Drzi cas uciteljica djeci, i prica im o rimi u knjizevnim djelima, konkretno u pjesmama. I tako im objasnjava sta je rimovanje, da se odredjene rijeci u stihovima slazu i bla bla. Onda pita.
-Jel zna djeco neko nekakvu rimu?
Svi cute, samo mali Perica digao ruku.
-Hajde Perice, da cujemo ?
-Vidi u vodi gnjurca, voda mu do kurca.-Kao iz topa ispali mali.
Na to uciteljica poce da ga ruzi.
-Djubre malo, nevaspitano.Kako te nije sramota, ko te tako vaspitao, nemoj da te slucajno ikad vise cujem da lupas takve bezobrazluke.
Iduceg dana, ponovo cas srpskog, i utvrdjivanje gradiva od juce. Kaze opet uciteljica.
-Da vidimo sada jeste li naucili sta je to rimovanje. Ko ce da kaze neki dobar primjer.
Opet ista situacija, svi gledaju u pod, samo mali Pera, sav ponosan digao ruku.
- Hajde Perice, da te SAD cujemo, samo pazi sta ces da kazes. Na to ce mali.
-Vidi u vodi gnjurca, voda mu do koljena.
I gdje je tu rima, nisi nista bezobrazno rekao , ali nema rimovanja. A mali ce na to.
-Eeej, bice rime, kada dodje plime.
