Protesti malinara 2017 godina (štrajkovi i slične stvari zbog niske otkupne cene)

Status
Zatvorena za pisanje odgovora.
Prosla su vremena kada je od 20ari mogla cela porodica godinu dana da zivi. Sinoc me zovu neki ljudi iz sveta i pitaku sta se to dole desava, kako neko moze drzavu da ucenjuje oko cene necega gde se drzava ne pita vec se pita trziste. Nije im jasno jer zive na zapadu gde su stvari drugacije, ja samo slezem ramenima na kameri sta da im kazem. Rekao sam im takvi smo mi.
Sto ne upita ti te ljude sta se kod njih desava kad zasipahu svoje parlametnte stajskim djubretom ,i zasto to rade i ucenjuju drzavu kad se i kod njih drzava ne pita....
 
Trziste je uvek najbolji sudija, ako nema traznje ako kupci ne nude ugovore logicno je da niko nece ici sa velikom cenom. Kad se na to doda da svi veliki i domaci i strani igraci cute tu se nesto desava. Ipak 100 din kosta proizvodnja maline a 20 din da zaradi proizvodjac je 20% (da uzmemo 120 kao srednju cenu sada)recite mi koja jos proizvodnja nudi 20% zarade na godisnjem nivou? Podizanje zasada necu racunati neka ovo obuhvati samo one koji imaju maline 3 i vise godina... Budimo realni.
Pa ti si bre sad sam sebe nadmasio....ej bre,proizvedem 10 tona maline da bi zaradio 200 hiljada dinara....sram te bre i stid bilo....opusti se malo,ne javljaj se na svakoj temi....toliko toga napises,sve naopako,sve klasicne zamene teza,pa ti si bre sampion....tebi je bas dosadno u zivotu pa ovde dezuras i repliciras svaki i svaciiji upis....ne gnjavi bre vise ovde ovaj narod koji se bori za egzistenciju,za goli zivot,za decu,unucad....a ti samo racunas,kombinujes,predlazes.....tvoji saveti o udruzivanju proizvodjaca,o tome da treba da sami izvezu robu,pa to bre treba stampati ko publikaciju....na toalet papiru....proizvodjac kao da nema dovoljno rizika do gotovog proizvoda......minimum koji zadovoljava svakog ozbiljnog proizvodjaca maline,je zarada od 0,50€ po kg maline....znaju ovde ljudi na forumu koliko treba odricanja i svega ostalog da bi proizveo recimo 20t malina....i ako na tu tonazu nemas 10 milki,o čemu da pricamo....necemo milostinju,hocemo standard u vocarstvu kao nase kolege vocari u Italiji,Nemackoj,Francuskoj.....od kojih para da modernizujemo,pospesimo proizvodnju....da ispratimo svetske standarde....od tih 20din po kilogramu?NE ZAJEBAVAJ SE DRUZE!
 
Kod njih na tom bajnom zapadu seljaci izlaze na ulice sa traktorima od 50 000 evra i skupljim. Nezadovoljni ljudi i to je u redu. Kod nas do ulice dok stigne seljak moze i da mu se pokvari traktor koliko je star i izradjen. Medjutim mi imamo odlicnu zaradu i nije u redu da ucenjujemo drzavu. Zanimljivo.
 
Hajdemo onda svi na ulice, proizvodjaci malina, visanja, kupina, sljiva, suvih sljiva, jabuka, krusaka, breskvi, kajsija, ribizli, hajdemo samo da strajkujemo necemo da radimo, docice neko drugi umesto nas da radi.. Ja vam pisem kako se radi u svetu vama to smeta, pravim realnu racunicu vas opet istina boli... Ako vam je 200.000din mala zarada a vi onda povadite maline ko vas tera da ih gajite. Ima valjda i drugih poslova i drugog voca gde moze veci novac da se zaradi.

- - - - - - - - - -

Mozete da imate i vise od 50centi ali morate raditi malinu za prodaju u svezem stanju i o tome sam pisao ali vas to ne zanima lepse je na ulicu pa putem pritisaka pokusati ostvariti svoje interese. Ja uvek imam resenje na vama je samo da radite...
 
Kamo lepe srece da svi slozno izasj unas kad bi nas sl. Put neko kitio na nasoj muci i znoju. Ali ne samo vocari vec i rarari, stocari, povrtari. Da zaspemo beograd da ih podsetimo ko koga hrani.

Poslato sa HUAWEI VNS-L21 uz pomoć Tapatoka
 
Hajdemo onda svi na ulice, proizvodjaci malina, visanja, kupina, sljiva, suvih sljiva, jabuka, krusaka, breskvi, kajsija, ribizli.............

Valjda mi ovaj post neće obrisati, ali i neka ga brišu.

Nešto je vrlo primetno i na ovm forumu, ali i u javnosti, onoj koja nema mnogo, ili nema ni malo veze sa poljoprivredom.
Dešavale su se loše sezone i u drugim proizvodnjama, recimo višnja je 2012. plaćana po 110 dinara, a prošle je padala i na 25.
Bilo je nezadovoljstva, ali ono se iskazivalo u nekoliko izjava, u par novinskih tekstova ili u par minuta na televizijama, nikakve velike frke, nikakvih zahteva da država natera nekoga da plati više (njegovim rođenim parama)
Evo, i ove godine je to ne neka previsoka cena, ali na temi višnje je sasvim mirna atmosfera, malo se nagađaju cene, objavi se po koji abar, po neko priželjkivanje, i to je uglavnom to.
Nema frke.

Njaviše frke se diže kad je u pitanju malina, i kad su u pitanju oni koji bi da im država daje neke pare (sećamo se gužve oko subvencija)

Kao da oni koji se bave višnjom, šljivom i sličnim, računaju s tim da oni sami treba da zarade svoje pare, pa kad ih strefi loša godina, pritegni kaiš i trpi, jer tako je od kad je Srbije, a malinari kao da su oni neki bogom dani o kojima svi treba da brinu, pa kad im loše krene svi treba da trpe.

Ne znam da li me utisak vara, ali stekao sam takav da se u javnosti van poljoprivrede o malinarima govori po malo posprdno, našto poput "kontroverznog biznismena" devedesetih, bahat, osion, bez mnogo stvarnih vrednosti, ali sa veoma visokim mišljenjem o sebi, koje je uvek praćeno omalovažavanjem drugih.
Nije to moj stav, to je samo moj utisak kako su malinari i njihovi zahtevi prema državi doživljeni od drugih.
Možda treba razmisliti o tome.
 
Voćarstvom se samostalno bavim već dve decenije, a inače sam i malinar.
Evo kako ja iz svog nekog ugla gledam na to zašto je malina kao proizvod u stvari dobila ovoliku dimenziju, naravno u najvećem broju slučajeva.
Ostavši bez posla u firmama i podizanjem nešto malo otpremnine, razmišljalo se šta dalje.? Najveće dileme su posle vraćanja dugova bile da li za ostatak novca kupiti golfa i krenuti na taxi, ili otići malo do sela, obići već poodavno zarasle njive i livade, okrčiti ih, dovesti u red koliko toliko, pa sesti na obalu (sklad) i razmisliti šta dalje činiti.?
Već od tada godinama se pokušava pronaći eliksir bavljenja nečim što će u kratkom periodu doneti, a kasnije i donositi novac. Pojavljivale su se razne opcije čudnovatih voćaka i biljaka koje ili brzo rastu, ili dobro rađaju, lekovite su, ili imaju više prednosti (tipa gljive na leskama, 2u1), itd, itd... Neko se pekao i na takvom ražnju, lično mnoge poznajem.
-Zalivaditi pa kupiti kravu, ne vredi, krava skupa a štala odavno propala.?
-Zasaditi šljivu, krušku, jabuku, višnju.? Ma daj, dugo je to čekati da rodi, pa šta sa rodom, na pijacu ići sramota je u tim godinama, a marmelade i rakije gotovo da svaka kuća za svoje potrebe ima.
-Uzorati pa ratariti?. Površina mala a od malo uvek malo. Zbog brdovitog terena ograničen rad sa mehanizacijom.
Malina je u tom trenutku ličila na nešto što je možda bilo i najlogičnije za novi početak. I nije samo ličila, zaista je i bila. Uz dobru cenu i siguran plasman, rod je tu već u prvoj ili drugoj godini. Međutim, igrom dešavanja, spletom raznih okolnosti i otvaranjem dobrih cena u poslednjih nekoliko godina, zamajac sadnje maline je postao nezaustaviv. Zasadilo se mnogo, tamo gde je pogodno i gde nije, gde može dobro uspeti ali i gde to nije garant, ko je imao neka iskustva i ko nije baš nikakva, ko je voljan naučiti i ko ne želi drugoga saslušati, sa sadnicama ali i sa "prućem" koje na sadnicu i ne liči.
E, onda i finansijski moćniji videše u tome šansu za dobru zaradu. Kupiše ili iznajmiše imanja pa "opletoše" po dva, tri ili više hektara. Drugi onda počeše praviti otkupna mesta, pa dizati hladnjače.
Videvši to, narod naravno dobija impuls još više sigurnosti da je u pitanju pravi potez i bez sumnje još više proširuje zasade. Naravno, gazde hladnjača dodatno kuraže ljude teorijom kako ne bi trebalo da brinu za cenu i plasman, jer naša proizvodnja ne može pokriti ni mali deo tamo nečije belosvetske potražnje. Epidemija sadnje se tako širi u nedogled, širi i širi ...
A širenjem zasada šire se i oboljenja, gljivična i bakterijska, pa onda navaljuju razni insekti. Sve to zahteva mnogo jaču i skuplju zaštitu nego li je pre bila potrebna.
Gotovo pa ne postojanjem stočnog fonda nedostatak je i stajskog đubriva, što automatski proizvođača šalje u kupovinu raznih organskih dehidriranih, kao i mineralnih đubriva, a zbog nedostatka radne snage dnevnice su skočile višestruko, pa sve ovo zajedno mnogostruko povećanja koštanje proizvodnje, te se više na određenoj parceli sa istim rodom, čak ni sa istom cenom, ne može računati na identičnu zaradu u odnosu na prethodne godine. Da ne pominjemo skok cena preparata usled velike potražnje i potrebe za istim. Jednostavno repere više ne možete pronaći ni u čemu, jer se sve promenilo.
Dalji problemi nastaju zbog:
-Velike ekspanzije sadnje a samim tim velike količine maline u ponudi, ne samo kod nas već i u okruženju.
-Uvozom i mešanjem različitih sorata maline, te tako direktno gubljenje na kvalitetu, ali i na poverenju kupaca.
-Precenjena cena u otkupu u poslednjih par godina, a sve usled konkurencije hladnjačara, jednim delom zbog njihove pohlepe, a drugim lošom procenom izvozne cene u narednim godinama, čega je direktna posledica nekoliko hiljada tona neprodane maline u hladnjačama.
Posledice su: Manja potražnja naše maline, mnogo veća opreznost prilikom pravljenja ugovora, pojačene kontrole sortnosti, kvaliteta, sanitarne ispravnosti, itd...
Inostrani kupci maline su jako izbirljii, jer malina dok stigne kod njih veoma je skupa i važi za luksuznu robu namenjenu sda već prefinjenoj klijenteli.

Malinari će u narednom periodu verovatno morati da se izbore sa ovogodišnjim trendom pada cene, da biraju sorte prema planu njihovog plasmana i namene, pa da onda odluče koliko se i na koji način dalje može gurati. Definitivno se mora ozbiljnije pristupiti sada već slobodno možemo reći problemu. Rešenja uvek postoje ali trebalo bi ih tražiti, samo od sebe teško da će se ništa promeniti. Mora se i suočiti sa stvarnošću u smislu toga da ono što je očekivano ili obećano uvek i ne bude ispunjeno, nažalost.
P.S.
Izvinjavam se za ovako pretrpan post i nadam se da nikoga nisam uvredio nekom rečenicom u njemu. Kolege su postali zamerljivi, toliko da i kada u temi o vremenskim prilikama napišem da je kod mene bilo 2l/m2 kiše, neko smatra provokacijom, jer je kod njega pao samo litar.
 
Poslednja izmena:
Prosla su vremena kada je od 20ari mogla cela porodica godinu dana da zivi. Sinoc me zovu neki ljudi iz sveta i pitaku sta se to dole desava, kako neko moze drzavu da ucenjuje oko cene necega gde se drzava ne pita vec se pita trziste. Nije im jasno jer zive na zapadu gde su stvari drugacije, ja samo slezem ramenima na kameri sta da im kazem. Rekao sam im takvi smo mi.
Otvori mi jedno veliko pitanje zasto ti tvoji inostrani kontakti ne dodju ovde i kupuju robu?Zasto i njima drazava ne da subvencije kao Leoniju Juri i raznim belosvetskim firmama pa da i oni naprave hladnjace i preradu?Kome ne odgovara zdravo trziste i konkurencija?Potenciras da treba da preduzmemo korake zar vec nismo?Poizveli smo kvalitenu robu ako treba sami da je preradimo prodamo sta ce nam hladnjacari drzava strani kupci?Da li je resenje da idemo po belom svetu i od marketa do marketa nudimo svoju robu ?Mozda da mi po Engleskoj Francuskoj ili sta ja znam gde otvaramo svoje drakstore , prodavnice ,piljare ?
Model i resenje znas i ti sam kao i vecina nas samo jos da se resimo kocnicara.
 
djajo 74 davno nisam na ovom forumu procita suptilniju i bolju analizu o nama malinarima, mentalitu stvarnosti oko nas u poljuprivredi uopste sve cestitke i hvala
 
E, a mene interesuje sad, ko su svi ovi ljudi koji se "odjednom" pojavljuju i komentarišu... Ja sam ovde pola godine skoro pa svaki dan i kako je počelo ozbiljnije da se priča o cenama, tako iskočiše neki "novi" likovi...!? :sta:



Kakvi "crni" novi. "Gvozdenog" pratim (i uzivam) jos od Lanjskog snega.
 
Valjda mi ovaj post neće obrisati, ali i neka ga brišu.

Nešto je vrlo primetno i na ovm forumu, ali i u javnosti, onoj koja nema mnogo, ili nema ni malo veze sa poljoprivredom.
Dešavale su se loše sezone i u drugim proizvodnjama, recimo višnja je 2012. plaćana po 110 dinara, a prošle je padala i na 25.
Bilo je nezadovoljstva, ali ono se iskazivalo u nekoliko izjava, u par novinskih tekstova ili u par minuta na televizijama, nikakve velike frke, nikakvih zahteva da država natera nekoga da plati više (njegovim rođenim parama)
Evo, i ove godine je to ne neka previsoka cena, ali na temi višnje je sasvim mirna atmosfera, malo se nagađaju cene, objavi se po koji abar, po neko priželjkivanje, i to je uglavnom to.
Nema frke.

Njaviše frke se diže kad je u pitanju malina, i kad su u pitanju oni koji bi da im država daje neke pare (sećamo se gužve oko subvencija)

Kao da oni koji se bave višnjom, šljivom i sličnim, računaju s tim da oni sami treba da zarade svoje pare, pa kad ih strefi loša godina, pritegni kaiš i trpi, jer tako je od kad je Srbije, a malinari kao da su oni neki bogom dani o kojima svi treba da brinu, pa kad im loše krene svi treba da trpe.

Ne znam da li me utisak vara, ali stekao sam takav da se u javnosti van poljoprivrede o malinarima govori po malo posprdno, našto poput "kontroverznog biznismena" devedesetih, bahat, osion, bez mnogo stvarnih vrednosti, ali sa veoma visokim mišljenjem o sebi, koje je uvek praćeno omalovažavanjem drugih.
Nije to moj stav, to je samo moj utisak kako su malinari i njihovi zahtevi prema državi doživljeni od drugih.
Možda treba razmisliti o tome.

Postoji samo jedan odgovor ili teza o tome zašto se samo malinari bune a to je zapisano u srpskom genetskom kodu koji se odnosi na donji deo muškog polnog organa koji ga i proizvodi....

Dragi moj ironman, (veoma te poštujem i rado čitam ono što napišeš o voću), ti ljudi, gorštaci, 'ajduci... jednini imaju muda da se bune!

Svi ostali smo postali beskičmenjaci koji radimo trange frange sa svim i svačim pa svaštarimo i voće i povrće i svašta ponešto i gledamo u nebo i dozvoljavamo da nam sa našeg proizvedenog mleka skidaju kajmak. Međutim oni žele i traže da se profit podeli, da ostane ponešto i njima.... kao što bi i svi proizvođači u Srbiji trebali da rade....

Pa ipak i oni su sami krivi zašto im se to dešava.... imali su godine i godine da naprave takav sistem sa poznatim pravilima igre gde bi svi imali korist... pisao sam to i ranije.... i proizvođači i distributeri hemije i berači i otkupljivači i hladnjačari i izvoznci i na kraju i država....

Međutim skrivajući i pokušavajući jedan drugog da (zajebu) i prevare a svi zajedno da prevare državu napravili su takav nakaradni sistem da na kraju u nekim godinama sami ispadnu grbavi. I mislim da će u sledećim godinama biti sve grbaviji....

Te priče o slobodnom tržištu i da cenu određuje ponuda i potražnja okačite mačku o rep. Treba se izboriti za minimalnu proizvođačku cenu + profit i naterati državu da se voćarska proizvodnja proglasi prioritetnom ali da se uvede red i da se zna kakav se proizvod traži i sa kakvom se hemijom tretira i na kakav se način bere i kako se transportuje i skladišti do hladnjača i u hladnjačama i kako se izvozi.....

Ali mislim da se to nikad neće desiti... malinari će se izboriti za komadiće hleba sa stola profita a ostali proizvođači voća će i dalje dobijati mrvice.....
 
Treba se izboriti za minimalnu proizvođačku cenu + profit i naterati državu da se voćarska proizvodnja proglasi prioritetnom ali da se uvede red i da se zna kakav se proizvod traži i sa kakvom se hemijom tretira i na kakav se način bere i kako se transportuje i skladišti do hladnjača i u hladnjačama i kako se izvozi.....

Ovo je jako lepo receno kolega... Jer jedino sto u ovoj nasoj drzavi ima da se proizvodi i pravi je kakva-takva poljoprivreda i vocarstvo i to ne mogu da nam 'privatizuju' i prodaju. Nijedna druga grana proizvodnje ne postoji sem proizvodnje voća i povrća. I generalno sve sto treba je da se izbaci neki 'standard' ili pravilo od njive do trpeze kako treba da izgleda po ps-u i jedna normalna fabrika koja ce to da otkupljuje i preradjuje i mi smo nase zavrsili...

Ali kao sto si isto napisao i to mozemo da okacimo mačku o rep ;)

Ovako imamo jedno vrzino kolo i nit' mozes k'o čovek unutra, nit' ko čovek napolje...
 
Molim da ne mesate babe i zabe....svakome je svoja muka najteza i najveca,ali porediti malinu sa visnjom ili jabukom je smejurija prava....pa bre ti manuelnog rada u visnji imas u odnosu na malinu minimalno....vecina poslova se radi mehanizacijom....a kod malina.....

Neko gore pomenu sortiment,da mora da se menja,bice i bolja kao cena...pa ti druže placaj recimo Oktaviju 50 din vise od Vilameta i za par god ce biti dominantna sorta...prosto....cenom najbolje stimulises ljude za nesto.....
Tako isto kad se povede prica o ceni kupine,izadju "strucnjaci" poput Nikolica i njemu slicnih i kazu izmedju ostalog los sortiment kod nas uzrokuje losu cenu,aludirajući na Tornfri i Čačansku....pa zasto onda ne plate Cester znacajno vise od ove dve sorte i gle cuda,za par godina cela Srbija pod Cesterom.....
Proizvodnja maline u svezem stanju u Zapadnoj Srbiji nema perspektivu bez aerodroma u blizini...tako bar kaze hladnjacar sa kojim saradjujem...pitaj politicare sta je sa Ponikvama recimo....
 
Gledam da se drzim tema o Polki i Polani, pratim redovno i ove teme, istu muku svi delimo, bez obzira na sorte...Gajimo i zivimo od maline ali onaj post od poznavaoca me naterao i na ovaj komentar.... Nas u Vojvodini beraci kostaju 60 din po kg ubrane i ako ubere 24 kg Polane solidan je berac, ulaganja u sve sto prati proizvodnju do prvog ubranog ploda je 40 din. i to je proizvodna cena kilograma maline, 100 din. E ono sto me pogodilo je tvrdnja da je zarada od 20 din. ili preracunato 200 000 din. za sezonu na mom 1 ha malinjaka je apsurd i podseca me na neke predjasnje demagogije... Cela porodica ucestvuje u radu od djubrenja preko branja do kosenja i paljena ostataka u novembru... Od marta do novembra je to mnogo provedenih radnih sati celokupne porodice i po ovoj POZNAVAOCEVOJ teoriji ispada da mi radimo za satnicu od celih deset dinara ili da nas cetvoro zaradi na dan 320 din. od kojih treba ziveti celu god.... Najlakse je reci sto sadimo i radimo...Izgleda da bi dozivljavali ponizenja..
 
Poslednja izmena:
Voćarstvom se samostalno bavim već dve decenije, a inače sam i malinar.
Evo kako ja iz svog nekog ugla gledam na to zašto je malina kao proizvod u stvari dobila ovoliku dimenziju, naravno u najvećem broju slučajeva.
Ostavši bez posla u firmama i podizanjem nešto malo otpremnine, razmišljalo se šta dalje.? Najveće dileme su posle vraćanja dugova bile da li za ostatak novca kupiti golfa i krenuti na taxi, ili otići malo do sela, obići već poodavno zarasle njive i livade, okrčiti ih, dovesti u red koliko toliko, pa sesti na obalu (sklad) i razmisliti šta dalje činiti.?
Već od tada godinama se pokušava pronaći eliksir bavljenja nečim što će u kratkom periodu doneti, a kasnije i donositi novac. Pojavljivale su se razne opcije čudnovatih voćaka i biljaka koje ili brzo rastu, ili dobro rađaju, lekovite su, ili imaju više prednosti (tipa gljive na leskama, 2u1), itd, itd... Neko se pekao i na takvom ražnju, lično mnoge poznajem.
-Zalivaditi pa kupiti kravu, ne vredi, krava skupa a štala odavno propala.?
-Zasaditi šljivu, krušku, jabuku, višnju.? Ma daj, dugo je to čekati da rodi, pa šta sa rodom, na pijacu ići sramota je u tim godinama, a marmelade i rakije gotovo da svaka kuća za svoje potrebe ima.
-Uzorati pa ratariti?. Površina mala a od malo uvek malo. Zbog brdovitog terena ograničen rad sa mehanizacijom.
Malina je u tom trenutku ličila na nešto što je možda bilo i najlogičnije za novi početak. I nije samo ličila, zaista je i bila. Uz dobru cenu i siguran plasman, rod je tu već u prvoj ili drugoj godini. Međutim, igrom dešavanja, spletom raznih okolnosti i otvaranjem dobrih cena u poslednjih nekoliko godina, zamajac sadnje maline je postao nezaustaviv. Zasadilo se mnogo, tamo gde je pogodno i gde nije, gde može dobro uspeti ali i gde to nije garant, ko je imao neka iskustva i ko nije baš nikakva, ko je voljan naučiti i ko ne želi drugoga saslušati, sa sadnicama ali i sa "prućem" koje na sadnicu i ne liči.
E, onda i finansijski moćniji videše u tome šansu za dobru zaradu. Kupiše ili iznajmiše imanja pa "opletoše" po dva, tri ili više hektara. Drugi onda počeše praviti otkupna mesta, pa dizati hladnjače.
Videvši to, narod naravno dobija impuls još više sigurnosti da je u pitanju pravi potez i bez sumnje još više proširuje zasade. Naravno, gazde hladnjača dodatno kuraže ljude teorijom kako ne bi trebalo da brinu za cenu i plasman, jer naša proizvodnja ne može pokriti ni mali deo tamo nečije belosvetske potražnje. Epidemija sadnje se tako širi u nedogled, širi i širi ...
A širenjem zasada šire se i oboljenja, gljivična i bakterijska, pa onda navaljuju razni insekti. Sve to zahteva mnogo jaču i skuplju zaštitu nego li je pre bila potrebna.
Gotovo pa ne postojanjem stočnog fonda nedostatak je i stajskog đubriva, što automatski proizvođača šalje u kupovinu raznih organskih dehidriranih, kao i mineralnih đubriva, a zbog nedostatka radne snage dnevnice su skočile višestruko, pa sve ovo zajedno mnogostruko povećanja koštanje proizvodnje, te se više na određenoj parceli sa istim rodom, čak ni sa istom cenom, ne može računati na identičnu zaradu u odnosu na prethodne godine. Da ne pominjemo skok cena preparata usled velike potražnje i potrebe za istim. Jednostavno repere više ne možete pronaći ni u čemu, jer se sve promenilo.
Dalji problemi nastaju zbog:
-Velike ekspanzije sadnje a samim tim velike količine maline u ponudi, ne samo kod nas već i u okruženju.
-Uvozom i mešanjem različitih sorata maline, te tako direktno gubljenje na kvalitetu, ali i na poverenju kupaca.
-Precenjena cena u otkupu u poslednjih par godina, a sve usled konkurencije hladnjačara, jednim delom zbog njihove pohlepe, a drugim lošom procenom izvozne cene u narednim godinama, čega je direktna posledica nekoliko hiljada tona neprodane maline u hladnjačama.
Posledice su: Manja potražnja naše maline, mnogo veća opreznost prilikom pravljenja ugovora, pojačene kontrole sortnosti, kvaliteta, sanitarne ispravnosti, itd...
Inostrani kupci maline su jako izbirljii, jer malina dok stigne kod njih veoma je skupa i važi za luksuznu robu namenjenu sda već prefinjenoj klijenteli.

Malinari će u narednom periodu verovatno morati da se izbore sa ovogodišnjim trendom pada cene, da biraju sorte prema planu njihovog plasmana i namene, pa da onda odluče koliko se i na koji način dalje može gurati. Definitivno se mora ozbiljnije pristupiti sada već slobodno možemo reći problemu. Rešenja uvek postoje ali trebalo bi ih tražiti, samo od sebe teško da će se ništa promeniti. Mora se i suočiti sa stvarnošću u smislu toga da ono što je očekivano ili obećano uvek i ne bude ispunjeno, nažalost.
P.S.
Izvinjavam se za ovako pretrpan post i nadam se da nikoga nisam uvredio nekom rečenicom u njemu. Kolege su postali zamerljivi, toliko da i kada u temi o vremenskim prilikama napišem da je kod mene bilo 2l/m2 kiše, neko smatra provokacijom, jer je kod njega pao samo litar.

Ne bavim se ovim poslom, ali svaka ti je na mestu.
 
ali porediti malinu sa visnjom ili jabukom je smejurija prava....pa bre ti manuelnog rada u visnji imas u odnosu na malinu minimalno....vecina poslova se radi mehanizacijom....a kod malina.....
Ne sporim, ali to što je nešto teško, nije obavezno i isplativo, posebno ne superisplativo.
Teško je i valjanje kamenja, ali niko na tom poslu nije zgrnuo pare.
Hoću reći, to što je malina takva biljka koja zahteva mnogo manuelnog rada, nikoga ni na šta ne obavezuje, posebno ne kupce.

Ili, ako stvar pogledamo iz drugog ugla, npr onog da proizvodnjom malina može, ruku na srce, da se bavi skoro svako, bez mnogo ulaganja u opremu, mehanizaciju, dovoljno je par desetina ari zemlje koja ne mora biti nekog posebnog kvaliteta ni po čemu, ni po hemisjkom ni mahaničkom sastavu, po geografskom položaju ili ekspoziciji.
Negde malo bolje negde malo lošije, ali može skoro svuda, dakle, može bilo gde i može bilo ko, pa zar je obavezno da to bude skupa stvar?
Ko je taj ko je u obavezi da ima u vidu nečiju muku i da svoje pare daje za nju?
Ne postoji to, kao što ne postoji ni obaveza bilo koga da izabere posao koji zahteva veliku muku.

Pogrešan je to pristup, pristup koji ima logiku, ja se mučim, mora to neko da plati.
Ne mora niko da plati, jer tebe niko ne tera da se mučiš.
Svako mora svoje probleme i svoju muku da rešava, samo on i niko drugi, ni država, ni kupci, ni bilo ko.

I ovde vidimo pristup da neko drugi treba da nešto uradi, pa se, recimo, kaže, treba da dignu cenu nekoj sorti da bismo je proširili.
To je opet očekivanje od nekog drugog da nešto uradi, da digne neku cenu, nikako da mi budemo ti koji povlače neki potez da bi nam bilo bolje.
Pa ako znaš da je ta sorta bolja, ako znaš da ćeš je lakše prodati, pa zasadi je, time ćeš sam sebi pomoći. Što čekaš da te neko nečim stimuliše da bi sam sebi pomogao? Ne sadiš je ti zbog hladnjače, nego zbog sebe.

Logika, ja radim, mučim se, proizvodim malinu, to je od mene dovoljno, je pogrešna. Nije dovoljno, očigledno, mora još nešto da se učini.
Ali to nešto sigurno nije traženje da neko drugi (država, hladnjače...) reši naš problem.
 
Staniceva hladnjaca uplatila je donaciju kk crvena zvezda 200000,e sad me zanima odakle taj novac za bacanje,ako su toliko lose prolazili ovih godina,i nmg da plate malinu neku normalnu svotu novca
 
Status
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nazad
Vrh