Baš sam pričala sa mužem jučer, vozili smo se kroz nekoliko mjesta i gledali polja - svi godinama pričaju - zadnjih petnaestak - kako se ništa ne isplati raditi, a u Međimurju nećeš naći jednu neobrađenu parcelu, dapače, čak je velika većina livada preorana u oranice i obrađuju se. Krava po selima nema osim farmi, sjeno ne treba, ali oranični fond se povećava. Neki rade, neki daju u najam - ali sve je obrađeno.
Mi smo završili sa radnim vijekom, ja imam četerdeset godina poljoprivrednog radnog staža, radila sam sa svom mehanizacijom koju smo imali, čak i utovarivačem, vozila kamion troosovinac....., i sada velimo - dosta je, ovo nam je zadnja radna godina.
Kada prođeš i Varaždinsku županiju, Podravinu, Viroviticu, Slavoniju......bilo kuda po Hrvatskoj - sve se obrađuje.
U čemu je onda kvaka?
Obitelji koje nemaju nasljednike gospodarstva rasprodaju strojeve, tako je i kod mene - djeca se odškolovala, otišla od kuće još za vrijeme faksa, imaju svoje živote i obitelji, nemaju interesa za poljoprivredu i logično je da ćemo se svega riješiti, samo će ta zemljica, tih 11 ha ostati, srce ne da je se proda dok je netko želi na arednu obrađivati. A onda, kako bude.
Ove godije je problem plasmana krumpira, koliko čujem otkupna cijena je 0,50 kn, to je prestrašno, to se još nije dogodilo otkako ja pamtim proizvodnju. Bilo je neke godine 0,70 i to smo smatrali katastrofom, a sada će mnogi raditi sa gubitkom.
Prošle godine je cijena bila oko 1,20, čak i više, pa računaj.
