Ako me je pokojni ćale nešto naučio za to kratko vreme dok nije otišao "s nogama naprijed", a to je : sine, niko se neće boriti za tebe, ako nešto hoćeš, moraš sam za to da se boriš...
Ako proceniš da je borba uzaludna u tom trenutku, sačekaj pa sam odredi vreme i mesto...
Ovo mi je rekao kada sam u 4.razredu osnovne došao kući plačući, presrela me dvojica starijih na putu do škole i tražili da im dam pare od užine, hteo sam da se borim, ali su bili jači i glavu viši, a meni torba na leđima, jedan me držao, drugi me ošamario, i prevrnuo mi džepove i uzeo mi pare, a ja ostao da cmizdrim od sramote i besa....
Uvek se toga setim , i nikada više nisam dospeo u takvu situaciju....
Nije problem ni da pobegnem, zapamtim, pa uvek naleti prilika da vratim, ali onda vraćam toliko da zapamti s kim ima posla...
Naravno da su ova dvojica dobili (bagremovo držalje za sekiru) šta su tražili, jedan po jedan, nisam ostao dužan !!!!
