Što se tiče suzbijanja inflacije, to se lako radi i uči se mislim na drugoj godini ekonomskog fakulteta. Potrebno je samo povećati kamate na kredite što za posledicu ima smanjenje kupovine. Što se više poveća kamata na kredite, to dolazi do većeg prestanka kupovine ali istovremeno dolazi i do pada inflacije.
Ali sa smanjenjem kupovine, ide i smanjenje proizvodnje i uz to ide manja zaposlenost radnika, što je veoma nezgodno. Najbolje kada je inflacija 3-5% pa se balansira.
Naravno potrebno je prestati deliti pare svima redom, a koje su pozajmljene u inostranstvu i koje će trebati vratiti. I naravno poželjno je smanjiti što je moguće više štampu novca bez pokrića. Štampanje novca bez pokrića se ne može sasvim prekinuti, ali to raditi na minimumu.
Što se tiče prethodne krize koju smo preživeli devedesetih godina prošlog veka, pa bilo je lakše jer nije bilo društvenih mreža pa kreteni nisu mogli da dobiju prostor da šire paniku. Ta panika samo dovodi do nervoze kod onih koji su nonstop na FB, Insta, Tiktoku i ostalim glupostima, pa oni tu svoju nervozu prelivaju na ljude oko sebe.
Uglavnom treba nabaviti drva za ogrev kao prvu stavku, zatim treba povesti računa i o poljoprivrednoj proizvodnji. Jer bilo šta da se propusti odraditi u jesen, na proleće će mnogo više da košta. Na primer priprema zemljišta u ratarstvu, ili neke druge stavke u drugim granama poljoprivrede.
Mada bi bilo najbolje otkaćiti energetske vampire, piliće koji viču da će nebo pasti i sve ostale koji samo mrače oko sebe svojim pričama. Ako se oni ne mogu otkačiti, bar smanjiti vreme provedeno sa njima.
Ovo je najkraće što mogu da kažem vezano za inflaciju.