Vremeplov

05.10 1796 – Pod pritiskom Francuske, Španija je objavila rat Velikoj Britaniji, završen katastrofalnim porazom francusko-španske flote 1805. u bici kod Trafalgara, posle čega je Španija praktično ostala bez ratne mornarice.

05.10
1857 – Srpski slikar Stevan Todorović, pionir fizičke kulture u Srbiji, otvorio je u Beogradu besplatnu školu za slikanje, pevanje i gimnastiku. Školu je šef beogradske policije ubrzo zabranio s obrazloženjem: “Na tužbu roditelja da izvodite takvu igru u kojoj deca mogu slomiti noge i ruke, zabranjuje vam se rad”, ali je ministar prosvete, čiji je sin pohađao tu školu, stavio zabranu van snage.

05.10
1897 – Održano je prvo biciklističko prvenstvo Srbije (tada se govorilo velosipedsko) na inicijativu brojnih klubova i društava iz cele Srbije. Organizator je bilo “Prvo srpsko velosipedsko društvo” iz Beograda. Trka je održana na stazi Beograd – Smederevo – Beograd, i imala je međunarodni karakter pošto su učestvovali i velosipedisti iz Zadra u Austrougarskoj. Pobednik je bio Ðorđe Popara (prvi srpski biciklista koji je imao trkački bicikl sa istim točkovima, pribavljen u Trstu). Stazu je prešao za 5:13,25 časova. Drugoplasirani je bio Svetislav Savić, po mnogima najbolji vozač Srbije u prvoj deceniji od osnivanja “Prvog srpskog velosipedskog društva” 1884. Trećeplasirani je bio Vladislav Ribnikar, potonji osnivač lista “Politika”.

05.10 1947 – U Varšavi je – na osnovu odluke koju su rukovodstva komunističkih partija Sovjetskog Saveza, Jugoslavije, Bugarske, Rumunije, Mađarske, Čehoslovačke, Poljske, Francuske i Italije, donela sedam dana ranije – osnovan Informacioni biro tih partija (Informbiro ili Kominform) sa sedištem u Beogradu. Zaključeno je da je zadatak Informbiroa “organizacija razmene iskustava i, u slučaju potrebe, koordinacija delatnosti komunističkih partija na osnovu uzajamne saglasnosti”. Informbiro je raspušten 1956.

05.10
1954 – Velika Britanija, SAD, Jugoslavija i Italija potpisale su Londonski memorandum o tršćanskoj krizi, zaoštrenoj odlukom zapadnih sila da civilnu upravu u zoni “A” slobodne teritorije Trsta predaju Italiji. Jugoslaviji je pripala zona “B” i manji deo zone “A”, a Italiji veći deo zone “A”. Dve susedne zemlje su garantovale puna prava nacionalim manjinama, a vlada u Rimu preuzela je i obavezu da održava slobodnu luku u Trstu.

05.10 1964 – U Zapadni Berlin je kroz tajno iskopan tunel ispod Berlinskog zida pobeglo 57 državljana Istočne Nemačke, što je bilo najveće masovno bekstvo od 1961. kada je zid izgrađen.

05.10
2000 – U Beogradu su stotine hiljada demonstranata,od kojih su mnogi iz unutrašnjosti Srbije doputovali u prestonicu konvojima kamiona, autobusa i automobila, oborili dotadašsnji režim, poražen na izborima 11 dana ranije.


http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2012&mm=10&dd=05&nav_category=11&nav_id=648804

Bagerista Džo: Razočaran sam

Ljubisav Đokić, poznatiji kao Bagerista Džo, ikona petooktobarskih promena, kaže da su sva njegova očekivanja od promena posle 5. oktobra potpuno izneverena:
- Razočaran sam i povređen. Ne čudi me što niko od lidera nekadašnjeg DOS ne obeležava 13 godina od početka demokratskih promena jer nisu ni bili učesnici. Narod je ostao na ulicama i izneo revoluciju na svojim plećima, a političari su nas sve izdali.
 
Poslednja izmena:
13.10 54. Umro je rimski car i istoričar Klaudije I. Prema predanju uzrok njegove smrti bile su otrovne pečurke koje mu je dala njegova žena Agripina da bi obezbedila presto za svog sina iz prethodnog braka, Nerona. Tokom Klaudijeve vladavine od 41. područje južne Engleske organizovano je kao rimska provincija. Napisao je istoriju Rima i autobiografiju.

13. 10
1792. Predsednik SAD Džordž Vašington položio je kamen-temeljac Bele kuće, predsedničke rezidencije u Vašingtonu.

13.10
1860. Prva fotografija iz vazduha napravljena je iz balona iznad Bostona u SAD.

13.10
1884. Londonska četvrt Grinič ustanovljena je kao univerzalni(nulti) meridijan od kojeg se računaju geografske dužine i vremenske zone na Zemlji (Greenwić Mean Time).

13.10
1943. Italija je nakon kapitulacije (8. septembra) objavila rat Nemačkoj, svom bivšem savezniku u Drugom svetskom ratu.

13.10
1988. Laboratorijsko ispitivanje je pokazalo da je "Torinskipokrov", u kojem je, prema verovanju mnogih hrišćana, sahranjen Isus Hristos, lažan i da potiče iz Srednjeg veka.

13.10
1997. Britanski supersonični automobil je prvi uspeo da na tluprobije zvučni zid, postigavši brzinu od 1.222,7 kilometara na čas.

13.10
1998. Nakon sedmodnevnih intenzivnih pregovora i pod pretnjom vojne intervencije NATO-a, predsednik SR Jugoslavije Slobodan Milošević prihvatio je dolazak Verifikacione misije OEBS koja će pratiti sprovođenje rezolucije UN o Kosovu od 23. septembra i vazdušnu posmatračku misiju nad Kosovom.

13.10 2000. U terorističkom napadu na američki vojni brod u jemenskojluci Aden poginulo je 17 mornara. SAD su za napad optužile saudijskog državljanina u egzilu Osamu bin Ladena.

- - - - - - - - - -

17.10 1849. U Parizu umro poljski kompozitor i pijanista Frederik Šopen, tvorac poljskog nacionalnog muzičkog izraza i jedan od najpopularnijih kompozitora muzičkog romantizma.

17.10
1855. Englez Henri Besemer patentirao postupak za preradu sirovog gvožđa u čelik, nazvan po njemu "Besemerov čelik".

17.10
1912. Srbija i Bugarska, devet dana posle Crne Gore, objavile rat Turskoj, a 18. oktobra pridružila im se i Grčka, čime je počeo Prvi balkanski rat. Za nepunih mesec dana oslobođen gotovo ceo Balkan, a rat završen primirjem 3. decembra. Mirovni ugovor, kojim se Turska odrekla gotovo svih svojih poseda u Evropi, potpisan u Londonu 13. maja 1913.

17.10 1931. Američki gangster Al Kapone osuđen na 11 godina zatvora zbog izbegavanja plaćanja poreza.

17.10
1972. U Beogradu umro srpski princ Đorđe Karađorđević, stariji sin kralja Petra I. Odrekao se prava na presto i posvetio vojničkoj karijeri, 1941. odbio da se pridruži Vladi i kralju u izbeglištvu, a potom i nemačku ponudu da se nastani u Belom dvoru.

17.10 1988. Kao odgovor "mitinzima istine", koje je organizovalo rukovodstvo Srbije, na Kosovu počele masovne demonstracije Albanaca.

17.10 1998. U Londonu, gde se oporavljao od operacije, uhapšen bivši čileanski diktator Augusto Pinoče. Hapšenje izvršeno na zahtev Španije za izručenje radi suđenja za ubistva na stotine španskih državljana tokom njegove diktatorske vladavine Čileom. Oslobođen u martu 2000, a po povratku u Čile Apelacioni sud u julu 2001. suspendovao sudski proces, proglasivši Pinočea mentalno nesposobnim.
 
19.10 1813. - Ulaskom u Lajpcig armija udruženih saveznika - Rusije, Pruske i Austrije - okončana je trodnevna "Bitka naroda" kod tog nemačkog grada, u kojoj su potučene snage francuskog cara Napoleona I. Posle poraza Napoleon se povukao preko Rajne i nekoliko meseci potom prisiljen je da abdicira.

19.10
1915. - Rusija i Italija objavile su u Prvom svetskom ratu rat Bugarskoj, koja se mučkim napadom s leđa na Srbiju 6. oktobra 1915. priključila Centralnim silama.

19.10
1918. - U Zagrebu je Narodno veće Srba, Hrvata i Slovenaca donelo Deklaraciju o ujedinjenju svih Južnih Slovena u jednu državu. Nekoliko dana potom delegacija Veća je u Beogradu dala izjavu o ujedinjenju preostalog južnoslovenskog etničkog prostora bivše Austro-Ugarske u jedinstvenu državu sa Srbijom i Crnom Gorom, a regent Aleksandar Karađorđević je 1. decembra 1918. proglasio Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca - prvobitno ime bilo je - Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.

19.10 1932. - U Beogradu je otvoren Kolarčev narodni univerzitet, zadužbina Ilije Milosavljevića Kolarca, koji je u tu svrhu testamentom zaveštao ogromnu svotu od oko 50.000 dukata. Zdanje Kolarčevog univerziteta projektovao je srpski arhitekta Petar Bajalović.

19.10 1957. - Savezna Republika Nemačka prekinula je diplomatske odnose s Jugoslavijom zato što je Beograd priznao Nemačku Demokratsku Republiku. Odnosi su obnovljeni u februaru 1968. u vreme kada je šef bonske diplomatije bio Vili Brant.

19.10 1987. - U sudaru dva putnička voza u predgrađu Džakarte poginulo je 102 i povređeno više od 5.000 ljudi.

19.10
1987. - Na njujorškoj berzi "Dau Džons" vrednost akcija pala je u toku jednog dana rekordnih 508 poena, odnosno 22,6 odsto. Taj dan berzanski stručnjaci opisali su kao "Crni ponedeljak".

19.10
2005. - Počelo je suđenje bivšem iračkom predsedniku Sadamu Huseinu, optuženom za zločine protiv čovečnosti, proterivanje stanovništva, ubistvo Kurda, egzekucije civila i političkih protivnika, kao i za invaziju Kuvajta.
 
27.10 1728 - Rođen je engleski istraživač Džejms Kuk, poznat kao Kapetan Kuk, jedan od najvećih morepolovaca u istoriji. Na osnovu svojih istraživanja napravio je mape Australije, Novog Zelanda i Havajskih ostrva, a 1893. objavljen je njegov dnevnik sa mnogobrojnih putovanja. Ubili su ga 1779. domoroci na Havajima.

27.10 1782 - Rođen je italijanski muzičar Nikolo Paganini, virtuoz na violoni i kompozitor, čijoj su veštini savremenici pridavali magične moći (violinski koncerti, 24 kapriča za solo violinu, kamerna muzika).

27.10
1843 - U Srbiji je osnovana državna pošta.

27.10 1871 - Velika Britanija je anektirala dijamantska polja u Kimberliju u Južnoj Africi.

27.10
1935 - Pušten je u saobraćaj železničko-drumski "Pančevački most Kralja Petra II" na Dunavu kod Beograda.

27.10 1978 - Egipatski predsednik Anvar el Sadat i izraelski premijer Menahem Begin dobili su Nobelovu nagradu za mir.

27.10
1998 - Savet NATO odložio je na neodređeno vreme aktivirajuću naredbu o vojnoj intervenciji protiv ciljeva u SR Jugoslaviji, nakon što su srpske vlasti povukle vojsku na Kosovu u kasarne i smanjile policijske snage u toj pokrajini.

27.10 1999 - Haljina, koju je holivudska zvezda Merlin Monro nosila dok je pevala "Happy Birthday, Mr. President" predsedniku Džonu Kenediju, prodata je za 1,267.500 dolara, što je rekordna suma za deo odeće prodat na aukciji.

27.10 2004 - Međunarodna federacija Crvenog krsta i Crvenog polumeseca saopštila je da je tokom 2003. u prirodnim katastrofama poginulo 76.806 ljudi, što je tri puta više nego u prethodnoj, 2002. godini. Do porasta ljudskih žrtava došlo je zbog ekstremnih klimatskih promena u svetu.
 
01.11 1755 – U Lisabonu je u zemljotresu poginulo najmanje 60.000 ljudi, a dve trećine grada je razoreno.

01.11
1886 – Donošenjem Zakona o osnivanju Kraljevsko-srpske akademije, na tradicijama Društva srpske slovesnosti i Srpskog učenog društva, osnovana je Kraljevsko-srpska akademija. Naredne 1887. preimenovana je u Srpsku kraljevsku akademiju, prethodnicu Srpske akademije nauka i umetnosti. Zakon o osnivanju je predvideo da ona “obrađuje i unapređuje nauku, da obelodanjuje i inicira naučna istraživanja i potpomaže razvoj umetnosti”. Pod njen nadzor stavljeni su Narodna biblioteka i Muzej srpskih zemalja. Imala je odseke za prirodne, filozofske, društvene nauke i za umetnost. Prvi predsednik bio je Josif Pančić, za njim su sledili Čedomilj Mijatović, Dimitrije Nešić, Milan Milićević, Jovan Ristić.

01.11 1918 – Srpska Prva armija pod komandom vojvode Petra Bojovića oslobodila je u Prvom svetskom ratu Beograd, prešavši 500 kilometara pod borbom za samo 45 dana, u silovitom napredovanju posle proboja Solunskog fronta.

01.11 1936 – Italijanski fašistički diktator Benito Musolini objavio je stvaranje osovine Rim-Berlin.

01.11
1944 – “Beogradskim sporazumom” između predsednika Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije Josipa Broza Tita i predsednika izbegličke vlade Kraljevine Jugoslavije Ivana Šubašića, okončani su pregovori o obrazovanju jedinstvene privremene vlade Demokratske federativne Jugoslavije.

01.11 1956 – Na predlog Jugoslavije, Generalna skupština UN usvojila je na vanrednom zasedanju rezoluciju kojom je zahtevano da Velika Britanija, Francuska i Izrael odmah obustave oružane akcije, povuku se s teritorije Egipta i omoguće ponovno otvaranje Sueckog kanala.

01.11
1995 – U vojnoj bazi, u američkom gradu Dejton, započeli su pregovori o mirovnom rešenju za Bosnu i Hercegovinu. Nakon tri sedmice mirovni sporazum su parafirali predsednici Srbije i Hrvatske Slobodan Milošević i Franjo Tuđman i lider bosanskih muslimana Alija Izetbegović.

01.11 2006. – U Beču je osnovan Međunarodni savez sindikata uz prisustvo predstavnika sindikata iz velikog broja država sveta, koji bi trebalo da omogući bolje suočavanje sindikalnih pokreta sa izazovima globalizacije.

- - - - - - - - - -

06.11 1787. Rođen je Vuk Stefanović Karadžić, reformator srpskogjezika i pravopisa. Izdao je više zbirki narodnih pesama i pripovedaka, prvu srpsku gramatiku ("Pismenica") i rečnik (181:cool:. Uređivao je almanah "Danica" i nastojao da Evropu upozna sa srpskim narodnim blagom. Borio se protiv samovlašća kneza Miloša Obrenovića i jakog fronta protivnika reforme jezika. Umro je u Beču 1864, a njegovi posmrtni ostaci su 1897. preneti iz Beča u Beograd i sahranjeni uz Dositeja Obradovića ispred Saborne crkve u Beogradu.

06.11 1860. Za predsednika SAD izabran je Abraham Linkoln,koji je u januaru 1863. proglasio oslobađanje američkih robova. Tokom njegovog mandata vođen je Američki građanski rat (1861-65) u kojem je Unija severnih država pobedila robovlasnički Jug. Šest dana po završetku rata ubijen je u pozorišnoj loži u atentatu koji je izvršio glumac J.W. But (Booth).

06.11
1880. Francuski mikrobiolog Šarl Laveran, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1907, otkrio je uzročnika malarije, ali nije mogao da objasni na koji način dospeva u organizam. Engleski lekar Ronald Ros je 15 godina kasnije utvrdio da malariju prenose komarci.

06.11
1893. U Petrogradu je umro slavni ruski kompozitor Petar Iljič Čajkovski, kojeg mnogi smatraju klasikom ruske muzike. Njegovo delo, inspirisano narodnom muzikom, bajkama i ruskom istorijom, obuhvata sve muzičke vrste, a najpoznatiji su šest simfonija, tri klavirska koncerta, opere "Evgenije Onjegin" i "Pikova dama", balet "Labudovo jezero" i uvertira "Romeo i Julija".

06.11
1917. Posle pet meseci borbi, u Prvom svetskom ratu je pobedom zapadnih saveznika nad Nemcima okončana treća bitka kod belgijskog grada Ipr. Linija fronta pomerena je za nepunih deset kilometara, a poginulo je najmanje 240.000 vojnika.

06.11
1931. Održan je antirežimski protestni skup na Beogradskom univerzitetu, nakon kojeg su studenti krenuli u protestnu šetnju Knez Mihailovom ulicom. Policija je uhapsila 13 i ranila šest studenata.

06.11 1950. U Beogradu je osnovan Muzej primenjene umetnosti Srbije.

06.11 1975. Na inicijativu kralja Hasana počeo je "Zelenimarš" u kojem je 350.000 Marokanaca sa zastavicama i Kuranom u rukama prešlo u Zapadnu Saharu, tražeći dekolonizaciju te oblasti. Narednih dana u Madridu je potpisan sporazum kojim je Spanija predala Zapadnu Saharu Maroku i Mauritaniji.

06.11
1996. Bivša jugoslovenska republika Hrvatska postala je 40.član Saveta Evrope.
 
10.11 1444 - U bici kod Varne u Bugarskoj snage turskog sultana Murata II pobedile su poljsko-ugarsku vojsku kralja Vladislava III Jagjeloviča i erdeljskog vojvode Janoša Hunjadija, u srpskim narodnim pesmama poznatog kao Sibinjanin Janko. Poljski kralj Vladislav je u toj bici poginuo. To je bio poslednji pokušaj evropskih sila da odbrane Konstantinopolj od turskog osvajanja.

10.11
1919 - Rođen je ruski inženjer Mihail (Timofejevič) Kalašnjikov, konstruktor automatske puške AK-47 ("kalašnjikov").

10.11
1928 - Regent Japana od 1920. Hirohito krunisan je za cara. Tokom njegove vladavine Japan je napao Kinu 1931. (Mandžurija) i 1937, 1936. s Hitlerovom Nemačkom sklopio Antikominternski pakt, a 1940. Trojni savez s Nemačkom i Italijom. Proglasio je kapitulaciju Japana 1945. Na prestolu je ostao do smrti 1989.

10.11
1975 - Vlade SFR Jugoslavije i Italije potpisale su Osimski sporazum kojim je regulisana granica između dve zemlje. Ugovorom je regulisan i deo sporne granice od Međe Vasi do zaliva Sveti Jernej, kao i granica u vodama Tršćanskog zaliva.

10.11 1989 - Centralni komitet Komunističke partije Bugarske smenio je Todora Živkova koji je 35 godina bio na čelu partije, a od 1971. i predsednik Državnog saveta. Vođstvo partije preuzeo je Petar Mladenov. Živkov je potom izbačen iz partije i optužen za korupciju.

10.11
1989 - Počelo je rušenje Berlinskog zida koji je 28 godina bio simbol podele Evrope posle Drugog svetskog rata i ideološko-političke i vojne konfrontacije Istok-Zapad.

10.11
1991 - U Vukovaru su počele ulične borbe između pripadnika Jugoslovenske narodne armije i hrvatskih policijskih snaga. Jedinice JNA osvojile su Vukovar 18. novembra.

10.11 2004 - Vlada Republike Srpske uputila je javno izvinjenje porodicama Bošnjaka stradalim u Srebrenici od 10. do 19. jula 1995. godine, konstatujući da se u Srebrenici desio "zločin velikog obima".




- - - - - - - - - -

11.11 1331. Umro srpski kralj Stefan Dečanski Nemanjić, sin kralja Milutina. Tokom vladavine od 1322. osigurao Srbiji premoć na Balkanu pobedivši Bugare u bici kod Velbužda 1330. Sa prestola ga zbacio sin Dušan 1331. i držao u zatočeništvu u Zvečanu, gde je umro pod nerazjašnjenim okolnostima. Podigao manastir Dečane, a njegova Dečanska hrisovulja dragocen je dokument s popisom sela i stanovnika dečanskog vlastelinstva.

11.11 1405. Umrla srpska kneginja Milica, žena kneza Lazara Hrebeljanovića. Posle Kosovske bitke 1389. sklopila mir s Turcima i upravljala Srbijom u ime maloletnog sina Stefana. Kasnije se zamonašila i podigla manastir Ljubostinja, gde je sahranjena kao monahinja Evgenija.

11.11 1821. Rođen Fjodor Mihajlovič Dostojevski, jedan od najvećih ruskih i svetskih književnika. Njegovo delo postalo u 20. veku neiscrpan izvor za najraznovrsnije književno-teorijske, estetičke, psihološke i filozofske studije i tumačenja. Uticao na ukupnu evropsku i američku književnost, a posebno često su se na njega pozivali ekspresionisti u književnosti i egzistencijalisti u filozofiji.

11.11
1918. Kapitulacijom Nemačke završen Prvi svetski rat u kom je učestvovalo 36 država. Život izgubilo oko 10 miliona ljudi. Bezuslovna kapitulacija, prema kojoj je Nemačka morala da napusti sve okupirane zemlje na zapadu i istoku, Alzas i Lorenu i levu obalu Rajne, potpisana u železničkom vagonu u francuskom mestu Kompijenj.

11.11 1941. Sa teritorije SSSR u Drugom svetskom ratu počelo emitovanje programa radio-stanice "Slobodna Jugoslavija".

11.11 1945. Održani prvi posleratni izbori u Jugoslaviji na osnovu kojih je konstituisana Ustavotvorna skupština Demokratske Federativne Jugoslavije.




- - - - - - - - - -

13.11 1813. U Njegušima je rođen Petar II Petrović Njegoš,crnogorski vladika, filozof i državnik, veliki epski pesnik, autor slavnog dramsko-epskog dela "Gorski vijenac". Kao državnik postavio je temelje moderne crnogorske države, ustanovio izvršnu vlast i senat, organizovao sudove, uveo poreze. Za njegove vladavine osnovana je prva štamparija u Cetinju 1834. i podignuta prva škola. U književnoj baštini ostavio je i ep "Luča mikrokozma", dramu "Lažni car Šćepan Mali", pesme.

13.11 1868. Umro je italijanski kompozitor Đoakino Antonio Rosini, autor 39 opera od kojih su načuvenije "Seviljski berberin", "Viljem Tel", "Otelo".

13.11
1941. Prvi britanski nosač aviona "Ark Rojal" pogođen je u Drugom svetskom ratu nemačkim torpedom u blizini Gibraltara i narednog dana je potonuo.

13.11
1942. Počela je odlučujuća vazdušno-pomorska bitka između japanskih i američkih trupa kod Gvadalkanala u Tihom okeanu. U trodnevnim borbama obe strane su pretrpele velike gubitke u brodovima, ali su strateški uspeh postigli Amerikanci.

13.11
1944. Partizanske jedinice Narodno oslobodilačke vojske Jugoslavije oslobodile su Skoplje u Drugom svetskom ratu.

13.11 1980. Američki svemirski brod "Vojadžer I" je poslao prve snimke Saturna napravljene iz blizine.

13.11
1985. U erupciji vulkana Nevado del Ruis u centralnoj Kolumbiji razoren je grad Armero. Poginulo je oko 25.000 ljudi.

13.11
2001. Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu osudio je bosanske Srbe Duška Sikiricu, Damira Došena i Dragana Kolundžiju na zatvorske kazne od 15, pet i tri godine zatvora za zločine protiv čovečnosti izvršene nad muslimanskim civilima 1992. u logoru Keraterm u Prijedoru.

- - - - - - - - - -

15.11 1492. Španski moreplovac Kristofer Kolumbo napravio je belešku o upotrebi duvana među američkim Indijancima, što je prvi pisani dokument o toj biljci koja je kasnije osvojila svet.

15.11
1577. Engleski gusar i admiral Frensis Drejk krenuo je na put oko sveta i, nakon trogodišnjeg uspešnog putovanja postao prvi Englez koji je oplovio Zemlju. Tokom putovanja obišao je obale Afrike i Amerike, napadajući i pljačkajući španske brodove.

15.11
1630. Umro je nemački astronom, matematičar i fizičar Johan Kepler, koji je sa tri fundamentalna zakona o kretanju planeta dokazao Kopernikovu hipotezu o heliocentričnom sistemu.

15.11
1920. U Ženevi je održana prva skupština Lige naroda.

15.11
1923. Galopirajuća inflacija u Nemačkoj je dostigla vrhunac-osam milijardi maraka za jedan američki dolar.

15.11
1971. Delegacija Narodne Republike Kine učestvovala je prvi putna zasedanju Generalne skupštine UN.

15.11
2004. Pred Tribunalom u Hagu počelo je prvo suđenje kosovskim Albancima za ratne zločine počinjene tokom sukoba na Kosovu. Fatmir Ljimaj, Haradin Baljaj i Isak Musliju optuženi su za nezakonito pritvaranje, mučenje i ubistva albanskih i srpskih zarobljenika u logoru Lapušnik kod Glogovca u leto 1998. godine. U novembru 2005. Ljimaj i Musliju oslobođeni su krivice, a Haradin Baljaj je proglašen krivim i osuđen na 13 godina zatvora.

15.11 2004. Hrvatski premijer Ivo Sanader doputovao je u zvaničnu posetu Srbiji i Crnoj Gori. On je prvi hrvatski premijer koji je došao u Beograd nakon raspada bivše SFRJ i osamostaljenja Hrvatske.

15.11 2009. Umro je patrijarh srpski Pavle. Sahranjen je u manastiru Rakovica uz prisustvo najviših državnih funkcionera, crkvenih velikodostojnika i više stotina hiljada građana. Za novog poglavara SPC izabran je 22. januara 2010. vladika niški Irinej.

15.11 2010. Na Kosovu su održani lokalni izbori, prvi posleproglašenja nezavisnosti koje su u potpunosti sprovele kosovske vlasti.
 
18.11 1903 - SAD su s Panamom potpisale ugovor kojim su dobile neograničeno pravo korišćenja Panamskog kanala. Godine 1979. postignut je sporazum da Panama dobije potpuni suverenitet nad kanalom 31. decembra 1999.

18.11
1910 - U Meksiku je izbila seljačka revolucija čije su vođe bili Pančo Vila (Pancho Villa) i Emilio Zapata. Tokom revolucije koja je trajala do 1917. poginulo je više od milion ljudi.

18.11
1928 - U filmu "Parobrod Vili" prikazanom u Njujorku prvi put se pojavio Miki Maus (Mickey Mouse), popularni junak crtanih filmova Volta Diznija (Walt Disney).

18.11
1936 - Nemačka i Italija su priznale vladu generala Fransiska Franka (Francisco Franco) u Španiji.

18.11
1969 - Modul američkog vasionskog broda "Apolo 12" sa astronautima Čarlsom Konradom (Charles Conrad) i Alenom Binom (Alan Bean) spustio se na Mesec. Bio je to drugi svemirski brod koji je dotakao mesečevo tlo.

18.11
1991 - Nakon 86 dana opsade pripadnici Jugoslovenske narodne armije ušli su u razrušeni Vukovar. U borbama sa hrvatskim snagama poginulo je više hiljada ljudi, među kojima veliki broj civila. Od 45.000 stanovnika, oko 10.000, koliko je ostalo u gradu, izašlo je iz podruma u kojima su proveli gotovo tri meseca.

18.11 1993 - Lideri Južne Afrike, crnci i belci, odobrili su ustav kojim je označen kraj politike aparthejda u toj zemlji.

18.11
2005 - Dvojica bombaša samoubica aktivirala su bombe unutar šitskih džamija u istočnom iračkom gradu Kanaginu i usmrtila 74 osobe.

- - - - - - - - - -

21.11 1783 - Francuzi Fransoa Pilatr de Rozije i Fransoa Loran izveli su prvi uspešan let balonom napunjenim toplim vazduhom, preletevši iznad Pariza za 25 minuta razdaljinu od osam kilometara.

21.11
1877 - Tomas Edison je objavio pronalazak fonografa.

21.11
1916 - Umro je Franc Jozef I, austrijski car od 1848, a od 1867. car i kralj Austro-Ugarske monarhije. Godine 1878. okupirao je, a potom anektirao Bosnu i Hercegovinu. Atentat na njegovog bratanca nadvojvodu Franca Ferdinanda u Sarajevu 1914. iskoristio je za obračun sa Srbijom. Smatra se da je taj atentat bio i neposredan povod za početak Prvog svetskog rata. Nasledio ga je Karlo I, poslednji vladar carstva koje se nakon rata raspalo.

21.11
1937 - Osnovana je Muzička akademija u Beogradu, koja je 1973. dobila status fakulteta.

21.11 1977 - U jugoistočnoj Indiji ciklon je usmrtio oko 3.000 ljudi a ogromni talasi su zbrisali čitava sela.

21.11
1994 - Avijacija NATO je sa 36 bombardera iz baza u Italiji izvršila napad na aerodrom Udbine. Napad je usledio nakon pisma Franje Tuđmana UN u kojem je predsednik Hrvatske optužio krajiške Srbe da sa tog aerodroma vrše napade na Bosnu i Hercegovinu. To je bila najveća vazdušna operacija Severoatlantskog pakta od njegovog osnivanja 1949.

21.11 1995 - Nakon tronedeljnih pregovora, u vojnoj bazi Rajt Peterson u američkom gradu Dejton predsednici Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, Franjo Tuđman, Alija Izetbegović i Slobodan Milošević parafirali su mirovni sporazum kojim je okončan rat u Bosni.

21.11 2000 - Napadom na policijsku stanicu u selu Končulj, u kojem supoginula četiri pripadnika srpskih snaga bezbednosti, obnovljeni su sukobi naoružanih Albanaca i srpskih snaga u Kopnenoj zoni bezbednosti na jugu Srbije.




- - - - - - - - - -

22.11 1497. Tražeći morski put u Indiju, Portugalac Vasko da Gama postao je prvi moreplovac koji je oplovio Rt Dobre Nade, na krajnjem jugu Afrike.

22.11
1868. Održana je prva pozorišna predstava u Beogradu u zgradi na Varoš-kapiji, komad "Đurađ Branković" Karla Obernjika.

22.11 1916. Umro je američki pisac Džek London, jedan od najčitanijih autora u prvoj polovini 20. veka ("Zov divljine", "Beli očnjak", "Mesečeva dolina", "Ljudi s dna")

22.11
1963. U Dalasu, u Teksasu, ubijen je predsednik SAD Džon Ficdžerald Kenedi. Za izvršenje atentata osumnjičen je Li Harvi Osvald, kojeg je dva dana kasnije u policijskoj stanici ubio Džek Rubi.

22.11 1972. Predsednik SAD Ričard Nikson ukinuo je, nakon 22 godine, zabranu putovanja američkih brodova i aviona u Kinu.

22.11 1992. Pomorsko-vazduhoplovne snage NATO-a i Zapadnoevropske unije započele su kontrolu brodova u međunarodnim vodama Jadranskog mora u cilju onemogućavanja snabdevanja SR Jugoslavije naftom i drugim strateškim materijalima.

22.11 1995. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, kojim je okončan bosanski rat, Savet bezbednosti UN suspendovao je ekonomske sankcije SR Jugoslaviji i počeo skidanje embarga na oružje državama nastalim od bivše Jugoslavije. SR Jugoslavija je bila pod ekonomskom blokadom 1.253 dana (od 31. maja 1992).

22.11 2005. Predsednica Hrišćansko-demokratske unije (CDU) Angela Merkel, prva žena na mestu kancelara Nemačke, zvanično je stupila na dužnost.

22.11 2006. Aleksandar Litvinjenko, bivši agent KGB i oštar kritičar ruskog predsednika Vladimira Putina, umro je u Londonu od posledica trovanja radioaktivnom supstancom.
 
23.11 1889. U Pale rojal salonu u San Francisku postavljen je prvi džuboks.

23.11
1971. Kina je postala stalna članica Saveta bezbednosti UN.

23.11
1983. SSSR je napustio razgovore o ograničenju naoružanja u Ženevi u znak protesta zbog razmeštanja američkih krstarećih raketa u Evropi.

23.11
1999. Predsednik SAD Bil Klinton stigao je na Kosovo gde je posetio američku vojnu bazu "Bondstil" kod Uroševca i razgovarao sa predstavnicima Srba i kosovskih Albanaca. Američki predsednik je zatražio od Albanaca da "oproste Srbima" i poručio im da je "vreme za borbu prošlo".

23.11 2001. Tribunal u Hagu podigao je treću i najtežu optužnicu protiv bivšeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića za genocid u Bosni i Hercegovini. Milošević je ranije optužen za zločine na Kosovu i Hrvatskoj.


- - - - - - - - - -

Evo proslo je tacno godinu dana od pokretanja ove teme (vremeplov) i svojski sam se trudio da ta tema zivi. Hvala svima koji su postovali u ovoj temi. Medjutim tema je do sada mogla i da se zove "Na danasnji dan". Za promenu bi predlozio da ubacujemo tekstove i slike iz blize i dalje nam proslosti a vezane za (ono vreme) velike poduhvate kako nase zemlje, tako i celoga sveta, a u gradjevinarstvu, proizvodnji, poljoprivredi, kulturi.......

Ja bih krenuo sa jednim stvarno za ono vreme velikim poduhvatom sa kojim se uhvatila u kostac omladina onoga vremena:

Prije 67 godina proradila pruga Brčko - Banovići koju je gradilo čak 60.000 osoba

Prije 67 godina prugom Brčko - Banovići prošao je prvi voz. Uz zvuke koračnice: "Jedan, dva, jedan, dva, omladina Titova kreće na rad, zove obnova", blizu 60.000 omladinaca iz 20 zemalja svijeta učestvovalo je u gradnji legendarne pruge davne 1946. godine.

442
4





Pruga je duga 92 kilometra, a ideja o njenoj gradnji postojala je prije izbijanja Drugog svjetskog rata, jer su vlasti željele povezati bogati banovićki bazen s važnim prometnicama tadašnje Kraljevine Jugoslavije.

Odmah nakon Drugog svjetskog rata, u maju mjesecu 1946. godine, počela je gradnja pruge, koja je izgrađena u rekordno kratkom vremenskom roku.

Omladinci su od maja do novembra 1946. godine iskopali tone i tone zemlje i kamena, izgradili dva tunela u dužini 667 metara i napravili čak 22 mosta ukupne dužine 455 metara.




Danas sa željezničke stanice u Banovićima ne kreće putnički voz ka Brčkom. Ostale su teretne linije ka Osijeku i gradovima u Srbiji te ka Termoelektrani Tuzla. Jubilej pruge je i ujedno i jubilej Banovića, koji su 7. novembra 1946. godine faktički i osnovani.

Na koncu, podsjetit ćemo na riječi velikana Miroslava Krleže: "Nije ovo prva pruga na svijetu sigurno, ali je prva koju su izgradila djeca"

 
Poslednja izmena:
danas je dan prisajedinjenja Vojvodine
 
Poslednja izmena od urednika:
1881. - Умро Фјодор Михајлович Достојевски, руски књижевник
(Москва, 11. 11. 1821 - Петроград, 09. 02. 1881)

1883. - Никола Тесла скицирао свој први патент - асинхрони мотор (мотор са наизменичном струјом)
 
Malo teksta,slike i reci o Gibraltaru na Dunavu-PETROVARADINSKA TVRDJAVA:

Početkom poslednjeg veka stare ere područje Petrovaradina nastanjuju Kelti, da bi ih dva veka kasnije smenili Rimljani, koji podižu svoje utvrđenje Kusum na području između sadašnjeg Petrovaradina i Sremske Kamenice. Tada je na Petrovaradinskoj steni bila osmatračnica za utvrđenu Rimsku granicu Limes, koja je odolevala napadima raznih osvajača. Sve do 5 veka kada su je razorili Huni, ali za kratko se i Hunska država raspala. Padom Zapadnog rimskog carstva, Vizantija (Istočno rimsko carstvo) je na ovim isturenim tačkama počelo da učvrsćivala svoje granice. I obnavlja vojno utvrđenje,

Prekretnicu u istoriji Petrovaradina predstavlja 1235. godina kada je ugraski kralj Bela IV tu naselio monarhe-cistercite iz pokrajine Šampanj u Francuskoj. Tada je izgrađena prva veća vojna tvrđava u okviru župe cistercitskog manastira.
Vremenom Petrovaradin postaje sve značajnije naselje, pre svega zbog skele preko Dunava i vašara koji su se održavali uz posetu trgovaca iz čitave Ugarske.
Tadašnje vreme obeležava opasnost od Tatarskih provala, medutim prava opasnost će stići od novih osvajača - Turaka Osmanlija. Posle pada Beograda 1521. godine pravac turskog osvajanja išao je prema sevrozapadu, pa je osvajanje srednjevekovnog Petrovaradina bila jedna od epizoda u Osmanlijskom pohodu protiv Ugarske i Beca. Utvrđeni Petrovaradin je zauzet 27. jula 1526. godine i za vreme turske vlasti tvrđava je daleko od svakog neprijatelja sto će potrajati 161 godinu, usled čega Petrovaradinska tvrđava zadržava srednjevekovnu formu uz izvesnu adaptaciju i dogradnju.
Austrijska vojska 1687. godine zauzima ovu tvrđavu i hitno otpočinje pripremu za izgradnju novog odbrambenog objekta, jer je predstojala još duga borba za prevlast u Podunavlju i na Balkanu.

Nakon kratke turske ponovne dominacije 1690. godine, konačno posle poraza od Austrijanaca 17. avgusta 1691.godine nastaje duži predah u istoriji Petrovaradina što omogućuje sistematsku izgradnju sadašnje tvrđave. Rušenjem srednjevekovnih i turskih građevina, zvanično 1692. godine postavlja se kamen temeljac poslednjoj današnjoj tvrđavi.
Idejni projekt su po svoj prilici Austrijanci ukrali, a on potiče od Francuskog vojnog arhitekte markiza Sebastijana Vobana (1633-1707), koji je bio jedan od vodećih graditelja modernih tvrđava XVII i XVIII veka i koji projektuje tvrđave velikih površina sa podzemnim galerijama (preteća Mažino linije). Usled naglog razvoja vatrenog oružja u to vreme, počinje da raste i znaćaj utvrđenog podzemlja.

Kamen temeljac sadašnjoj Petrovaradinskoj tvrđavi položio je knez Kroj, 18. oktobra 1692. godine , na južnom delu gornje tvrđave, po nalogu Habsburskog cara Leopolda I. Tom prilikom zakopana je i povelja, a tačno mesto i dalje je nepoznato. Tako je izgrađen i prvi bastion Petrovaradina, koji nosi ime Cara Leopolda I i u njega je ugrađeno dosta materijala iz srednjevekovne tvrđave.

Izgradnju su nadzirali princ Savojski, grof Karafa, feldmaršal Kaprara i Prestolonaslednik Josif. Stogodišnja izgradnja Petrovaradinske tvrđave trajala je u doba austrijskih vladara: Leopolda I, Josifa I, Karla VI, Marije Terezije i Josifa II. Stalna posada potiče iz 1702. godine, a sačinjavale su je čete mađarskih husara i odred srpskih "hajduka".
Osam ciglana u Majuru su intenzivno pekle cigle za novu tvrđavu. Opeke su vidno većeg formata od današnjih, a kreč je pečen u velikim krecanama kod Beočina.

Osnova kolosalne građevine imala je više naglašenih delova (Gornja tvrđava u centralnom delu, Donja tvrđava na severu - Vaserštat, Dvorožni bastion - Hornverk na jugu, Ostrvska tvrđava - Inzel šanac i Mostobran - Brik šanac na suprotnoj obali Dunava). Na gornjoj tvrđavi najpre je bio oblikovan jugozapadni istureni deo, takozvana Leopoldova tvrđava. Pošto je rat još trajao, Turci su iznenadnim pokretom iz Beograda došli do Petrovaradina i 11. septembra 1694. godine otpočeli dvonedeljnu opsadu, ali tvrđavu nisu uspeli da povrate. Kao uspomenu na tu opsadu uklesana je 1694. godine ploča, na portalu istočne kapije (put prema Topovnjači).

Do početka XVIII veka zavšeni su pored Leoplodovog i bastioni: Inoćent, Ludvig, Terazija, sa ostalim pratećim objektima. Ovaj kompleks sadržavao je formirane objekte na Gornjoj i donjoj tvrđavi i na Dvorožnom bastionu Hornverk, koji zahvata istureni prostor prema jugu. Na levoj obali Dunava gradi se Mostobran, a nizvodno i Ostrvsko utvrđenje. Sa izvesnim prekidima izgradnja je privedena kraju 1780. godine. Uz tvrđavu je izgrađeno i urbanizovano Podgrađe.
Tokom gradnje još je jedan događaj iz ratne istorije doveo tvrđavu u opasnost. Bila je to najveća bitka kod Petrovaradina 5. avgusta 1716. godine. 200.000 turskih vojnika predvođena Damad Ali - pašom imala je zadatak da osvoji Petrovaradin i nastavi pohod prema severozapadu. Garnizon na tvrđavi je brojao oko 8.000 ljudi sa 70.000 vojnika u vojnom logoru kod današnjeg Futoga Austrijanci pod komandom Eugena Savojskog.

Izgradnjom pontonskog mosta (1697-1698.) tvrđava se povezuje sa utvrđenim Mostobranom na levoj obali Dunava, gde se razvija naselje sa oko 1.000 stanovnika, kojeg nazivaju Petrovaradinski šanac. Posle Karlovačkog mira 1699. godine, broj stanovnika raste i postaje jedno od glavnih pograničnih naselja između Austrije i Turske. Tako je 1. februara 1748. godine poveljom carice Marije Terezije tada naselje od 4.620 stanovnika dobilo status "Slobodnog kraljevskog grada" pod nazivom: Neoplanta, Ujvidek, Neusatz - Novi Sad.
Sredinom XVIII veka započela je i poslednja faza izgradnje objekata u kompleksu tvrđave na desnoj obali Dunava. U okviru Gornje tvrđave zidaju se glavne zgrade: " Duga kasarna ", " Jednostavna kasarna ", " Topovnjača ", arsenal kasnije nazvan Mamula. Izgrađen je i vodovod, a na bastionu "Ludvig" i kula sa velikim satom. Stari mehanizam i danas dobro funkcioniše (sem što u manjoj meri kasni kada je hladno, a žuri po vrućini). Nasuprot ostalim časovnicima velika kazaljka pokazuje sate (radi lakšeg uoćavanja iz daljine), a mala minute koji behu manje važni.
Izmedu 1768. i 1776. godine intenzivno je građeno četvorospratno podzemlje. Dužina ovih komunikacija i podzemnih odaja navodno iznosi samo 16 kilometara. No to možda i nije sve, jer se na terenu stiče utisak o ipak većoj dužini. Ovaj jedinstveni sistem imao je predviđene instalacije minskih polja, kao i prostorije za smeštaj vojnika, oružja i 12.000 puškarnica. Podzemne galerije u vanrednim uslovima mogu dati nužan smeštaj za preko 30.000 ljudi. U okviru podzemlja izgrađena su dva rezervna ratna bunara. veći se nalazio kod "Topovnjače" prečnika 4 i dubokog 60 metara (pogrešno u narodu nazvan "Rimski bunar"), a manji - cara Josifa II nalazi se u dubokom podzemlju Hornverka širok 2, a dubok 39 metara (kasnije u narodu nazvan "Kajzer bunar "). U dostupnim izvorima, nema nikakve potvrde o alternativnoj upotrebi podzemlja, već samo, čisto vojnoj (kontraminske galerije).
Kao godina završetka Petrovaradinske tvrđave spominje se 1780. godina, mada su neki radovi u podzemlju i nadzemlju potrajali još nekoliko godina. Ipak sve planirano nije završeno, a to se u delu podzemlja najbolje vidi (neozidani hodnici,"zemljani tuneli",kraci "slepi"hodnici i dr.)

Izgrađena na 112 hektara ova fortifikacija zauzima drugo mesto u Evropi, veća od Petrovaradinske je samo tvrđava u Verdenu (Francuska) koja je pretrpela velika razaranja, posebno u Prvom svetskom ratu.


Kolosalno utvrđenje sa posadom je za tadašnju ratnu tehniku bilo neosvojivo, pa je po završetku nazvano "Gibraltar na Dunavu". Ovakvom poređenju doprinosi i suženi tok Dunava kod Petrovaradinske stene.

Početkom XIX veka Petrovaradin i nadalje ostaje jedna od najbezbednijih tvrđava carevine, sa oko 4.000 vojnika u kasarnama i sa 400 topova, haubica i merzera. Zanimljiv je podatak da su u vreme Napoleonovih osvajanja baš u ovoj tvrđavi neko vreme bile čuvane dragocenosti iz Bečke riznice.






 
Poslednja izmena:
Najtragičniji datum u istoriji Petrovaradinske tvrđave je svakako 12. juni 1849. godine. Tada je mađarska revolucionarna vojska, po naređenju generala Pavla Kiša, bombardovala iz 200 topova Novi Sad u kome su bile carske trupe. Strahovitim bombardovanjem stradalo je dve trećine Novog sada.
Duži period mira se vraća nešto posle propasti snaga Lajoša Košuta, koji odlazi u emigraciju 13. avgusta 1849. godine. Novcem iz bankarskih krugova omogućena je obnova porušenog. Polovinom jula 1852. godine mladi austrijski car Franja Josip, posetio je Petrovaradinsku tvrđavu i Novi Sad. Slika grada Novog Sada, izgrađenog tada ostala je donekle sačuvana do današnjeg dana.

Austro - ugarskom nagodbom 1867. godine i slabljenjem turske imperije, vojno - strateški znaćaj tvrđave opada. Tako utvrđeni Petrovaradin sve više biva poznat kao tamnica. Raniji artiljerijski kazamat kod Beogradske kapije pa prema Dunavu (Bastion svetog Ernesta) prerađen je u vojnički kazamat, kasnije su osim vojnika i oficira tu se sve više zatvarana i civilna lica.

Polovinom XIX veka planira se bušenje željezničkog tunela kroz Petrovaradinsku stenu za potrebe pruge Subotica - Zemun koja je proradila 1883. godine. Istovremeno je izgrađen i prvi stalni most izmedu Novog Sada i Petrovaradina, koji je pored pruge imao i pešačku stazu, a nosio je ime Franje Josipa i nezvanično samo "Železnički most".

Sva dosadašnja velika ratna razaranja su zaobišla Petrovaradinsku tvrđavu tako da se može smatrati da ona spada u red najočuvanijih i najlepših velikih fortifikacijskih objekata u Evropi. Međutim,u periodu mira došlo je do velikih oštećenja zbog pogubne nebrige i vandalizma. Delovi tvrđave postaju deponija i mesto za iživljavanje. Sve do 1951. godine ovo utvrđenje je bilo čisto vojni objekat, od kada najvećim delom prelazi u civilnu upravu. Tada su usledile velike promene.

Pored ružnih primera oštećenja iz poslednjih decenija, izvršene su brojne popravke i restauracije, uz to sledila su i oplemenjivanja tvrđave od strane darovitih umetnika i naučnika. I postavljanje ukrasne rasvete kako na steni tako i na samim bedemima trđave.

 
Dok sam išao u srednju školu "PInki" često sam sa društvom išao u obilazak tvrđave spuštali smo se u tunele ali smo vodili računa da se ne izgubimo u lavirintima , jedna od bolje urađenih građevina iz prošlosti.
 
Trajanov most






Reljefni prikaz mosta na Trajanovom stubu

Trajanov most je bio monumentalna građevina na reci Dunav u delu gde protiče kroz Đerdapsku klisuru i spajao je Gornju Meziju i Dakiju(današnju Srbiju i Rumuniju) za vreme Rimskog carstva. Most je izgrađen po naredbi rimskog cara Marka Ulpije Nerva Trajana. Most je svečano otvoren 105. godine na Dunavu, tokom Drugog pohoda rimskog cara Trajana na Dačane. Dužina mosta je bila 1.097,5 metara i oko 1.000 godina je važio za najduži most ikada sagrađen u svetu, nalazio se u blizini današnjeg sela Kostol kod Kladova sa srpske strane i Turn Severina sa rumunske strane. Most je projektovao najveći arhitekta toga doba Apolodor iz Damaska. Arheološki ostaci Trajanovog mosta i rimskog naselja Pontes se nalaze nekih pet kilometara od Kladova, istočno od sela Kostol. Most spada u red najznačajnih dela rimskog građevinarstva.
Pozadina izgradnje mosta​
Marko Ulpije Nerva Trajan je rođen 53. godine, umro 117, a na presto stupio 98. godine kao rimski car, naslednik Nervin i pripadnik Antoniske dinastije. Prilikom preuzimanja vlasti Trajan je rekao:
(―)

Trajan je bio prvi car koga je usvojio prethodni car, a da sa njim nije bio ni u kakvom srodstvu. Takođe je bio drugi u nizu petorice dobrih careva (Nerva, Trajan, Hadrijan, Antonin Pije i Marko Aurelije) koji su nasleđivali jedan drugoga putem usvajanja i tokom većeg dela drugog veka obezbedili carstvu dugu harmoniju i dobru vladu. Trajan je bio prvi car rođen u nekoj provinciji. Rimski car Trajan početkom drugog veka naredio je da se izgradi put kroz Đerdapsku klisuru i most do tada neviđenih razmera. Glavni Trajanov cilj bio je da premosti Dunav i svoje trupe prebaci na levu obalu reke, koju su kontrolisali Dačani. Most je najverovatnije zamislio sam Trajan, ali je projektovanje i gradnju poverio Apolodoru iz Damaska, najvećem arhitekti toga doba.
Izgradnja mosta i Apolodorov rukavac


Izbor mesta za izgradnju mosta je bio uslovljen prirodnim karakteristikama Dunava na ovim prostorima. Korito reke je dosta peskovito. Dunav je na tom delu bio vrlo miran i malih dubina. Neposredna blizina ostrva Šimijan pružala je mogućnost graditeljima da se pregrađivanjem Dunava tok reke usmeri najpre u jedan rukavac i na isušenom dnu izgrade stubovi, a zatim to isto učine sa drugim rukavcem. Analizom Prokopijeveog teksta, a potom i topografskim zapažanjem na terenu pokazuju da je Apolodor za vreme gradnje skrenuo tok reke u rukavac koji počinje kod današnjeg Fetislama - turske tvrđave zapadno od Kladova i opet se spaja sa Dunavom ispred Male Vrbice, nizvodno od mosta. Tako je većina stubova građena na suvom. Arhitekta iz Damaska, Apolodor, je o gradnji mosta izveštavao redovno u svom spisu koji je kasnije izgubljen, a podatke o mostu, njegovom izgledu i gradnji zapisali su istoričari Dion Kasije i Polibije, kao i pesnik iz VizantijeCeces. Most je bio izgrađen od kamena, dugačak 1.097,5 metara, sa lukovima visoko iznad vode imao je 20 stubova i portale na pristupu i na jednoj i na drugoj dunavskoj obali. Dimenzije stubova su oko 18-19 puta 33-34 metara, a bili su orijentisani dužinom upravno na tok reke s kljunastim dodacima na prednjoj i zadnjoj strani kojima je umanjivao pritisak. Temelji stubova i portali bili su veoma tvrdog cementa napravljenog od šljunka utisnutog u malter, iznad toga su postavljeni redovi opeke, a stubovi su imali jezgro od maltera, oplaćenog tesanicama i opekama. Primenom "roštilja" - poprečno i uzdužno postavljenim drvenim gredama koje su prolazile kroz jezgro postignuta je veća čvrstina Apolodorove građevine. Trajanov most je podignut za neverovatno kratko vreme, od 103. do 105. godine. To je prvi most ikada podignut na donjem Dunavu koji je na tom mestu širok oko 800 metara i oko 1000 godina je važio za najduži most ikada sagrađen i to u rekordnom roku s obzirom na tadašnju tehnologiju gradnje. Izgled mu je uklesan mnogo godina kasnije na Trajanovom stubu u Rimu. Nakon izgradnje Trajan je naredio da se u stenu iznad puta ukleše natpis:
„Imperator Cezar, božanskog Nerve sin, Nerva Trajan Avgustus Germanik, vrhovni sveštenik, zastupnik naroda po četvrti put, otac domovine, konzul po četvrti put, savladavši planinsko i dunavsko stenje, sagradio je ovaj put.“
Rušenje mosta

Most je porušen po naređenju cara Aurelijana (270-275) kad su Rimljani pod navalom varvarskih plemena morali da napuste tadašnju provinciju Dakiju. Drugi izvori govore da je porušen 20 godina nakon izgrdanje po naređenju cara Hadrijana (117-138) što je manje verovatno jer su Rimljani još vladali Dakijom, a neki, opet, veruju da se raspao mnogo kasnije, pod uticajem vode.

 
Arheološka istraživanja

Dvadeset stubova se još moglo videti 1856. godine, kada je vodostaj Dunava bio rekordno nizak. Godine 1906. Međunarodna komisija za Dunav je odlučila da uništi dva stuba koji su ometali navigaciju. Ostaci 16 stubova Trajanovog mosta su locirani 1932. godine. Pola veka kasnije arheolozi su uspeli da lociraju njih 12, a četiri je verovatno u međuvremenu odnela voda. Ostaci prvih stubova na obe strane i danas se mogu videti na obalama Dunava.
Tokom svoje istorije most je nekoliko puta istraživan, ali arheološki radovi nisu nikada do kraja sprovedeni. Poslednje istarživanje, započela je arheolog Gordana Karović, koja je sredstvima Ministrastva kulture Republike Srbije i srpskih preduzeća registrovanih za podvodna istraživanja, u septembru 2003. godine obavila pripremna snimanja korita Dunava u zoni Trajanovog mosta. Ta istraživanja su donela veliki broj dokumenata dobijenih savremenim metodama i upotrebom sonara, elektronskim uređajima, kao i ronjenjem i snimanjem podvodnim kamerama. Video-snimanja su dala odlične kadrove podvodnih ostataka Trajanovog mosta na kojima se, pored klesanih kamenih blokova, uočavaju dobro očuvane drvene talpe i šipovi. Na ovim drvenim ostacima i nakon 1900 godina provedenih pod vodom, jasno uočavaju godovi. Merenjima je utvrđeno da je ukupna dužina mosta 1.097,5 metara, međuosovinski razmak 18 rečnih stubova približno 55 metara, a širina mosta 14,5 metara.
Hologram Trajanovog mosta


Rekonstrukcija mosta.​

Projektom ministarstva kulture Srbije, predviđeno je da se na mestu nekadašnjeg monumentalnog zdanja naprave laseri koji će svojim snopovima iscrtavati nekadašnji izgled mosta. Laser bi svetleo noću, a kada bi ga dotakao neki brod, iluzija bi nestala.
 
Čarda na kraj sveta u Kovilju

Otvorih Enciklopediju Novog Sada pod "Č" ali Čarda na kraju sveta je samo pobrojana uz neke druge u okolini. A ova, po mom mišljenju zaslužuje svoju odrednicu u Enciklopediji, jer to nije samo mesto gde se jede, pije lumpuje... to je svojevrsna institucija ova naše ravničarske, podunavske, šeretske i bekrijaške kulture.

nakrajusveta.jpg


''U Kovilju ima čarda, koju zovu "Na kraj sveta"
Boemi joj dali ime, kad su pili jednog leta.
Tu se uvek jelo, pilo, pevalo i veselilo.
Nikom ništa to ne smeta, što je čarda NA KRAJ SVETA!
...
Na ovom mestu su mnogi, sa pesmom čekali jutra,
Tu niko mario nije, šta će mu doneti sutra!"
/Đoka Varenika/

Jedno od tih mesta zove se "Kraj sveta". To zapravo i nije pravi "kraj sveta" već onaj "kraj" kome se svako raduje. Takav kraj sveta poželi svako ko je tu i na tren bio! Mnogi ambasadori, delegacije svetskih zvaničnika, boemi novosadski i beogradski, dolazili su da pojedu čorbu svetskog prvaka čika Pere Varenike. Da pojedu čorbu, da popiju, provesele se i da se ponova vrate.

Čika ili deda Pere Varenike više nema. Na nebeskoj čardi sluša svoju omiljenu pesmu "Duni vetre sa banatske strane" i u društvu svojih poznatih, takođe pokojnih, redovnih gostiju, velikih boema, slikara i pesnika, uživa gledajući nas, koji se "kraju sveta" vraćamo da udahnemo daleke miomirise njegove riblje čorbe, Arkanja i uz pesmu i "dudaru" podsetimo vremena kada je na "bicikli" tu dolazio Mika Antić.

Nije bilo za čuditi se što su tu mnogi boemi jutro dočekivali, a kažu da je Mika Antić jednom i peške otišao do svoje kuće u Kovilju, jer mu je neko sakrio biciklu.
Deda Pera je bio vrcavog duha, onog s kojim se srećemo u vicevima o dobroćudnom Lali, govorilo se za deda Peru da je "deda pun buva, samo iskaču iz njega!" Ponekad se čovek zapita, da li su redovni gosti više voleli deda Peru ili njegovu slavnu čorbu, reklo bi se oboje, a najviše ono čega je bilo samo "Na kraju sveta" i više nigde i više nikad!...






Mnogi gosti vični slikarskom kistu ili pesničkoj reči ostavljali su tragove svog boravka na ovoj čardi. Tako su zidovi salaša ukrašeni i spolja ali i iznutra mnogim slikama i stihovima. Koviljski pesnik Miroslav Koledin napisao je, a akademski slikar Žika Miškov "namolovao" je pesmu na zidu čarde:

Pokraj vode seo panj, uz Arkanj.
Iskočila jedna štuka kao ruka,
Čika Pera brže bolje,
Baš je bio dobre volje
Štučetinu da zakolje.
Ispod potopljenih grana
Snašao se za šarana.
Nešto malo smuđetine
I dunavske sometine.
Za čas puna torba
pa će biti riblja čorba.
Čika Pera bem' mu sveca
U kuvanju nema premca.
Vatra gore, kotlić krčka
U Arkanju neko brčka.
Svira Toza, Pera peva,
Tima s kontrom ne okleva.
Dok Pisari bas udara
Tu se toči i dudara
Oko čarde bagrem cveta
To je život na kraj sveta!


Oprez, dudara - u glavu udara!''



Još iz daleka možete opaziti dve belo okrečene salaške kuće, na čijim zidovima su oslikane velike ribe i još veće sunce, ispisani stihovi i poruka došljaku "Stigli ste na kraj sveta!" Ime i ideju da se ovako šareno i šeretski oslika, dao je svojevremeno poznati koviljski slikar Živojin Miškov.




Preporučujemo Vam šampionsku riblju čorbu iz kotlića, koju iskusni Đoka Varenika priprema po receptu svog oca Pere. "Početkom šezdesetih, čika Pera je počeo da se takmiči u spremanju riblje čorbe iz kotlića. Posle mnogo pobeda pozvali su ga na međunarodno takmičenje u Beč, gde je 1986. godine pobedio i postao evropski prvak. Od tada je svet počeo da dolazi na čardu. (Ja se baš ne bih složio sa ovim delom teksta - tad su počeli da dolaze oni koji su krenuli tragom te vesti.)


- Obavezno probajte šarana i soma na ulju, kvalitetno domaće vino i štrudlu. Sve to uz zvuke tamburica i sjaj sveća u predvečerje. Sva riba na meniju je ulovljena istog dana na Arkanju. Nema struje, a samim tim ni zamrzivača. Ljubitelji pecanja mogu iznajmiti čamac kod čika Bege i okušati se u lovljenju soma, štuke, smuđa...

- Dolazili su na ovo mesto, već decenijama, gosti iz celog sveta, među njima poznati umetnici, političari, sportisti... Bilo ih je, kažu, iz 42 zemlje i dobro se i danas sećaju kosmonauta Gagarina koji je sedeo pod stoletnim dudom i jeo riblju čorbu iz kotlića.


Ja se sećam još i Mihaila Talja.


Dva kilometra od bačkog sela Kovilja, putem pored manastira, na jugoistok, stiže se na mesto odakle se dalje nigde ne može otići. Odatle - pravo, levo i desno šire se staze i bogaze kroz neprohodne močvare i rukavce Dunava, ali se nigde ne stiže. Može samo nazad, na čardu "Arkanj", u ambijent iz 19. veka. Zbog takvog položaja, boemi su smislili da se nalazi "nakraj sveta".

Čarda radi decenijama, a zgrada u kojoj je smeštena stara je blizu dva veka. Na čardi nema struje, a vodom se snabdeva iz bušenog bunara, što joj pruža neobičnu draž. Leti, ispod nadstrešnice od trske i pod krošnjama dudova, a zimi u potkrečenim sobama, naspram svetla fenjera i lojanica, gost ima priliku, uz muziku tamburaša, da se provede - do nezaborava.

Ovde se služe isključivo jela od rečne ribe. Tradiciju je započeo pokojni vlasnik Pera Varenika, a nastavlja njegov sin Đoka. (Da ne grešim dušu, mislim da sada porodičnu tradiciju Varenika nosi Steva.)

Sveža riba iz Dunava u čorbi ili pržena na masti u tiganju, uz vino, rakiju i pivo ohlađene u bunarskoj vodi, privlačili su i privlače znane i neznane goste. Dolaze političari, biznismeni, glumci, ambasadori i drugi stranci sa svih strana sveta. Pored svakodnevne ponude, nude se i retka jela. Ako poruči bar dan ranije, gost može da jede škembiće od soma i belu alasku čorbu. Škembići ko škembići. Samo što su od somovskih želudaca. Sakuplja ih Đoka kada mu ribari donesu rečne nemani od 15, 20, 30 i više kila. Čuva ih u zamrzivaču (nalazi se kod kuće, jer na čardi nema struje), pa kad zatreba isecka na rezance, prokuva, pripremi začine i onda stavi u kotlić i kuva dok ne budu gotovi. Prste da poližeš.
A bela riblja čorba? Kuva se onako kako su to radili nekadašnji alasi. Samo se umesto dunavske koristi bunarska voda. Stavi se osam vrsta ribe: šaran, karaš, deverika, manjov, protviš, krupačica, kesega, mrena, štuka i kao deveti - bandar! Đoka Varenika kaže da je ta deveta riba kao začin, jer pored soli i sveže paprike daje poseban ukus ovoj čorbi. Rezanci ne idu, ali može da se razmuti jedno jaje, što su i ribari radili pre stotinu i više godina, kada su bili u prilici da se dohvate nekog kokošinjca.


Stari dud je na levoj strani slike.​

Ova čarda je jedinstvena i po dudovima koji je okružuju. Najstariji ima dva veka. Ostalih sedam su mnogo mlađi, ali dovoljni da se svakog leta ispeče rakija da gosti mogu da je piju cele godine. Ovde ona izgleda fantastično. Hladna, iz fraklića, uz ljuto-slatko-kiselkasti ukus traži još koji fraklić ili vruću čorbu i domaći mekani koviljski hleb.


 
Poslednja izmena:
Nazad
Vrh