Evo za Mirka još jednog zanimljivog linka
http://www.vef.unizg.hr/org/stocars...r/Metode uzgoja procjena heterozis učinka.pdf
http://www.vef.unizg.hr/org/stocars...r/Metode uzgoja procjena heterozis učinka.pdf
Follow along with the video below to see how to install our site as a web app on your home screen.
Napomena: This feature currently requires accessing the site using the built-in Safari browser.
Mirko obriši ppHvala KVICOJE,nego sto samo za mene-ja licno nemam problema sa melezenjem Bata Milovic mi je kucni prijatelj brat od tetke stocar(na vreme su mi objasnili koliko to iziskuje rada i ulaganja)ja sam propali agronom pa posto se ne bavim ovcarstvom da bi ziveo od njega zbog toga nemam bilo kakve probleme,jedino ja tupim o melezenju a kolege koje to rade(meleze) nema ih nigde ovih dana,mozda su se nasli u cudu posle ovih postova i priloga.u svakom slucaju hvala dosta toga poucnog sam procitao ovih dana a necega se i prisetio.![]()
I ja sam mišljenja da kod nas ima vrlo malo grla koja u sebi nemaju krvi pramenkeNašao sam veoma poučne textove o pretapanju koje ovde nije spominjano. To pretapanje je tabu tema jer većina ,,plemenitih rasa" kod nas ustvari su pretopljene pramenke pa kad bi se pisalo o tome škodilo bi marketingu.
. To uopšte i nije loše jer takva grla imaju približno iste rezultate kao i rasa kojom su pretapane. Dosta su zdravije. Jedan danski naučnik je pretapao divlju svinju danskim landrasom i u četvrtoj generaciji dobio identične rezultate kao kod landrasa. Tako su nastale mnoge rase. Zanimljivo je i parenje u srodstvu ali nije preporučljivo za male odgajivače već je to posao za nauku. Najjednostavnije je jednokratno industrijsko ukrštanje gde svi melezi f1 generacije idu u tov odnosno klanje. To podrazumeva dve rase. Recimo stado pramenki upariti sa nekom od tovnih rasa.I ja sam mišljenja da kod nas ima vrlo malo grla koja u sebi nemaju krvi pramenke
Svi veliki odgajivaci u Francuskoj a predpostavljam i u Nemackoj praktikuju parenje u srodstvu ili tzv. povratno parenje,( naravno pri tome ne mislim na parenje u najblizem srodstvu) samo je pitanje do kog kolena.Oni ne rade 'osvezavanje krvi' u smislu da svake godine unose nove ovnove koji pare cela stada, vec to rade sa malim brojem stranih ovnova koji pare mali broj grla od cijeg potomstva biraju ovnove koje posle ponovo vracaju u priplod.Tako su se izmedju ostalog sacuvale gotovo sve rase.. Zanimljivo je i parenje u srodstvu ali nije preporučljivo za male odgajivače već je to posao za nauku.
Posto i ja radim nesto slicno voleo bih da cujem (procitam) iskustva ostalih kolega.[/QUOTE je napisao(la):. Ja nisam praktikovo parenja u srodstvu ali ako bi nam pobliže objasnio o čemu se radi i ako smatrate da to ima opravdanja rado bih primenio. Recimo poluromanove koje su parene šarole ovnom i onda dobijeni ženski melezi da se povratno upare dedom romanovske rase?