Bojcetic, Dr. Gujin prijedlog je bolji...
Kurkela, lako je moguce da su to kinezi sirotinja. Samo, odakle sirotinji novac za avionske karte, najam 6,5 hektara, renta za kuce, hranu, struju, vodu...
Tko je sirotinja u svojoj zemlji u stranoj zemlji je dvostruko veca sirotinja. Ako mislis da je otici u stranu zemlju jeftinije nego ostati u svojoj, jako se varas. Jako, jako, jako...
Treba prezivjeti prvu godinu bez prihoda kada uzmes zemlju. A i kome ces prodati u Srbiji, ti kao kinez? Nit znas ljude, nit znas jezik.
Ja sam otisao u Spanjolsku i za znanjem jezika i sa nesto novca (20 000 eura 199
. Trebalo mi je dvije godine da vratim potroseni novac. Ne zarada. Samo povrat mog vlastitog novca sto sam ulozio u novi zivot.
Poanta: apsolutno sam uvjeren da ti kinezi nisu sirotinja. Naprotiv. Iz mog osobnog iskustva znam da sirotinja danas ne moze poduzeti tako riskantan put u totalno stranu i nepoznatu zemlju.
Primijeti takodjer da planiraju prosirenje. Investirat ce u jos zemlje. Domaci proizvodjaci bacaju svoje proizvode jer nemaju kome prodati a oni, STRANCI, rastu i re-investiraju.
Kako to?
Nemoj mi reci da su kinezi bolji zemljoradnici i bolji biznismeni...?
Mislim da je vrijeme samosazaljenja proslo i da je sada trenutak da se situacija promijeni. U duhu kineske poslovice: "Putovanje od 1000 kilometara pocinje sa jednim malim korakom."
A iz svog vlastitog iskustva takodjer znam da uspjeh nije tako daleko kao sto mozda izgleda u pocetku. Tko je spreman raditi na svom vlastitom uspjehu, nece propasti. Uspjeh nije jedna grozicava sezona u kojoj je tvoj glavni cilj prodati urod. Uspjeh je izgraditi rentabilan posao.
Nije ta trznica na kvantasu jedina na svijetu. A meni djeluje da su je se svi uhvatili kao da je jedina slamka spasa.
Ne znam kada je zadnji put slamka ikoga spasila od utapljanja, a na ovu se hvata cijela Srbija. U medjuvremenu, cak sam i ja ovdje cuo da Austrijanci U (Kragujevcu?, Krusevcu?) imaju otkupnu stanicu i kupuju SVE voce i povrce sto im se ponudi.
I svejedno ne mogu kupiti sve sto mogu prodati u Austriji.
I tako Austrijanci kupuju JEFTINO jer znaju da srpski seljak ne moze i/ili ne zna da bi u Austriji dobio puno bolju cijenu pa prave bogatstvo na razlici, a domaci proizvodjaci ratuju sa jeftinim nakupcima na nekoj zabacenoj poludivljoj trznici.
Austrija ima bijednih 8 miliona stanovnika i svejedno konzumira sve sto oni tamo u toj otkupnoj stanici uspiju oteti od lokalnih ratara.
Opalite im cijenu!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Nije li to bolje nego plakati na kvantasovoj trznici nad propalom/neprodanom ljetinom.......?
Mislim, ako ja znam sta bi ste vi sve mogli, zasto domaci proizvodjaci sjede nemocno i idu iz gubitka u gubitak? Zar vas tako malo interesira bolji prihod, veci uspjeh?
Znanje ne dolazi samo od sebe a uspjeh dolazi samo sa znanjem. Zivimo u doba informacije. U nedostatku drugih uvjeta, znanje je nas najbolji prijatelj i najbolja sansa za uspjehom.
Nema jednostavnijeg nacina nego otici u jednu ambasadu i raspitati se u njihovoj trgovinskoj komori, jer svaka ambasada ima trgovacke predstavnike - tome, pored spijuniranja, sluze ambasade - o njihovim uvznicima poljoprivrednih proizvoda. Otkriti kako se krecu cijene vaseg proizvoda na trzistu i kontaktirati (telefonom, ako znate jezik, je uvijek najbolji nacin) sto je vise moguce tih uvoznih firmi.
Udruziti se zajedno u vasoj regiji i poslati pozivnice tim firmama na vas lokalni otkupni sajam. Sajam sto cete organizirati zajedno sa vasom lokalnom privrednom komorom jer to je dobra prilika za promociju i unaprijedjenje poljoprivredne indusrije i prezentacije inozemstvu gdje je vise novca.
Nema te lokalne privredne komore sto se nece ukljuciti. Ako je projekt imalo interesantan.
Zasto? Zato sto ste zajedno (proizvodjaci) jaci. A kada lokalne komore vide misice, zatresu im se koljena kao mladim djevojkama i potrce u susret.
Tako stvari funkcioniraju. Samo morate poduzeti taj prvi mali korak. I krenuti na putovanje.