Kad smo već kod pravnih zezancija oko traktora, evo još jednog mog iskustva:
Jednom sam išao u Bački Brestovac(na kraj Sveta gledano iz perspektive jednog Kikinđanina) i izgubio ceo dan da vidim isto neku 82-ojku. Poveo sam sa sobom i dvojicu kolega - paora, inače obojica mehaničari po struci. Osim da ga mehanički "pretresu", njihov zadatak je bio i da budu moje oči i uši tamo da kao neutralni i nezainteresovani, hladne glave primećuju šta ja zaslepljen željom da trgovina uspe, ne vidim ili podsvesno zanemarujem. Da mi diskretno kažu: "Miran, mali!" ako slučajno primete da se ja zanesem pošto je trampa(roba za robu) bila u pitanju.
Stignemo mi. Njih dvojica se s kapije bace na "čačkanje", a ja na papire. Tutne mi prodavčev brat hrpu papira u ruke, ja letimično bacim oko i vidim odmah da je situacija zamršena. Saobraćajna glasi na neki OUR-SOUR, sto kupoprodajnih ugovora, razna imena, samo nigde prodavčevog i sto kojekakvih požutelih potvrda, izjava, računa... Pošaljem ja njega odmah na fotokopiranje uz objašnjenje: "Vidim da traktor ima bogatu istoriju, te pošto nisam stručnjak moraću pravnika da konsultujem."
Popijemo mi kaficu, sa domaćinima popričamo malo o ovom-onom i pođemo kući sa fotokopijama svih papira. Ja sam već skoro pristao da povedemo drugu stranu sa nama da vidi šta ja imam da ponudim, ali su me ova dvojica nekako smandrljala u auto. Ne izmakosmo još iz sela, a ova dvojica na mene: "Traktor je mehanički u glavnom ok. Ti luftovi na podiznom trapu, upravljačkom sistemu i prednjoj vuči su izlečivi, nego... Jesi li ti primetio da ovi nemaju ni jedno jedino priključno oruđe u dvorištu, ta ni drljaču najobičniju, ni prikolicu?" Tu ja shvatim da je tip lagao neke stvari. Đavola je on radio njime i jako on zna kako je održavan.
Nismo stigli zglavno ni do Ruskog Krstura, a ovaj već zove da li da on pođe svojim prevozom za nama? Nema potrebe za žurbom, kažem ja. U ponedeljak kontaktoram pravnika i javljam.
Stajemo mi u Novi Bečej i častim prijatelje bogatim ribljim ručkom na obali Tise, kad zvoni moj mobilni. Tip odustaje od doplate koju bi trebalo da mu isplatim u slučaju da do trgovine dođe i to i ne videvši šta ja njemu nudim, samo da odmah krene za nama. To je već opasno sumnjivo. Opet ja njemu kažem ništa do početka radne nedelje, i još malo zategnem - u ponedeljak po podne ili utorak se čujemo.
Stignem ja kući i dam sesternici, studentkinji na pravnom fakultetu te papire da pregleda, buljimo zajedno u njih, detaljno iščitavamo dobrih pola sata svako slovo i sve nam deluje nekako povezano iako, fakt zamršeno. Odem ja sutra na šalter SUP-a posle radnog vremena, kad ova službenica(dođe mi neka snajka) nakon samo letimičnog pogleda vraća papire i prekorno kaže: "Nisi valjda ovu tikvu bez korena kupio ili kaparisao?"
Tu ona meni objasni gde je prekid istorije i isto tako ja to objasnim prodavcu i kažem mu da mi sa javi kada to sredi. Nikad se taj meni nije javio.