OTROVNOST ORAHOVOG LIŠĆA I NJEGOVO KOMPOSTIRANJE
[ prenosim sa foruma
http://www.udrugavivazagreb.hr ]
Pitanje:
Imam u dvorištu 4 ogromna oraha i srazmjerno tome orahovog lišća. Lišće smo pozubljali i stavili na jednu hrpu. Svi nam govore da je to lišće štetno i da ga treba spaliti i pepeo baciti.
Odgovor:
Orah (Juglans regia) je voćna vrsta koja se sadi radi svojih plodova i kvalitetnog drveta, a pruža i ugodnu sjenu. Lista prilično kasno, osobito cijepljene sorte, ali isto tako prilično rano ujesen odbacuje lišće. Ispod velikih stabala oraha nerijetko možemo vidjeti ogoljela područja bez trave. Uzrok leži u kemikaliji zvanoj hidrojuglon koju orah aktivno izlučuje iz korijena u tlo, a ima je u manjem udjelu i u ostalim biljnim dijelovima – kori, grančicama, ovojnici plodova i lišću. U dodiru sa zrakom ili česticama tla, inače neotrovan hidrojuglon oksidira se u visokotoksični juglon. Iz otpalog lišća i kore plodova kiša odnosi juglon u tlo, koji nasreću ne putuje duboko jer je netopiv u vodi. Juglon djeluje na osjetljive biljke tako da otežava klijanje, usporava rast ili čak uzrokuje propadanje osjetljivih vrsta ili sorata. Ovakvo djelovanje jedne biljke da svojim izlučevinama djeluje štetno na druge biljke nazivamo alelopatija. Osim oraha, juglon nalazimo i kod drugih vrsta, primjerice blach walnut (izlučuje najviše toksina). Štetno djelovanje juglona iz lišća možemo spriječiti redovitim skupljanjem prije nego što kiša ispere toksin u tlo. Otpuštanje otrova iz korijena oraha ne možemo ukloniti, pa nam preostaje saditi biljke na koje juglon ne djeluje. Inače, korijen oraha može dosezati i dvadesetak metara od debla pa se do te udaljenosti može očekivati štetno djelovanje. Treba naglasiti da se juglon u tlu spontano raspada, a pogotovo brzo propada u tlu bogatom organskom tvari gdje ga razgrađuju mikroorganizmi.
Sad kad smo objasnili osnove toksičnoga djelovanja možemo odgovoriti na pitanje o kompostiranju orahova lišća. Proces kompostiranja odnosno razgradnje biljnih ostataka provode razni mikroorganizmi aerobnim putem (uz pristup zraka). Svojim djelovanjem oni razgrađuju juglon i njegova se koncentracija smanjuje. U tlu juglon se razgradi za otprilike dva mjeseca, a u kompostnoj hrpi za nekoliko tjedana. Ako želite biti potpuno sigurni da u kompostu više nema juglona, ostavite lišće, koru i grančice oraha na zasebnoj hrpi da se kompostiraju šest mjeseci. Nakon tog vremena možete takav kompost koristiti čak i za biljke koje su inače vrlo osjetljive na juglon. Ukoliko ne vjerujete, posijte sjemenke rajčice u kompost i pratite nicanje jer je rajčica osobito osjetljiva na prisutnost juglona.
Da zaključimo:
· svi biljni dijelovi oraha sadrže veći ili manji udio hidrojuglona iz kojeg nastaje otrovni juglon
· juglon se u tlu relativno brzo inaktivira
· nema nikakve opasnosti od orahova lišća ako ga kompostiramo tijekom najmanje dva, a preporučljivo šest mjeseci
· ukoliko imate drobilicu (mulcher), zdrobljenim ostacima od orahovih grančica i kore ne malčirajte tlo oko osjetljivih biljaka, jer takav biljni materijal nije kompostiran!
· rast biljaka ispod oraha možemo pospješiti redovitom gnojidbom kompostom, jer se juglon veže na čestice organske tvari
· nakon rušenja starog stabla oraha, na tom mjestu dvije godine nemojte saditi rajčice i druge osjetljive biljke jer se juglon otpušta iz korijenja dok ono ne istrune
U nastavku navodimo neke osjetljive i relativno otporne vrste na juglon. Podatke o otpornim vrstama treba uzeti s rezervom jer su istraživanja nepotpuna. Vrlo često je pravi uzrok lošeg napredovanja biljke ispod oraha nedostatak sunca, suho tlo i nedostatak hraniva.
Vrlo osjetljive vrste: rajčica, krumpir, paprika, patlidžan, jabuke (Malus sp.), kruška, višnja, kupina, borovnica, biljke iz porodice Ericaceae, Potentilla spp, bijeli bor, crveni bor, azalea.
Vrste koje nisu osjetljive: japanski javor, Acer palmatum i njegovi kultivari, Catalpa bignonioides, kanadski judić (Cercis canadensis), kanadska čuga (Tsuga canadensis), breskva, nektarina, trešnja, šljiva.
Sent from my SM-G955F using Tapatalk