Gastronomija I kulinarske đakonije

Au taj divljački gulaš!!! To sam zavoleo još kao dete. Iskreno mislim da ništa domeće ne može da mu priđe.
Ovako jadan, šta ću , čekam kad se od nekih drugara ogrebem za nešto mesa ili kada me zovu kad kuvaju. Dođe mi da postanem lovac i to odavno. Sve izbegavam jer sve mislim otići ću odavde (što se ne dešava), a i imao sam davno neke krivične prijave, ali ništa nasilje. Koliko sam čuo te stvari zastarevaju...

Ne znam, sad će neko da se javi da kaže to nikad ne zastareva, oni to uvek imaju. Da imaju, imaju i nek imaju, ali ako će to što me neki pandur, ne neki nego 4 njih u civilu me saletelo sa svih strana ko da sam Pablo, Ako će to da me spreči da postanem lovac, šta reći. Onda definitivno idem u drugu državu.

Pritom se oružje deli izraziti nasilnim ljudima. Pa ne samo oružje nego i značke. O čemu da govorim. Ja sam valjda okoreli kriminalac jer sam kao klinac probao marihuanu pa ne daj bože da dobijem oružje. Al zato imamo gomilu drugih koji su.... sveci. :) I rade poslove na kojima su.

Izvinjavam se što sam skrenuo sa teme i možda ostavio grak ukus u ustima čitaoca, ali šta ću. Čak me i ove lepe teme često ponesu u te loše narative.

Da ne pominjem koliko košta da postaneš i budeš aktivni lovac?
BTW za drugove lovce. Koliko košta kad bih krenuo od nule?
 
Poslednja izmena:
Nazad
Vrh