Moj otac je bio potkivač, i kroz naše dvorište je prodefilovalo jako puno konja, i radnih i sportskih i svakakvih. Zemlja se obrađivala konjima, kirijalo se sa konjima, javno komunalno preduzeće je radilo sa konjima, čak su i pogrebna kola vukli konji (ista kao u "Ko to tamo peva"). Bilo je tu jakih i velikih konja, neki mirni, neki ludi... Kako su godine prolazile i traktori preuzimali primat konja je bilo sve manje tako se potkivanje na kraju svelo samo na sportska grla (kasači) i ciganske konje. Ovi drugi ni blizu nisu ličili na one grdosije iz mog ranog detinjstva, uglavnom (ne svi ali većinom) neuhranjeni i manji.
Mi smo u dvorištu imali oras, pravio je ladovinu nad mestom gde su se konji potkivali, i ponekad sam dobijao zadatak da grančicom sa lišćem od orasa teram muve od konja kako ga ne bi štipale i zbog toga on bio nemiran. To teranje muva je sve od potkivanja što sam ja radio, ali se svakog segmenta potkivanja sećam u najsitniji detalj.
Juče sam nešto po jednoj šupi raspremao i video lulu okačenu na jedan ekser. I mislim u sebi ovo samo mali broj ljudi zna šta je, i tako dođoh na ideju da podelim fotku sa forumašima, možda nekom bude i interesantno..