu u SAD , programeri su radili delove programa za svemirsku misiju ( neka sonda se kretala ka Marsu pa je to bilo potrebno zbog putanje ) , i kada su kasnije zvaničnici to proveravali začudili su se što je jedini Voja sve pisao u Asembleru ...........
Odmah mu je ponuđen i stalan posao u NASI , što je Voja kakva je inače legenda odbio .
Da sad ne dužim o njegovom liku i delu
( fantastično zanimljiv životopis ima ) ostalo mi je upečatljivo da je u 65god zivota ( pre korone ) emigrirao u Ameriku ( dobio neku vizu koja sleduje Nobelovcima ) i sada u svakom intervjuu napominje da mu je žao što nije otišao pre .
Nikada nije kasno .
P.s nigde ne uspevam da nađem njegovu knjigu " Ludakova Kuća "
 
Poslednja izmena:
Ah.. Voja Antonić i Zoran Modli.

Još i danas spominjem njihovu radio emisiju tokom osamdesetih koju nisam propuštao.
Čitao Galaksiju, Svet Kompjutera i aktivno učestvovao u dopisnoj školi.
Imam negde diplomu dobijenu od njih.

Bilo je to posebno vreme za tehnologiju.
Računar, kasete (kasnije diskete) za skladišnu memoriju, fiksni telefon i poštanska pisma za komunikaciju.

Da, u to vreme sam i učio programiranje u asembleru.
Basic i Paskal savladao.. pa hteo nešto ozbiljno. Jer se jedino u asembleru moglo ući u "dušu" mašine.

Svašta je bilo tada u to vreme. Veliki entuzijazam je vladao u tadašnjoj Jugoslaviji za tehnikom koja je bila u pomolu.

Tada sam maštao o budućnosti i zato sam danas razočaran u tu budućnost koja je stigla.
Umesto tog entuzijazma i blagostanja uz pomoć tehnologije, nama je stiglo samo robovanje multimijarderskim kompanijama koje koriste tu tehnologiju zarad svoje profiti.

Nego.. ok. Preživećemo i to.
Meni je drago što sam živeo u tom nekom drugom, lepšem svetu.

Hvala što si ga spomenuo.
I drago mi je što i ti ceniš život i rad takvih ljudi.

Asembler:

 
Poslednja izmena:
Aha! sad mi je sinulo. Znači na to misle ovo moji seljaci za mog strica kada govore da je "napravio kompjuter" još nekad davno.
Verujem da se misli na taj "Galaksija".
Koliko su koštali u to vreme svi delovi za njega ako ih upredimo sa jednom prosečnom tadašnjom platom? Da li su se tu komponente samo ubadale u slotove kao kod modernih PC ili je bilo nekih komplikovanijih radnji?

Što kaže Stevanović, stvarno su bila zanimljiva vremena.
 
Ja sam u to vreme (početak osamdesetih) imao Commodore 64, koji je bio MAŠINA u odnosu na Sinclair ZX Spectrum. Tako da nisam učestvovao u kućnoj gradnji Galaksija računara čija šema i komponente su bile dostupne za kupovinu.
Nije bilo slotova, već su se lemilo na već pripremljenu štampanu ploču.
Kasnije je Galaksija bila i komercijalno dostupna.

Zanimljiva priča o tvom stricu.

Koliko je koštalo..
Moj C64 preko hiljadu maraka. Koliko je to bilo prosečnih plata, ne znam. Verovatno nekoliko.
Međutim, nije tada bio toliko problem u novcu, koliko u dostupnosti i uopšte volji ljudi (ili u mom slučaju roditelja) da tako nešto kupe.
To je bilo nešto sasvim novo i nepoznato. I sreća što mi je otac bio zainteresovan za tehničke uređaje, pa je moja volja za računarima bila ispoštovana.

Jedan primerak ZX Spectruma je dobila i moja osnovna škola kasnije. Pa kako niko od nastavnika nije znao koristiti, na moju ponudu organizovali su sekciju koju sam vodio i obučavao zainteresovane učenike korišćenju i programiranju.

Koliko retko su deca tada imala kućne računare, vidi se na primeru da kada sam krajem osamdesetih krenuo u srednju školu, u mom odeljenju računare su pred mene, imala još samo dva školska druga.

Jedan od njih mi je danas venčani kum.

Itd. Itd.

Za kraj - jedna zanimljivost:

Programi su se tada skladištili na audio kasetama. I kako su bili u audio formatu, u radio emisijama koje je vodio Zoran Modli na 202, svake nedelje je bio emotivan po jedan program za razne računare.
Mi bi kod kuće pripremili svoje kasetofone i snimali. Pa zatim te zapise učitali i pokretali na računaru.

Kakvo je to neverovatno vreme "interneta" bilo, haha.

Ovo danas..
.. mi i ne znamo koliko su moćni uređaji koje imamo u rukama i uzimamo ih zdravo za gotovo.
O tako nečemu se tada moglo samo čitati u naučnofantastičnim romanima velikih vizionara i pisaca.

Ne važi samo za računare, pametne telefone i sl, već i za sve mašine koje koristimo u svom svakodnevnom životu i radu.
Zato imam poštovanje prema njima.

Puno smo nezadovoljni.
A u stvari i ne primećujemo koliko na današnji dan živimo najbolji život koji su ljudi od svog nastanka do sada živeli na ovoj planeti.
 
Poslednja izmena:
Nazad
Vrh