[h=5]šta se bijeli u sred feketića?
visibabe, il' su labudovi?
visibabe dugo procvat' neće,
jerbo još je rano za proleće;
labudovi već bi odletjeli,
vjetrom ladnim davno oduvani,
od mećave strašne zaleđeni;
već to snijeg u smetovim' silnim:
zatrpana vojvodina cijela,
od tolika snijega sva je bijela,
međ' smetovim' grdna raja leži,
nema kuda od zime da bježi;
iz snijega nekom viri glava,
nekom ruka, nekome stopala,
promrzla u smetovima raja
al' se začu odnekuda graja.
rastrča se spasilaca mnogo
ne bi li se ljudima pomoglo;
među njima vučić spasitelju,
vrlinama svijem' učitelju,
pred kameram' snagom se ponosi,
djecu nosi, smetovim' prkosi,
i u helikoptere unosi.
utom nole đokoviću stiže:
kad na šljaci on pobede niže
šta je snijeg bijeli tad za njega!
od novaka nemamo boljega!
ponijeće preostalu raju,
da umaknu snježnome belaju!
al' se vučić aco uzjoguni,
protv novaka se on pobuni:
bježi, nole, bog te ne ubio!
uvijek sam ja tebe ljubio,
bodrio te tokom meča svakog,
a ti dođe da mene ovakvog
pred ljudima probaš nadvladati
tako što ćeš njima pomagati!
ja sam stvoren u snijegu da s' valjam
odijelo, kravatu da kaljam,
da pomažem vojvođanskoj djeci,
da l' ti možeš kao i ja, reci?
ne mož' nole što vučiću može:
jer je vučić u srbalja bože!
teško zemlji gdje vojska ne prođe
i gdje aco vučiću ne dođe![/h]