U ovom je slučaju David jedan kanadski poljoprivrednik, proizvođač bio hrane, a Golijat je Monsanto, firma hemijskih proizvoda i seemena. Predmet spora je genetski modifikovano seme. David i Golijat iz ove priče svađaju se oko pitanja čiji su geni koje je vetar svojevremeno "posejao" preko ograde, koja je razdvajala njihove posede. Ali važno je i pitanje: ko će u tom slučaju platiti odštetu? Do pre nekoliko godina obični ljudi nisu imali pojma o licencama. Dozvola korišćenja nečega (licere je latinski izraz) posledica je društva znanja. Ako znanje nije svima slobodno dostupno, s njim se može zaraditi novac. Puno novca. I to bez rizika. U ugovorima o licenciranju softwarea često stoji jedan članak kojim se proizvođač ograđuje od eventualne štete nastale korišćenjem proizvoda. Istu stvar već godinama praktikuju i proizvođači genetski modifikovanih organizama. Američki proizvođač semena Monsanto do sada se uspešno ograđivao od odgovornosti za nastalu štetu, ali od današnjeg četvrtka (24.1.2008.) Monsanto je pred sudom: krivac je kanadski seljak i dobitnik Alternativne Nobelove nagrade Percy Schmeiser.
Vetar "oduvao" semenke na Percyjevo polje
77-godišnji Kanađanin, nekadašnji gradonačelnik i poslanik u regionalnom parlamentu, sa svojom je ženom Luise u malom mestu Bruno na zapadu Kanade uzgajao bio seme uljane repice. 1998. hemijski i semenarski koncern Monsanto protiv bračnog para podigao je optužnicu. U njihovom je semenu pronađeno 0,6% Monsantovog genetski modifikovanog semenskog materijala. To je seme vetar sa Monsantovih poljoprivrednih površina jednostavno "oduvao" na Schmeiserovo polje, a on kaže:
"Monsanto nas je tužio zbog povrede patentiranog proizvoda, oni su rekli da mi koristimo njihovo seme bez licence. Prebacili su nam povredu prava korišćenja zaštićenog proizvoda i to je u većini zemalja slučaj kojim se bave Savezni sudovi."
Na veliko iznenađenje bračnog para Sud je presudio da oni celu svoju žetvu moraju predati koncernu...oni su zapravo bili sretni da još nisu morali platiti odštetu Monsantu, koji je zahtevao oko milion kanadskih dolara. Da je Sud kojim slučajem tako presudio, mali proizvođači bio hrane bi finansijski kolabirali.
Sporom se bave najviši kanadski sudovi
Vrhovni kanadski sud 2004. godine potvrdio je da je Monsanto vlasnik patentiranih gena, a time i cele žetve, jer se geni nalaze u uljanoj repici koju su Schmeiserovi požnjeli. Nikoga očigledno nije zanimala činjenica da je tom presudom, odnosno igrom sudbine i prirodnim ćudima vetra koji je počeo da duva u jednu, a ne na drugu stranu, uništeno sve ono što je kanadski bračni par stvorio tokom 50 godina svoga rada. Sudska presuda i Pirova pobeda bi se Monsantu mogla ipak obiti o glavu. Percy Schmeiser je sada i sam podigao tužbu: on sada tuži Monsanto:
"Vrhovni Sud je odlučio da vlasnik kontroliše patentirane gene, bez obzira gde su oni završili i u kojoj se biljci nalazili i na kojem posedu nekog seljaka. Oni moraju kontrolisati taj životni oblik. Ali kada neko nešto poseduje, naprimer gen u nekom poljoprivrednom proizvodu, i taj gen završi u prirodnoj okolini gde se više ne može kontrolisati onda vlasnik gena mora pokriti nastalu štetu, naprimer štetu nastalu zbog gubitka nekih vrsta, promena koje nastaju na autohtonim semenima i lično pravo proizvođača bio hrane da uzgajaju ono što oni žele. Ali ta je mogućnost sada uništena."
Dovitljivi seljak i njegove metode
Schmeiser je od Monsanta zatražio da ukloni genetsko seme koje je vetar naneo na njegovo polje. Monsanto nije reagovao, seljak je to sam napravio i poslao račun koncernu. Koncern nije platio i slučaj je dospeo pred Sud. Iako se radi o svoti od samo 600 dolara, o slučaju se raspravlja pred najvišim kanadskim sudovima: radi se o osetljivoj temi: mora li neki proizvođač pokriti štetu koju prouzrokuju njegovi proizvodi i u slučaju da je njihovo korišćenje dozvoljeno isključivo na osnovu licence? Ukoliko na to pitanje odgovor bude "DA", u problemima će se naći ne samo proizvođači semenki, već i softwarea: u brojnim računarskim programima ima velikih grešaka. Ako Sud kaže da je Monsanto kriv, može se očekivati celi talas tužbi za plaćanje odštete: u Kanadi i u SAD-u mnogi seljaci pate zbog sve intenzivnijeg korišćenja genetski modifikovanog semena, kako kaže seljak Percy Schmeiser:
"Seljaci su pretrpeli veliku ekonomsku štetu tako što više nisu mogli prodavati repicu, soju i kukuruz koji su bili zagađeni genetski modifikovanim semenom. To pogađa i druge branše, naprimer medare. Med se ne može izvoziti jer je genetski zagađen. Stvar je još i gora: ukrštanjem nekih sorti zagađeno je sve više vrsta voća, tako da ih proizvođači bio hrane više ne mogu ni uzgajati."
Poraz seljaka bio bi poraz za čovečanstvo
Ukoliko Sud ne proglasi Monsanto krivim to bi bio poraz za sve one koji se bore za čistu prirodu: to bio ustvari bila pozivnica na zagađivanje prirode i nanošenje štete mušterijama. Bila bi ugroženo i snabdevanje živim namirnicama. Seljacima bi bilo zabranjeno koristiti deo žetve kao seme za setvu godinu kasnije. U Nemačkoj je od 1998. na snazi jedan zakon kojim su seljaci obvezni da proizvođačima semena plate "licencu" ukoliko deo svoje žetve poseju na njivama iduće proleće. To je ustvari dozvola koncernima za štampanje novca.
Kanadski seljak Percy Schmeiser je ogorčen:
"Kao proizvođači semena mi smo mišljenja da se to pravo na korišćenje semena od žetve ne sme ograničiti. Kada vi seljacima ograničite pravo uzgoja semena prilagođenog zemljištu, klimi i bolestima koje su tipične za neku regiju, vi ćete zaustaviti budući razvoj novih vrsta semena i biljaka. Regija koja je udaljena samo 200 kilometara ima sasvim drugačije uslove. Ne može se svako seme uzgajati na svim poljima. Kod nas se obično kaže kako "jedna rukavica ne odgovara svima."
Kod procesa u Kanadi ne radi se dakle samo o tome ko je odgovoran za neki proizvod, već i o pitanju želimo li mi da nam hranu proizvode milioni seljaka ili nekoliko velikih multinacionalnih koncerna, koji se teško mogu kontrolisati.
http://www.poljopartner.rs/index.php?option=com_content&task=view&id=303&Itemid=81