Vesti i obaveštenja

Ajde nam krstitelju nas objasni kako da posten covek uzmakne posteno kad su cene zakupa u Vojvodini 250e i vise,odakle on da stvori taj pocetni kapital da uzme neku zemlju u zakup,da ulozi u repromaterijal...ako uzme na kredit,dug...to mu i pojede zaradu. Malo nemoguce zar ne ?
 
U današnje vreme bez ičega krenuti u poljoprivredu je na granici nemogućeg (može ko ima štek i dobrog cenzara),ali problem nije počeo danas,znam dosta ljudi koji su u firmama primali pristojne plate i radili uz to desetak jutara zemlje sa mehanizacijom koju je deda ostavio (sada stara oko 4decenije),u koje su najveće investicije bile GORIVO i KAD STANE,gorivni filter,za prihod od zemlje išlo se i na zimovanje i na letovanje i ŽIVELO na visokoj nozi,sad ISTI izdaju zemlju u zakup (jer dotrajala mehanizacija koja nikad održavana nije,je već rasprodata) i za život na koji su NAVIKLI dogodine će im trebati možda i 400eura po kj od ZAKUPA,ali nebitno,ko nemisli svojom glavom,može da radi posao gde će neko drugi misliti umesto njega,UKRATKO JE OVO SUROVA ISTINA,koja nije takva zato što minđušar tako želi,NAPROTIV

Bilo šta krenuti je TEŠKO u ova vremena,ne samo poljoprivredu,kao prvo BESPARICA je,kao drugo sve je DEJA VU (već viđeno) - neko to već uhodao godinama


Ali je ovo sve totalno :off_topic:
 
Poslednja izmena:
Moje je mišljenje da je drzava trebala na pošteniji način da raspodeli svoju zemlju, tj. da ograniči količinu zemlje koju može jedno domaćinstvo da uzme u zakup.
Na taj način i uz pomoć subvencija bi imali mnogo više domaćinstava koja mogu da prežive od svog rada. Voleo bih da mi neko objasni kako će se državi vratiti pare koje daje za subvencije ratarima koji su došli do ogromnih poseda?
Kroz kupovinu novih Case-ova, Fendt-ova, Claas-ova, Kvernelanda i sl. sigurno neće. Mi ćemo na taj način pomagati zapadne ekonomije a izvoziti kukuruz, pšenicu kao i pre sto godina.
Sa milion hektara mi ćemo izvesti robe za 1 milijardu a skoro toliko godišnje prihoduje sam Fendt.
 
Daj ne piši svašta tu vređaš pola ljudi sa ovog foruma,kažeš ne ulaže se u mehanizaciju i agrotehniku,pa ja da krenem od sebe ,dajem svaki dinar u zemlju i mašine,na moru sam bio jednom u životu,zimovanje vidim samo kad ima skijanje na Eurosportu,auto vozim od 30 god,i jedva krpim kraj sa krajem,letos mi ostane nekih 500 Evra i umesto da odem (kao što ti kažeš da svi idu) na letovanje, ja kupim manje stado ovaca ko velim biće neki dinar i tu,ali brate sve to traje život prolazi,da ovo radim u bilo kojoj ozbiljnijoj državi bio bi bogat čovek u veoma kratkom roku jer se tamo zna red,nemam nikakva druga primanja,ćale i keva imaju zajedno 16000 din mesečno,,a SAMO OD POLJOPRIVREDE SE NE MOŽE ŽIVETI u ovoj državi,ne računam tajkune,i njihove sluge.,a ti što pričaju da se može,e oni žive od svega drugog samo ne od poljoprivrede.
 
U današnje vreme bez ičega krenuti u poljoprivredu je na granici nemogućeg (može ko ima štek i dobrog cenzara),ali problem nije počeo danas,znam dosta ljudi koji su u firmama primali pristojne plate i radili uz to desetak jutara zemlje sa mehanizacijom koju je deda ostavio (sada stara oko 4decenije),u koje su najveće investicije bile GORIVO i KAD STANE,gorivni filter,za prihod od zemlje išlo se i na zimovanje i na letovanje i ŽIVELO na visokoj nozi,sad ISTI izdaju zemlju u zakup (jer dotrajala mehanizacija koja nikad održavana nije,je već rasprodata) i za život na koji su NAVIKLI dogodine će im trebati možda i 400eura po kj od ZAKUPA,ali nebitno,ko nemisli svojom glavom,može da radi posao gde će neko drugi misliti umesto njega,UKRATKO JE OVO SUROVA ISTINA,koja nije takva zato što minđušar tako želi,NAPROTIV

Bilo šta krenuti je TEŠKO u ova vremena,ne samo poljoprivredu,kao prvo BESPARICA je,kao drugo sve je DEJA VU (već viđeno) - neko to već uhodao godinama


Ali je ovo sve totalno :off_topic:

Ja tezim ka očuvanju srpskih sela i srpskih seljaka. Svako ko ima imalo zemlje treba da mu pruziti sansu. UKRATKO U SRBIJI ĆE SE POJAVITI ARAPI, AUSTRIJANCI, HRVATI... koji će obradjivati 400.000 - 500.000 ha pa će se pojaviti mindjusar 2 koji će svasta pricati za onog prvog mindjusara
 
Slažem se sa Minđušarem.Ne može svako biti poljoprivrednik..Teško nam ide da mrdnemo sa mrtve tačke jer taman nešto zaradiš počinje crkavanje dotrajale mehanizacije,pa onda žene-hoće PVC,pa kako vide mrlju treba da se kreči,pa onda dotrajala bela tehnika (obnavljaj itd-zato ti ne ostaje veliko ništa da uložiš u proizvodnju.Jednostavno kasnimo za svetom jedno 50 godina i sad bi mi da se merimo sa njima.
Nama je jedini spas da se borimo da ne uđemo u EU (ako je to sada uopšte moguće) jer mi nećemo moći da pratimo njihov standard i ne možemo im biti konkurentni u poljoprivredi iz dobro poznatih razloga.Nama ostaje samo da budemo njihove sluge (jeftina radna snaga).
Svidelo se to nama ili ne to nas čeka u budućnosti.Da nam daju i 500E subvencije,nama će opet ostati problem konkurentnosti u odnosu na zemlje u kojima je poljoprivreda razvijena.Nama mnogo toga fali a u ovakvim uslovima mi to ne možemo nadoknaditi.
 
Dosao sam do zakljucka, ako covek ne okreči, ne promene na kući vrata, prozore, postaje bogataš
 
a šta je defiinicija bogataša.....

- - - - - - - - - -

[Baš tako,nekima da daju i 500eura po ha malo bi bilo,nebi mogli svu stolariju da promene :ppozdrav: e baš tu počinju naši problemi,samo teško je to priznati---------
----------------------------------------------------------------------------------------------

mnogima da daju i tauzenku po ha bilo bi im malo...
 
Da budem iskren, umorio sam se od objasnjavanja. Destrukcija je isla u nekoliko smerova. Jedan smer je primer Imleka. Dobro proucite taj primer da vidite mehanizam. Isti takvi primeri postoje i u drugim oblastima, al drzimo se poljoprivrede. Drugi smer je birokratska opstrukcija. Treci smer je dozvoljavanje kontrolisanog kriminala. Uzmite samo primer iz Odzaka ili Frikoma, ili otkupa i standarda. Cetvrti smer je preko nemanja strategije, pravljenja zakonskog haosa i sl. Peti smer je kontrolisanje budzeta.
I tako, uskoro pa necemo ni imati izbora. No, i jedno pitanje za kraj, ako znamo da birokratama nije bio problem da toliku tekstilnu i masinsku industriju bace u ropstvo, odakle vam ideja da to nece sa poljoprivrednicima? Mi smo samo bili zilavi, i malo nam u poslednje vreme isla ova klima i cene na ruku, inace smo mi odavno trebali da odsviramo svoje. Da ne budem pogresno shvacen, ne sirim defetizam, i mislim da borba tek moze da pocne, bez obzira sto je apatija ogromna.
Dakle, nisam konsterniran. :haha:
 
Да будем искрен квариш ми доживљај .. лепо сам планирао да се завалим , скувам кафицу и уживам читуцкајући ::suncanje::несувисла објашњења свих оних (наравно не буквално) којима сам последњих 10 година што лично што по разним форумима црто .... немачка медицина је најбоља Jedem das Seine :ppozdrav:
 
Specijalna je bila ponuda,koja se neodbija
A drugi post je bio namenjen s dužnim poštovanjem članu danijel,jer štogod da napišem on to preokrene i tumači na svoj način
 
Да будем искрен квариш ми доживљај .. лепо сам планирао да се завалим , скувам кафицу ...
Mislim da je najbolje da se manes ovih tvojih dvosmislenosti i da pocnes malo da pises konstruktivnije. Tesko da se neko vraca na predjasnje postove i da razmislja sta je pesnik hteo da kaze.
 
[h=1]Upisali 9.000 hektara državne zemlje kao svoju[/h]Snežana Krivokapić | 23. 11. 2012. - 07:21h | Foto: D. Goll | Komentara: 86

Privatizacijom šest poljoprivrednih preduzeća u Vojvodini kupci su se domogli zemljišta koje su ili preveli na svoje ime ili ga koriste i državi ne plaćaju zakup iako je reč o državnom vlasništvu, tvrde u antikorupcionim telima.
257660_psenica-foto-sasa-maricic_f.jpg

Država sedam godina zakinuta za plaćanje zakupa

Reč je o preduzećima „Miletić“, „Zmajevo“, „Maglić“, „Feketić“, „Vojvodina“ i „Gakovo“, a s obzirom na to da godišnji zakup po hektaru košta od 100 do 500 evra, te da su ova preduzeća sa 9.000 hektara državnog zemljišta privatizovana pre sedam godina, država je zakinuta za oko 16 miliona evra.

Međutim, po istom modelu po kojem je Borisav Lilić iz Odžaka kupio „Ratkovo“, otišla su i ostala preduzeća - novi vlasnik je po isplati poslednje rate, državno ili zadružno zemljište tog poljoprivrednog dobra preveo na svoje ime, da bi ga potom preprodao. Druga varijanta je da novi vlasnik koristi zemlju, a državi ne plaća zakup.



- Samo u slučaju „Gakova“, novi vlasnik je od 6.000 hektara u državnom vlasništvu prisvojio više od pola. Većina kupaca u Vojvodini ne plaća zakup državi za preduzeća uz koja su dobili i zemlju na korišćenje - tvrdi Nenad Ilić iz Udruženja za borbu protiv korupcije „Obruč“ iz Odžaka. On kaže da je Lilić pored „Ratkova“, koje je prodao „Žito Osijeku“, prodao irskom fondu i poljoprivredna dobra „Miletić“ iz Srpskog Miletića i „Maglić“ iz Bačkog Brestovca, koja imaju oko 3.300 hektara državne zemlje.


Da kupci državnu zemlju prevode na svoje ime ustanovio je i Savet za borbu protiv korupcije. Oni se pozivaju na dopis Ministarstva poljoprivrede u kojem se navodi da je oko 2.000 hektara zemljišta u okviru preduzeća „Ratkovo“ moglo samo da se koristi, ali ne i da se u katastru prevede u privatnu svojinu. Ministarstvo poljoprivrede nije odgovorilo na naše pitanje kakav je imovinsko-pravni status ovih preduzeća, da li su novi vlasnici preveli zemljište na sebe i da li plaćaju zakup.


Agencija za privatizaciju saopštila je da je pri prodaji poljoprivrednih dobara i dalje u državnom vlasništvu ostalo zemljište koje su ta dobra koristila. Reagujući na izveštaj Saveta za borbu protiv korupcije, Agencija navodi da nije nadležna da učestvuje u utvrđivanju poljoprivrednog zemljišta u privatizaciji, niti da izuzima delove imovine iz kapitala preduzeća prilikom prodaje.


[TABLE="class: antre_c back_c_1, width: 470"]
[TR]
[TD]Uz preduzeće i zemlja

Predrag Matijević, jedan od najvećih zemljoposednika u Srbiji sa 17.000 hektara u vlasništvu, kaže da je u preduzećima koja je on kupovao kroz privatizaciju bilo jasno razgraničeno društveno i državno vlasništvo. „Poljoprivredna dobra koja smo kupovali imala su u svom vlasništvu i poljoprivredno zemljište. Za ono koje se vodi kao državno, mi licitiramo i dobijamo ga na korišćenje na jednu do tri godine ako ponudimo najveću cenu. U zavisnosti od opštine, cene zakupa na godinu dana su od 100 do 500 evra po hektaru“, kaže Matijević za „Blic“.
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
 
Nazad
Vrh