Chat 17

Ту се слажем.
Али нешто размишљам ја бих вратио породицама баш оно исто земљиште које им је доделио Краљ после првог светског рата. Да га држе у власништву док постоји лоза. Али да га уступе држави ако се не баве пољопривредом. Да га држава да ономе који жели да се бави пољопривредом.

И слажем се да се треба укрупнити обрадиво и употребљиво земљиште. Па да на ноком брдовитом селу буде педесетак породица које ће да се баве сточарством или воћарством и имати сву пратећу инфраструктуру која би им помогла за нормалан живот слично као у граду.
А да као надокнаду оном који неће да се бави на селу да добије неку парцелу поред реке или језера па нек има викендицу...

Мислим, то сам навео као пример... имало би ту решења... а пре тога реонизација државе па да се зна шта ће и где ћа шта да се производи.
 
а пре тога реонизација државе па да се зна шта ће и где ћа шта да се производи.

Šta koga briga šta ja proizvodim na svom zemljištu ili gajim. Ako neko želi da određuje šta će se gde gajiti, neka dođe kupi i onda tamo gaji šta želi.

Nego da pitam konkretno da li neko zna za čega služi ovaj crveni prekidač na termo peći iznad dugmeta za paljenje.

 
@vuxsd
Sve se slažem, ali bih (opet) da pitam: kako nameravaš da sprovedeš planove o kojima pišeš? Misliš li da će neko realizovati tvoje (utopističke)preporuke ili već imaš neke predstavnike koji to mogu uraditi?
Ja sam ti već rekao više puta da ovde dobronamerne niko ne sluša u ovoj našoj 'predstavničkoj demokratiji', a nešto mi se čini da se to u dogledno vreme neće ni promeniti.
Nebih da mračim i da ti rušim sneška, ali dobro nas poznajem(takođe imam dovoljno godina pa verovatno i iskustva)..

Poslato sa PPA-LX2 pomoću Tapatoka
 
Šta koga briga šta ja proizvodim na svom zemljištu ili gajim. Ako neko želi da određuje šta će se gde gajiti, neka dođe kupi i onda tamo gaji šta želi.

Nego da pitam konkretno da li neko zna za čega služi ovaj crveni prekidač na termo peći iznad dugmeta za paljenje.

Nekad se koristilo za ventilator da se ukljuci taj prekidac a donji sa termostatom da grije cigle unutra.
 
Baš odgledah najnoviji Vinčin klip , smatram da je najbolji stendap komičar sa ovih prostora .
Elem , publika skupljena sa raznih strana , naravno o svom trošku , niko nikome ne potencira ( ili ne daj bože preti ) kako će se ponašati , svi spontani i onda u jednom momentu ovakav trenutak .....
Ova snaga koju su probudili studenti mora biti dovoljna za pozitivne promene u društvu .
Šta me briga za Evropsku krizu koja prerasta u svetski rat , ako mi sada ne postanemo demokratska država u pravom smislu te reči možda je i bolje da nas istorija zaboravi !
 
Svi Srb(lj)i su poreklom seljaci ili paori i teško da neko nije imao zemlju. Ko je napustio, zapostavio, svoju zemlju u komunističko vreme radi slatkog i udobnog života u gradu nema opravdanja.
Dalje, u radnoj karijeri svaka porodica koja iz nekog razloga nema zemlju treba da se potrudi da stekne koliko-toliko parče zemlje. Bar toga je, a i sada ima za sitne pare, ali mnogi bi i to u centru grada da nebi sličajno obuli opanke jer moderna obuća ipak ne ide u 'glib', a nebi da ih neko vidi u opancima. Eto, takav se običaj nekako stekao u vremenima samoupravnog socijalizma, za kojim neki očigledno žale.
Vux, ništa od ovog gorenapisanog se ne odnosi na tebe, ali mi pominjanje proleterijata još uvek nekako gadno bode uši.. Ponavljam Srbi su poreklom seljaci, ako neko postane 'proleter' sam je kriv..


Poslato sa PPA-LX2 pomoću Tapatoka
 
Kako sadašnja generacija može biti kriva što je bezzemljaš ako je još njihov deda prodao zemlju da bi dobio dečiji dodatak? Nije to bilo juče već u 70-tim, a od tad je prošlo pola veka, dve generacije...
Nije kriva za to što je deda raspikuća prodao zemlju, ali je kriva ako ništa ne čini da to bar malo ispravi, odnosno ne nađe način da kupi bar nešto zemlje(pa kasnije i više).
Ako neko može kupiti na krediit ili čak za keš stan(činu) od nekoliko desetina(ili čak stotina)'iljada evra, može valjda i nekoliko ari bašte ili još bolje nekoliko jutara njive... Ne kažem da je to mnogima egzistencijalno neophodno, ali je bitno za suštinu srpskog bića..
 
Subjektivno.. ali, mirniji je život u selu.
Time možemo reći - bolji.

Iako priznajem, od zemlje, barem one koje mi u kući posedujemo - nema života danas.
Bilo je do pre koju godinu.

Mada.. kada bi se živelo kao naši preci kako su živeli - stoka na prizemlju, ljudi na spratu i nešto zemlje okolo kuće.. oni su mogli.
Nego, retko ko bi to danas uradio, ako se baš ne mora.

Naučili smo se komforu.

Svakako, ja sam rođen i većinu života proveo na toj kaldrmi, pa sada gazim blato.

Možda zbog moje introvertnosti, tek - više mi odgovara današnji pogled iz dvorišta, nego nekadašnji..

20251002-094611-COLLAGE.jpg

Nekada i sada.

Svakako - trošiti zaradu iz rada u firmi i živeti u selu.. možda je to ta kombinacija oba.

Nama za sada to funkcioniše.
Jedino, ne znamo do kada.. (će biti tih firmi)

PS
Koliko je zahladnelo..
.. ja danas izgleda ni iz sobe neću izlaziti, a kamo li iz kuće.
Grejana sezona je počela.
Uh.
 
Poslednja izmena:
Mani me seoske romantike. Gledam u firmi tašna, mašna, bela košulja, službeni auto i plata 200 soma a ja ko lud k...c skidam foliju sa njive prasnjav i smrdljiv. Dok taj za vikend misli gde će na put, ja mislim hoću li na njivu, baštu ili dvorište.
 
Istina.
Samo, ne žive firme samo od belih košulja i službenih automobila.
Mnogi su u radnim odelima i organizovan prevoz autobusom.

Ipak.. u mojoj firmi je čisto, klimatizovano i ako izuzmemo kapitalistički sistem rada (jedan operater ili izvršilac radi za dvoje, pa i troje.. "na štopericu") - nije loše.
Ni plata nije sa puno nula, ali živi se i sa jednom, kamo li sa dve u kući.

Ruku na srce - sve je to finije od gledanja u nebo i žurbe po njivi na +40°C.
To priznajem.

Sa druge strane, juri se nekoliko meseci godišnje, pa odmor do sledeće sezone.
U firmi se juri 5-6 dana nedeljno, cele godine.

Nema dva dobra, rekao bih.

Ne valja ni jedno ni drugo.

Nažalost, mora se jedno od ta dva.
(Mislim, ne mora, ali se ja ne razumem u "pasivna primanja" i sl što postoji..)
 
Subjektivno.. ali, mirniji je život u selu.
Time možemo reći - bolji.

.....................................

Možda zbog moje introvertnosti, tek - više mi odgovara današnji pogled iz dvorišta, nego nekadašnji..

20251002-094611-COLLAGE.jpg

Nekada i sada.
Jesi li prodao stan ?
Kada si zadnji put bio ( porodično ) na nekom dužem putovanju , letovanju Banji .......
Ne pitam zbog finansijskog momenta već me interesuje kako to uklapas sa obavezama koje imaš oko imanja , sitne ili krupne stoke i sl .
 
Stan je u funkciji.
Poklonili detetu, iako ona najverovatnije neće nikada ovde živeti.
Tako će biti i sa ovim imanjem.

Idemo samo na jednodnevne izlete.
U pravu si da noć ne može zateći stoku i ostale životinje bez nas.

Srećom, ja nisam željan letovanja i sl.
Supruga jeste, pa smo našli rešenje da ide sa ćerom.

Ali, moj primer je u manjini.
Istina da ljudi koji žive od poljoprivrede nemaju (jednostavne) mogućnosti da budu slobodni za putovanja.

To jeste problem, ako nemaju koga ostaviti kod kuće, a stoku imaju.

I da - kada budemo toliko ostareli da nema ko drva da iscepa - vratićemo se u stan, pretpostavljam.
Daljinsko grejanje, lift u zgradi, prodavnica u prizemlju, zelena pijaca u naselju.. i mirni smo.
 
Poslednja izmena:
Istina.
Samo, ne žive firme samo od belih košulja i službenih automobila.
Mnogi su u radnim odelima i organizovan prevoz autobusom.

Ipak.. u mojoj firmi je čisto, klimatizovano i ako izuzmemo kapitalistički sistem rada (jedan operater ili izvršilac radi za dvoje, pa i troje.. "na štopericu") - nije loše.
Ni plata nije sa puno nula, ali živi se i sa jednom, kamo li sa dve u kući.

Ruku na srce - sve je to finije od gledanja u nebo i žurbe po njivi na +40°C.
To priznajem.

Sa druge strane, juri se nekoliko meseci godišnje, pa odmor do sledeće sezone.
U firmi se juri 5-6 dana nedeljno, cele godine.

Nema dva dobra, rekao bih.

Ne valja ni jedno ni drugo.

Nažalost, mora se jedno od ta dva.
(Mislim, ne mora, ali se ja ne razumem u "pasivna primanja" i sl što postoji..)
Zaboravio sam službeni telefon(džabe)koji vredi više nego što sam dobio za dinje a išao sam 100 puta na njivu.
 
Nazad
Vrh