Imam sijaset i bezbroj primjera kako kod nas (bivša Juga) može čeljade po nacionalnosti i vjeri biti i 'vako i 'nako...
Iz moj(ega) okruženja:
Moj ujak se deklariše kao Hrvat, kršten Katolik, od oca Ličana i majke Mađarice, a ujna je "čista" Srpkinja...
Imaju troje dece, najstarije kćer, ostala sinovi...
Kćer je krštena u Katoličkoj Crkvi, kao i sin stariji, dok je mlađi, sticajem okolnosti odnešen u manastir Hopovo i kršten u Pravoslavnoj Vjeri...
Ajd' sade Vi mene prosv(j)etlite, šta su im djeca ?
Srbi, je li Hrvati ?
Budalaštine...
Moli, kumi, klanjaj, kleči, meni je svejedno, samo uvijek i na prvome mjestu:
Ne čini ONO, što nećeš drugi tebi da čine !
A ako ti učini zlo, ne okreći mu drugi obraz, no mu vrati kad-tad i neka ga zaboli barem 2-put jače no tebe što je !!!!!
Primjećujete da mogu pisat' bilo kojim narečjem, bilo koga kraja, eee, TO bi trebalo biti naša PREDNOST, svakolika različitost i bogatsvo uma i jezika i izražavanja, to TI velim, Švabo il' Francuz, ili' kojekakav drugi ljudski stvor pod ovim zemaljskim šarom, nikako nemaju !!!!!!!
I ajd' pogodite šta sam JA ?
Kanta, kofa, amper, vedro....
Ljestve, stube, merdevine.....
Sve je to SRPSKI JEZIK !!!!
Zar ne ?