Šošara je napisao(la):
@Popovicu
Samo napred u stocarstvu nemoj mnogo kalkulisati jer tu kalkulacije ne pomazu mnogo u ovakvim vremenima.Pobedjuju uporni koji vole ovce i koze. .
Ko ima ovce nema novce-ko ima novce nema ovce
Od svega mogu da se slozim da pobedjuju uporni. To vazi za svaki posao.
Ne razumem zasto bi jedan posao
u kome moze da se nadje zdrava racunica(ekonomska logika) morao da bude u startu gubitnicki, sirotinjski.
Sto se tice kalkulisanja, bas zato sto su vremena takva kakva jesu, treba svaku stavku 3 X meriti i jednom seci.
Kao sto je Brundalo rekao
treba izracunati i najlosiju varijantu pa ako i u tim uslovima moze da se ostane na tzv +0, onda treba uci u posao.
Posao sa zivim bicima rizicniji je od posla sa masinama. Puno faktora treba drzati pod kontrolom pa je mogucnost greske veca.
Za ovcarstvo ne znam ali kada su koze u pitanju Srbija oskudeva u strucnjacima. Znaci nema dobre strucne podrske. Nema ni jednog centra pod strucnim nadzorom , sa valjanom evidencijom, kao genetskog centra za nabavku rasplodnog materijala. Veterinari nemaju iskustva sa kozama, nema strucnjaka za vestacku oplodnju i generalno nema dobrog pocetnog materijala. Da ne spominjem domace koze (jer to je u ekonomskom smislu glupost), rasne koze u Srbiji su nacelno lose. To sto tu i tamo postoji po neko mesto gde moze da se nadje dobar materijal jednostavno nije dovoljno. Solidna (po tvrdnji prodavca) koza u Sr. kosta 350€. Znaci stado od 100 kom je 35000€. Ja mislim da takva investicija zasluzuje dobre analize.
U tim analizama treba uzeti u obzir da u Srbiji ne postoji organizovan otkup mleka. U Evropi kozije mleko je 40% skuplje od kravljeg pri cemu je koza 20% efikasnija u koriscenju(konverziji) hrane.
Taj odnos omogucava pristojne prihode od proizvodnje mleka i vlasnik takve farme je prakticno stocar, kozar. Posto kod nas ne postoji a verovatno ga nece ni biti(skoro) organizovan otkup kozijeg mleka onda je proizvodnja mleka i gajenje koza sporedan posao a glavni posao je proizvodnja i plasman sira.
Na ovom forumu mi vecinom diskutujemo o elementima samog gajenja a to je ili bi trebalo da bude jedan tehnoloski postupak, proces koji svako moze da odradi. Sa druge strane niko se ne uzbudjuje oko proizvodnje sira. kao to je lako. Malo morgen.To je mnogo tezi deo posla.Procitajte Brundalove postove da vidite kako se mucio da otkloni gorcinu u siru. Nije ni cudo. Na ovu temu postoji vise desetina naucnih radova. Znam ljude koji gaje koze i od tog mleka prave neki tvrd sir. Dobijaju solidnu cenu samo zato sto nema boljeg. Kada se pojavi prvi koji nesto malo zna o siru izbacice ih sa trzista.
Ako uzmemo Brundalovu procenu da je cena male mlekare 30000€, i 35000 za koze i 35000 za 10-ak ha i 10-ak hiljada za polovnu mehanizaciju dodjemo do cifre od 105000 za jednu farmu-mlekaru od 100-ak koza.
Pri tome treba uzeti u obzir da je HACCP standard usvojen samo je stroga primena malo odlozena.
Sa stitinak koza koje daju 500 litara/god dobije se 5 tona tvrdog sira. Takva kolicina ne moze da se plasira komsiluku vec kako tako mora da udje u zvanicne kanale dakle podleze ispitivanj kvaliteta i higijenske ispravnosti. I opet se vracamo na HACCP. Svaka farma-mlekara-sirara moda da odgovara tom standardu i opremom i tehnologijom (nacinom rada). Svaka posuda, masina, uredjaj koji dolazi u dodir sa mlekom mora da bude od propisanog materijala. Neka se neko ne zavarava da ce moci da kupi jeftin laktofriz kakvi se za male pare prodaju su Srbiji. To su polovne masine izbacene iz proizvodnje u EU bas zato sto ne odgovaraju. Mozda sa njima moze da se premosti godinu dana, mozda i neki mesec vise ali propis je prekopiran i takvi sudovi se smatraju rizicnim.