Bakterije je skoro nemoguće uništiti, samo živjeti s njima. Uglavnom se naseljavaju u provodnim sudovima biljaka, kako grana tako i stabala. Grane koje su zaražene, mogu se ukloniti, ali problem je što se one brzo šire i u deblo. Od hemijskih supstanci, uništavaju ih antibiotici, koji su zabranjeni za upotrebu. A čini mi se da i oni nisu efikasni u potpunosti. Postoji par fungicida koji imaju baktericidno djelovanje, ali i oni djeluju preventivno, jer biljka nikad ne može u provodne sudove uvući dovoljnu količinu preparata, koji će uništiti u potpunosti bakteriju. Higijena je bitna stavka. Uklanjanje zaraženih dijelova, ako je moguće i čišćenje ovih rana i premazivanje bakrom ili smjesom bakra i kreča (bordovska čorba), usporava ako ništa drugo, širenje bolesti na druge voćke. Ta smolotočina je odlika koštičavog voća. Tako reaguje na oštećenja, ali i na bolesti. U tim smolama se nalaze bakterije koje se insektima, životinjama, vjetrom šire dalje. I to obavezno uklanjati, spaljivati. Kod rezidbe obavezno čistiti, sterilisati alat poslije svake takve biljke. Veće rane izbjegavati, a ko je nužno, zatvarati ih pastom. Nakon ljetne rezidbe lakše zarastaju rane, jer je biljka aktivna, a zimi, tj sada, obaljvati korektivnu rezidbu - zahvate na manjim granama. Poslije rezidbe neki tretman odraditi da se pokriju rane. Isto obaviti tretman i u jesen, kada opada lišće, da se pokriju rane od lišća jer su takođe ulazna vrata bakteriji. Izbalansiranost ishrane je takođe bitna, K i mikroelementi mogu povećati kondiciju biljke, pa će se lakše nositi sa podstanarima.
Svašta sam napisao, a to je najlakše, sprovesti to sve je puno komplikovanije. Možeš sve probati prije najgore opcije...