Ma,dobro. Ispadose Rusi tema, ali nisu oni u pitanju, vec uzasno i katastrofalno niska cena po kojoj prodajemo (limitiranu kolicinu) naseg voca. Masovnost tog trzista niko ne spori, ali, ako govoris o trzistu a insistiras na terminologiji, nije sporno da cenu na trzistu diktira odnos ponuda traznja (kako je moguce da je traznja nase sljive,maline,jabuke na tom trzistu velika,kolicine nedovoljne,a cena smesno mala?). Ne moras ti, neka mi neko drugi objasni, jer mi uopste nije jasno. Ocigledno je da nisu u pitanju ekonomski, vec neki drugi razlozi. Sporazum o slobodnoj trgovini postoji i nije sporan, sporno je sta time dobijamo mi,a sta oni. Ja bih voleo sporazum u kojem,posto imam sto kilograma, imam pravo da neko skoro besplatno okopa moj vocnjak jer je on mnogo manji. Vracam se na primere Svajcarske,Svedske,Izraela - da ne nabrajam dalje. Mali jesu, ali je Svajcarska cokolada brend (po mom misljenju precenjen), Izraelska Jafa takodje je brend, pa zasto to ne bi bila srpska sljiva. Opet se vracam na prizeman,konkretan,obican zivot. Kad sam pitao mog sada pokojnog dedu Veselina (kad je poceo II sv. rat imao je 43 godine) kako je za vreme rata sacuvao svoje sedmoro dece, kako ih je nahranio i odrzao na tom turbulentnom mestu gde je blizu izmisljena granica sa Kosovom, gde su operisale najmanje cetiri vojske, odgovorio mi je kratko: Svi vole sljivovicu. Vidi, dosta sam prosao i ako se upoznamo videces da je to istina, ali je ova recenica koju sam naveo toliko istinita, da sve sto sam mislio, hteo ili postigao pred njom izgleda smesno. E,sad da te pitam: hoce li svi voleti sljivovicu ako ona promeni onaj ukus koji je imala pre 60 godina? Drzi se u drvenoj hrastovoj bacvi, kazan je bakarni (kovao ga ekstra majstor - Siptar iz Podujeva,placen par najboljih volova,trajace jos 100 godina),voda u kojoj se kuva voce cista izvorska, deda nije znao sta je prskanje voca, umesto vode dok je kosio (kosenje trave je mozda najtezi muski posao) pio je dva litra meke rakije dnevno, ziveo je preko jednog veka. O tome,bato,ja govorim. Ako govoris o faktickom stanju - to je fakticko stanje, to su cinjenice koje niko ne moze da obrise. Ako opalis po vinjaku ili onoj rakiji iz plasticnih flasa, za dve godine imaces cirozu jetre ili tumor na debelom crevu. Zato nije cudo da Rusi, koji satiru votku (rakija od najobicnijeg nekvalitetnog krompira) kupuju SVE voce koje Srbija ima. One male,crvljive jabuke-nema boljih za rakiju. One su osnova onoga sto zovem moderni vocnjak,one sljive koje na sebi imaju polena,smole,poneku tackicu od sunca, a kad ih stavis u knedle, onda zaboravis saher tortu. I o tome govorim. Naravno da bi trebali svojoj braci da placaju vise,bolje,redovnije, da radimo sa vecim poverenjem i mnogo vise sa njima nego sa drugima. Zalosno je sto oni,kao i mi,izgleda imaju jednu kolektivno-mentalitetnu osobinu koja je samopotcenjivacka. Rekao si da svaki kupac tezi da kupi sto je jeftinije moguce, i to je tacno,ali je poluistina, jedna strana medalje, a zaboravio si drugu stranu iste istine - da svaki prodavac gleda da proda sto je skuplje moguce (tu ne vazi nasa kolektivna bolest - ajde da mu damo nas hleb, on je isto pravoslavan ), jer su ekonomske zakonitosti ono sto nema veze sa crkvom,bratstvom,emocijama,srodnistvom. Kada to razgranicimo (trazi kod Grka popust zato sto si pravoslavan na kilogram smokvi ili vodu) bice nam bolje. I to sam hteo da kazem. Kome treba siromasan covek koji svoju robu prodaje u bescenje,ne ceni sebe i svoju porodicu? Elementarni zakon trgovine je sledeci: ako je u Srbiji jabuka 15 kilograma za jedan evro,onda sa tom jabukom nesto nije u redu;tako razmislja trgovac,posrednik,ali i potrosac. Uzgred, litra votke od budjavog krompira u nasim prodavnicama je skuplja od najbolje vocne rakije; isto je slucaj i sa viskijem, a nase komsije nam prodaju cak i vodu sa ukusom limuna po ceni od 1euro za dva litra. Moj bi otac pitao: jesmo li to mi izgoreli po mozgu?
Puno pozdrava