@MOMOSARIC .. da ne idemo u off u temi Alati i radionice. Pa dodatak ovde..
U principu, sve nekako spontano.
To su brat i tri sestre.
Prvo troje imaju/li svoje radnje u gradu i ovde su sa svojim porodicama.
Treća sestra je kod njih i sama, iako ima porodicu u Kini.
Prvo sam radio na pripremi i otvaranju radnje jedne od sestara, a potom me angažovao njen brat da budem tu sa njima.
Treba robu i njih svuda voziti, ima posla oko održavanja objekata, a i budem našim radnicama od pomoći.
Treća sestra je takođe bila u toj radnji.
I kako se to dogodi - oboje mobilni.. i našli smo se.
Bilo je to nekih godinu i po zanimljivih dana..
Naravno. Sve u tajnosti. Pa smo morali biti kreativni.
Ključ od radnje imali, a radnja nije radila posle 20 h. Ili
pronašli restoran koji obično nije imao goste na spratu prepodne, a osoblje naviklo na nas, pa nije dolazilo gore, itd.
Kod njene kuće, jednom prilikom se desilo da naiđe muž jedne od sestara da pokupi nešto, pa sam doživeo i da se krijem u ormanu, baš kao u onim crtanim humorima.
Brat je sa porodicom u naš grad došao pošto je godinama imao radnju u Rusiji.
Ovde bili tih godinu i po i rešili da se vrate u Kinu.
Otvorili tamo restoran.
Kada su otišli, otišla i sestra sa njima.
Ona je imala plan da otvori svoju radnju.. ali je do kraja odustala.
Ja sam se potom "penzionisao".
Nisam radio nigde narednih desetak godina i mislio sam više nikada u životu neću ni raditi.
U međuvremenu se preseli u selo i..
Pričamo tako nedavno jedan od mojih mnogobrojnih šefova i ja:
"Kako ti se čini ovde?"
"Kako? Krasno sam ja i mirno živeo u selu dok moja žena nije imala drugi posao, nego da vidi oglas za zaposlenje ovde."
"I?"
"I ništa. Ja sam se prijavio."
"I?"
"I onda si me ti zaposlio.."