Voćarstvom se samostalno bavim već dve decenije, a inače sam i malinar.
Evo kako ja iz svog nekog ugla gledam na to zašto je malina kao proizvod u stvari dobila ovoliku dimenziju, naravno u najvećem broju slučajeva.
Ostavši bez posla u firmama i podizanjem nešto malo otpremnine, razmišljalo se šta dalje.? Najveće dileme su posle vraćanja dugova bile da li za ostatak novca kupiti golfa i krenuti na taxi, ili otići malo do sela, obići već poodavno zarasle njive i livade, okrčiti ih, dovesti u red koliko toliko, pa sesti na obalu (sklad) i razmisliti šta dalje činiti.?
Već od tada godinama se pokušava pronaći eliksir bavljenja nečim što će u kratkom periodu doneti, a kasnije i donositi novac. Pojavljivale su se razne opcije čudnovatih voćaka i biljaka koje ili brzo rastu, ili dobro rađaju, lekovite su, ili imaju više prednosti (tipa gljive na leskama, 2u1), itd, itd... Neko se pekao i na takvom ražnju, lično mnoge poznajem.
-Zalivaditi pa kupiti kravu, ne vredi, krava skupa a štala odavno propala.?
-Zasaditi šljivu, krušku, jabuku, višnju.? Ma daj, dugo je to čekati da rodi, pa šta sa rodom, na pijacu ići sramota je u tim godinama, a marmelade i rakije gotovo da svaka kuća za svoje potrebe ima.
-Uzorati pa ratariti?. Površina mala a od malo uvek malo. Zbog brdovitog terena ograničen rad sa mehanizacijom.
Malina je u tom trenutku ličila na nešto što je možda bilo i najlogičnije za novi početak. I nije samo ličila, zaista je i bila. Uz dobru cenu i siguran plasman, rod je tu već u prvoj ili drugoj godini. Međutim, igrom dešavanja, spletom raznih okolnosti i otvaranjem dobrih cena u poslednjih nekoliko godina, zamajac sadnje maline je postao nezaustaviv. Zasadilo se mnogo, tamo gde je pogodno i gde nije, gde može dobro uspeti ali i gde to nije garant, ko je imao neka iskustva i ko nije baš nikakva, ko je voljan naučiti i ko ne želi drugoga saslušati, sa sadnicama ali i sa "prućem" koje na sadnicu i ne liči.
E, onda i finansijski moćniji videše u tome šansu za dobru zaradu. Kupiše ili iznajmiše imanja pa "opletoše" po dva, tri ili više hektara. Drugi onda počeše praviti otkupna mesta, pa dizati hladnjače.
Videvši to, narod naravno dobija impuls još više sigurnosti da je u pitanju pravi potez i bez sumnje još više proširuje zasade. Naravno, gazde hladnjača dodatno kuraže ljude teorijom kako ne bi trebalo da brinu za cenu i plasman, jer naša proizvodnja ne može pokriti ni mali deo tamo nečije belosvetske potražnje. Epidemija sadnje se tako širi u nedogled, širi i širi ...
A širenjem zasada šire se i oboljenja, gljivična i bakterijska, pa onda navaljuju razni insekti. Sve to zahteva mnogo jaču i skuplju zaštitu nego li je pre bila potrebna.
Gotovo pa ne postojanjem stočnog fonda nedostatak je i stajskog đubriva, što automatski proizvođača šalje u kupovinu raznih organskih dehidriranih, kao i mineralnih đubriva, a zbog nedostatka radne snage dnevnice su skočile višestruko, pa sve ovo zajedno mnogostruko povećanja koštanje proizvodnje, te se više na određenoj parceli sa istim rodom, čak ni sa istom cenom, ne može računati na identičnu zaradu u odnosu na prethodne godine. Da ne pominjemo skok cena preparata usled velike potražnje i potrebe za istim. Jednostavno repere više ne možete pronaći ni u čemu, jer se sve promenilo.
Dalji problemi nastaju zbog:
-Velike ekspanzije sadnje a samim tim velike količine maline u ponudi, ne samo kod nas već i u okruženju.
-Uvozom i mešanjem različitih sorata maline, te tako direktno gubljenje na kvalitetu, ali i na poverenju kupaca.
-Precenjena cena u otkupu u poslednjih par godina, a sve usled konkurencije hladnjačara, jednim delom zbog njihove pohlepe, a drugim lošom procenom izvozne cene u narednim godinama, čega je direktna posledica nekoliko hiljada tona neprodane maline u hladnjačama.
Posledice su: Manja potražnja naše maline, mnogo veća opreznost prilikom pravljenja ugovora, pojačene kontrole sortnosti, kvaliteta, sanitarne ispravnosti, itd...
Inostrani kupci maline su jako izbirljii, jer malina dok stigne kod njih veoma je skupa i važi za luksuznu robu namenjenu sda već prefinjenoj klijenteli.
Malinari će u narednom periodu verovatno morati da se izbore sa ovogodišnjim trendom pada cene, da biraju sorte prema planu njihovog plasmana i namene, pa da onda odluče koliko se i na koji način dalje može gurati. Definitivno se mora ozbiljnije pristupiti sada već slobodno možemo reći problemu. Rešenja uvek postoje ali trebalo bi ih tražiti, samo od sebe teško da će se ništa promeniti. Mora se i suočiti sa stvarnošću u smislu toga da ono što je očekivano ili obećano uvek i ne bude ispunjeno, nažalost.
P.S.
Izvinjavam se za ovako pretrpan post i nadam se da nikoga nisam uvredio nekom rečenicom u njemu. Kolege su postali zamerljivi, toliko da i kada u temi o vremenskim prilikama napišem da je kod mene bilo 2l/m2 kiše, neko smatra provokacijom, jer je kod njega pao samo litar.