Dragi Bože, imam mali prijedlog za Tebe:
Život bi trebalo da pocne smrcu, a ne obratno!
Zamisli ovo:
Ležiš dva metra ispod zemlje, oko tebe je tama i hladnoca, a ti pocneš kopati ka svjetlu.
Kad izadješ, ideš direktno u staracki dom, iz mjeseca u mjesec o osjecaceš se sve bolje i bolje, dok te napokon ne izbace jer si premlad.
S masnom penzijom igraš par godina golf, dobiješ od poslodavca zlatni sat za vjernost i pocneš polaaako da radiš.
Cim svoje odradiš, ideš na fakultet.
U medjuvremenu si zaradio dovoljno da možeš svoj studentski život provesti ko bubreg u loju, imaš svakodnevno za izlaske, provod i alkohol, a u glavi nemaš ništa osim guzica, sisa...
Kad vec otupiš od svega toga, stiglo je vrijeme za školu, koja naravno zapocinje na maturskoj veceri.
U školi postaješ iz godine u godinu gluplji, sve dok te napokon ne izbace iz nje.
Naravno, poslije toga najviše se obraduješ sladoledu ili nekim smješnim igrackama.
Posllje toga se nekoliko godina igraš u pjesku, pa se preseliš u matericu gdje uživaš devet mjeseci i napokon svršiš ovaj život s jednim velikim orgazmom!
To bi bio život!
Tvoj Perica
