Tom logikom oko računanja arende na sopstvenu zemlju, i to u punom iznosu, treba onda i svaku operaciju mašinom računati po ceni koliko bismo naplatili da smo to uradili drugom.
Znači ako računam zemlju kao da sam dao drugom, onda ću i tanjiranje, i sejanje i kombajniranje sve računati kao da sam uradio drugom za novac. I do čega dolazimo? Dolazimo do takvih cifara da kad se sabere i oduzme, dobro imamo i za 'leba.
Da me neko pogrešno ne razume, cena pšenice spram troškova je mala. O novim cenama veštaka i da ne pričamo.
Niko još nije odgovorio ima li svrhe kupovati zemlju ako se svake godine računa puna cena zakupa?