Zabava, smešne slike, video i ostalo...
- Začetnik teme BobanNB
- Datum pokretanja
- Status
au pocelo iskopavanje dobrih stvari.Ne znam dal ce vam se ovo svideti sad sam ovo nasao i kopirao,mislim odgovara ovom zimskom dobu
,,WINTER IN CANADA'' -- DNEVNIK ISELJENIKA IZ KANADE
Za raju koja nisu bas dobra iz engleskog
12. avg.
Uselili smo se u nasu novu kucu u Kanadi. Tako sam uzbudjen. Ovde je
tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene
snijegom.
14. okt.
Kanada. To je najljepsa zemlja na svijetu. Lisce je poprimilo sve one
divne nijanse zute i narandzaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio
par jelena. Tako su graciozni. To su najljepse zivotinje na svijetu.
Ovo mora da je raj. Volim Kanadu.
11. nov.
Dan sjecanja (Kanadski drzavni praznik). Lov na jelene ce poceti
uskoro. Ne mogu da zamislim da neko moze ubiti tako divnu zivotinju.
Nadam se da ce uskoro snijeg. Tako je divno.
2. dec.
Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim
pokrivacem. Izgleda kao najljepsa razglednica. Izasli smo napolje,
ocistili stepeniste i prilazni put a onda se grudvali (ja pobjedio).
Kad je prosla grtalica morali smo ponovo da ocistimo kapiju. Koja divna
zemlja. Volim Kanadu.
12.dec.
Nocas opet snijeg. Opet prosla grtalica i zatrpala kapiju. Ovde je
zaista prekrasno.
19.dec.
Nocas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovde je
zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena grtalica.
22. dec.
Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noc. Dobio zuljeve od lopatanja i
ledja me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se krije iza coska i
samo ceka da ja ocistim ispred kapije. Supak.
25.dec.
Sretan jebeni i usrani Bozc. Jos malo usranog snijega. Ako mi ikad
padne saka ovaj peder sto vozi grtalicu, ubicu ga. Mater im **greška sto
ne posipaju vise soli po cesti pa da se prije otopi.
27. dec.
Nocas opet snijeg. Ne izlazim vec tri dana sem sto cistim snijeg kad
god prodje grtalica. Ne mogu nigdje ici, auto se zaglavio u brdu
snijega ispred kapije a i hladno je. Kazu da ce nocas pasti novih 30 cm
tih govana.
28. dec.
Prognoza je bila losa. Palo je pola metra. Ako ovako nastavi nece se
otopiti do ljeta. Grtalica se zaglavila i taj supak dosao kod mene da
trazi lopatu. Rekao sam mu da sam vec slomio sest lopata cisteci ta
govna sa vrata sto ih je on nabio i zamalo da sam mu je slomio o glavu.
4. jan.
Najzad izasao iz kuce. Otisao do prodavnice da kupim nesto hrane i kad
sam se vracao udario kolima jelena. 3000 dolara stete na kolima. Te
jebene nemani trebaju biti ubijene. Svugdje ih ima. Sto ih lovci ne
pobise jesenas...
3. maj.
Odvezao kola kod mehanicara. Nevjerovatno koliko su zardjala od jebene
soli sto je posipaju svuda.
10 maj.
Selim na Floridu. Ne mogu zamisliti kako neko normalan moze zivjeti u
toj jebenoj Kanadi.
ima i nastavak
Čugi
Zaslužan član
Odg: Zabava, smešne slike, video i ostalo...
He, he dobra a?
Rale dobar je dnevnik, evo i u izvođenju Gorana Sultanovića, lepše zvuči nego kad se čita.
[youtube=425,350]http://www.youtube.com/watch?v=U1KtsCg4yK0[/youtube]
Ima i nastavak kad se preseli na Floridu!
He, he dobra a?
Rale dobar je dnevnik, evo i u izvođenju Gorana Sultanovića, lepše zvuči nego kad se čita.
[youtube=425,350]http://www.youtube.com/watch?v=U1KtsCg4yK0[/youtube]
Ima i nastavak kad se preseli na Floridu!
Evo Vam nastavak Kanadske price.
Nastavak price "jednog naseg fiktivnog iseljenika" koji je napustio
svoju
poznatu rodnu grudu i otisao na zapad. Da podsjetim , nas pisac se prvo
odselio u sjevernu Kanadu u neko mjesto gdje ima puno snijega.
12. maj Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako
je velika ima sav konfort, naravno i pool. Kako je
ovdje samo toplo i prijatno. Vec sam zaboravio Kanadu. Volim Floridu
20 maj Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju.
Stvarno je Florida interesantna a ima puno interesantnih
zivotinja. Bas je fino toplo u ovaj tjedan sam se pregrijao od one
k... Kanade. Puno volim Floridu.
12. jun Vec smo mjesec dana tu, vrijeme je jos uvijek toplo i
jako vlazno. Dobro da u kuci imamo klimu. Susjed mi je
pricao kako u jednom restauranu u blizini sluze dobrog aligatora. Kako
mogu ljudi da jedu te zivotinje, koje izviru iz doba
dinosaura to ne mogu nikako razumijeti. Vidjeli smo puno
toga na Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najvise te volim, >
Florida
30 jun Odkad smo dosli vrijeme se skoro nije mjenjalo uvjek
toplo a sad i pomalo suvise vlazno. Ali klima uredaj u
kuci i u kolima radi odlicno. Nocu nam jedino smetaju komarci, kojih ima
u
ovo doba puno. Upoznao sam jos neke susjede stvarno su
ljudi na Floridi dobri.
18 jul Nevjerovatna vrucina i skoro 100% vlaga, za vikend idemo
na obalu. Nadam se na lijep provod..
20 jul Kakva noc. Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren
prozor. Zamalo da me zivog pojedu ti komarci. Kad se
zelimo vratitikuci neko nam je ukrao kola. I tako ima da se vozim 100
milja
taksijem. Crnac taksista uvjek se samo smjeska, imam
utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na
Floridi.
21. jul Posle vracanja kuci, opet taksi i na posao, pa ja kao da
radim samo za ove taksiste. U firmi sef mi je rakao, da
se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka
od onih komaraca a kamoli da spominjem ukradena kola.
Nevjerovatna vrucina.
30.jul Vrucinski val je na maximumu, a nama je u kuci crkla
klima. I jos ovi komarci, jedino me spasi ujutro jedno
kupanje da prozivim. Vec kad hocu da se bacim u pool vidim u njemu
aligatora od 3 metra!! Jos mi je samo ta pickarija
trebala, brzo zovem policiju da upitam sta treba da
radim Oni kazu da ga pustim na miru da ce sam otici od
gde je dosao. Poludjecu.
31.jul Vec ujutro neverovatna vrucina. Na poslu sam opet kao
prebijen. Sef, onaj **greška kaze da se uopste ne smijem
i da to nije dobro za konzumente. Jebo njega i konzumente.
1. avg Kakva vrucina. Vec drugi dan bez klime sto znaci i bez
spavanja. Sve ce da izgori samo komaraca ima sve crno i
sve vise. Onaj mrgan od 3 metre kao da je u mom poolu kampirao. Kazem
cjelu pricu susjedu, on se samo smije, kao uvjek,
**greška li mu lijepa mila materina.
2. avg. Jedva docekam, da mi dodu spremit tu kurcevu klimu a onaj
niger umesto klime sredi mi cerku.
Policija kaze samo da treba biti pazljiv a da crnca
verovatno nece moci izslediti jer su i onako svi
isti. Vrucina kao da smo u paklu **greška ti Floridu.
12. avg Ne mogu da zamislite tu vrucinu. Tu smo jos uvjek kao u
paklu a odkad smo dosli vrjeme je isto. Sef me bacio iz
firme sa osmijehom na licu i rekao da se konzumenti pobunili jer se
nisam dovoljno smijao. E tako sam ostao bez posla i
na putu idem u kafanu kde se propijem. Svi se
meni i mojoj prici samo smiju, a osobito onaj policajac
koji me uhiti pijanog i trazi da mu platim 3000 USD.
Majku im, mrzim Floridu, prokleta bila.
13. avg - Petak, 13. Boze kakva vrucina. Vracam se kuci iz cuze bez
kola, posla i bez para. Mrzim taksiste Svi bezu
sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da dolazi Mitch. Legnem u kucu o
kojoj jos uvijek ne radi klima da malo razmislim
o svemu. Odjednom neverovatan vjetar
zapara zrak i kuca nema vise krova, jos minut dva i nema vise kuce
Vjetar se poleze. Nemam vise nista, samo je onaj
aligator ostao u poolu. Sto ga nisu poklopali u
onom restoranu.... Susjedi se vracaju i sa
osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam
prezivio hurikana Mitcha. Opet je vrucina ko prije, a ja bez svega
mrzim Floridu selim se odavde.
Gdje .....ovaj put necu da vam kazem.....
DNEVNIK JEDNOG BOSANCA - POVRATAK
1. septembar: Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika.
Kao i Kanada, uostalom. Ubjedjujem familiju da odemo
u Disneyland. Poslije cemo smisliti gdje ce mo i kako cemo...
8. septembar: Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi
vec trebala u skolu. Sinula mi je napokon pametna
ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Ucimo
ubrzano gramatiku, ja vec uspjesno razlikujem ekavicu I
ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo
c, zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im
nijedna ne ide od ruke. Sta li ce s nas biti.
24. oktobar: Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao
knjizicu i da ima ope' jedan u Opstini koji bi pogurao
za stan, ukoliko...Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.
25. novembar: Papiri za stan u Sarajevu sredjeni, sreci nema kraja. Mi
smo bez para. Djeca ne idu u skolu.
Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo dovoljno za
motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u
sobi CNN i pokusavamo da shvatimo trenutnu politicku situaciju. Ja
imam problema sa razumijevanjem unutarnjih granica,
nismo se valjda za to borili. Kazu mi da malo puno
naginjem na unitaristicku politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman
da mogu prezivjeti lako politicku realnost. Kazu mi isto
tako da ne serem.
24. decembar: Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na
prvi dan Bozica, bice prazan avion.
Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me vise gledati u
dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo
nesto baterija, svijeca, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da
obradujemo nase. Posljednja noc na jebenom
sjevernoamerickom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga
otkri, o ove sto na njemu zive.
25. decembar: Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na
palmama. Samo da mi je docepati se aviona. Nalecem na
Deda Mraza u bermudama, saljem ga u neku stvar. Predajemo stvari,
oduzimaju nam vrecu sa rizom i otpakovane vrece mlijeka u
prahu ... kazu supci, zabranjeno po nekom njihovom
zakonu. Ovo je vec prevrsilo mjeru. Psujem tecno. Oni se smiju. Budale.
Stjuardesa me upozorava pazim kako se ponasam nakon sto
sam ljubazno stisnuo pilota i vikn'o mu na uho:
"Vozi Misko!".
27. decembar: Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u
policiji, kazu istekla nam oba pasosa,
i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..." mislim se, ja
- tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem: "No Amerika,
no, niks, kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo nam tariguz
i svijece, kaze treba da prodje neko ispitivanje. Bas
smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno naseg svijeta,
svi idu na drugu stranu. Svijece mogu s nama, tariguz ostaje,
zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne
rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjecuje.
31. decembar: Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu,
evo nas na putu za Bec. Svi smo se vec medjusobno
posvadjali. Optuzuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje.
Ubjedjujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo, vec smo
skoro kuci. Slecemo u Bec. Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer,
Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz.
1. januar: Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj
celiji. Gledam novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci
poklanjam cokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu
u Amsterdamu - Gyvency for men. Svidja joj se. Mirise.
Izgleda da ce nas pustiti vec za dva dana. Hrana puno
bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro zaboravio ona sranja sto smo
jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud,
Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih rijeci
nakon naseg groznog McDonald'skog iskustva.
6. januar: Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj.
Opet bajbok. Uvozenje opasnih materija, oduzimaju
nam baterije. Brzo nas oslobadjaju iz policaije, izvinjavaju se. Da ne
bi placali carinu, ostavljam lazni Rolex u policiji I
otkidam dugmad sa Fatine jakne da pokazem da je
koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je moja glupa
ideja o povratku.
Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju, taksista se
smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu ma cak
pitali cak ni za putovnicu, domovnicu, sahovnicu... Pitam treba li mi
viza, oni se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi
Bosanci bedasti.
7. januar: Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medjudrzavni
sporazum. Nije mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru.
Odustajem, iz carapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlucujem se na put
autobusom. Taksista prima dolare. Sreca. Bas bih se
obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos
radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za
prtljag. U cekaonici svi puse, postaje neizdrzivo. Idem
do klozeta da dodjem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na
nogama, nekako se dokopam izlaza. Guramo se na ulazu u
autobus, neko je prodao visak karata, bice gusto. Ja
pristajem na tri sjedista za cetiri karte, pod uslovom da prtljag drzimo
u krilu. Bolje ista nego nista. Hajd', mislim se, nek'
je ziva glava.
8. januar: Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u
nesvjest pali. Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi.
Pokusavam zaspati, ne mogu, muzicki ukus sofera je gori od onog vec
loseg predratnog. Neko povraca pozada. Neko otvorio
Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da
hoce zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na
tri carine i tri policije. Oduzimaju mi koznu jaknu
koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukocen toliko da me
policajci skidaju. Kakva noc.
11. januar: Ovo pisem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na
Makljenu. Sreca, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je
imao karton kuhanih jaja. Neki svercer pristaje da trampi paket argete
za dzepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na
rasprodaji. Nismo gladni. Ja sam ukocen, svaki me misic
boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce
usput.
12. januar: Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo
ovdje cekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa,
nece Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena
kaze da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijece i
nesto se domundjavaju oko nasih sjedista.
Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom,
svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli, kuci. Svi nam
se sahvaljuju na stanici sto smo ih zabavili. Svi puse.
Malo mi je zlo. Nude me picem, odbijam da pijem na
javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju,
jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris
alkohola me zapahne, istrcavam na cisti zrak.
13. januar: Pokusavam prvi put da udjem u "svoj" stan.
14. januar: Vec nekoliko puta pokusavam da udjem u stan. Provodimo
citav dan u raznim opstinskim kancelarijama,
vadimo potvrde, pokusavamo da iznudimo nalog za iseljenje
"stanara".
15. februar: Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih
uljeza u "nasem" stanu. Pokusavam istjerati te
nevaljalce. Vise smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za
noc. Danas kod ovog, sutra kod onog.
20. februar: Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj
stanici. Prepoznaju me, kazu da nisu usli u trag
lopovima iz autobusa, jos, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi
pomognu, da imam rjesenje za stan, i nalog, i da nemam
gdje spavati, i da cu se ubiti na mjestu ako nesto ne
ucine. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput
ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For -
Na To - a da nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo
u stan. Stan prazan. Nigdje nista. Ni parketa, ni
lustera, ni bojlera, nista. Al' jebi ga, svoje je svoje,
ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za hladan metal.
28. februar: Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase
cilime sto su komsije cuvale sest godina. Neko na
podvoznjaku nasao nas televizor i otkupio od jednog svercera. Sa smeca
donijeli nas bojler. Nadjeno dosta nasih slika,
predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu
odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje
mjesto. Vec pomalo i djeca razgovaraju sa mnom.
Fata je rekla da ce mi dati cim ponovo nabavimo krevet.
1. mart: Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me
bole jos od onog autobusa, imam puno unosenja, radim s
robom. Fata pocela da sije kod jedne fine zene. I ona je, kaze,
bila izbjeglica, u Sarajevo, trebalo joj je dosta
da dodje na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno i
imacemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne casove djeci. Oni nisu
jos u skoli, do septembra. Sada su nam dali dobru
sansu da polazu ove razrede sto su zavrsili u Kanadi
i Americi, jer se to ovdje nista ne priznaje. Imaju
problema sa gramatikom. Ja jos imam problema sa
politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo vijesti.
Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom
dozvolom mogu dobit' fini posao za neku
medjunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo me
nerviram, gdje god dodjem, svi puse. Puse pravo. Na to
se nikako ne mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio
ovdje.
2. mart: Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je
dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraca. Super je
nama ovdje. Ne mogu nas odavdje vise ni puskom otjerati. Dobro nam je -
u picku materinu.
Nastavak price "jednog naseg fiktivnog iseljenika" koji je napustio
svoju
poznatu rodnu grudu i otisao na zapad. Da podsjetim , nas pisac se prvo
odselio u sjevernu Kanadu u neko mjesto gdje ima puno snijega.
12. maj Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako
je velika ima sav konfort, naravno i pool. Kako je
ovdje samo toplo i prijatno. Vec sam zaboravio Kanadu. Volim Floridu
20 maj Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju.
Stvarno je Florida interesantna a ima puno interesantnih
zivotinja. Bas je fino toplo u ovaj tjedan sam se pregrijao od one
k... Kanade. Puno volim Floridu.
12. jun Vec smo mjesec dana tu, vrijeme je jos uvijek toplo i
jako vlazno. Dobro da u kuci imamo klimu. Susjed mi je
pricao kako u jednom restauranu u blizini sluze dobrog aligatora. Kako
mogu ljudi da jedu te zivotinje, koje izviru iz doba
dinosaura to ne mogu nikako razumijeti. Vidjeli smo puno
toga na Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najvise te volim, >
Florida
30 jun Odkad smo dosli vrijeme se skoro nije mjenjalo uvjek
toplo a sad i pomalo suvise vlazno. Ali klima uredaj u
kuci i u kolima radi odlicno. Nocu nam jedino smetaju komarci, kojih ima
u
ovo doba puno. Upoznao sam jos neke susjede stvarno su
ljudi na Floridi dobri.
18 jul Nevjerovatna vrucina i skoro 100% vlaga, za vikend idemo
na obalu. Nadam se na lijep provod..
20 jul Kakva noc. Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren
prozor. Zamalo da me zivog pojedu ti komarci. Kad se
zelimo vratitikuci neko nam je ukrao kola. I tako ima da se vozim 100
milja
taksijem. Crnac taksista uvjek se samo smjeska, imam
utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na
Floridi.
21. jul Posle vracanja kuci, opet taksi i na posao, pa ja kao da
radim samo za ove taksiste. U firmi sef mi je rakao, da
se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka
od onih komaraca a kamoli da spominjem ukradena kola.
Nevjerovatna vrucina.
30.jul Vrucinski val je na maximumu, a nama je u kuci crkla
klima. I jos ovi komarci, jedino me spasi ujutro jedno
kupanje da prozivim. Vec kad hocu da se bacim u pool vidim u njemu
aligatora od 3 metra!! Jos mi je samo ta pickarija
trebala, brzo zovem policiju da upitam sta treba da
radim Oni kazu da ga pustim na miru da ce sam otici od
gde je dosao. Poludjecu.
31.jul Vec ujutro neverovatna vrucina. Na poslu sam opet kao
prebijen. Sef, onaj **greška kaze da se uopste ne smijem
i da to nije dobro za konzumente. Jebo njega i konzumente.
1. avg Kakva vrucina. Vec drugi dan bez klime sto znaci i bez
spavanja. Sve ce da izgori samo komaraca ima sve crno i
sve vise. Onaj mrgan od 3 metre kao da je u mom poolu kampirao. Kazem
cjelu pricu susjedu, on se samo smije, kao uvjek,
**greška li mu lijepa mila materina.
2. avg. Jedva docekam, da mi dodu spremit tu kurcevu klimu a onaj
niger umesto klime sredi mi cerku.
Policija kaze samo da treba biti pazljiv a da crnca
verovatno nece moci izslediti jer su i onako svi
isti. Vrucina kao da smo u paklu **greška ti Floridu.
12. avg Ne mogu da zamislite tu vrucinu. Tu smo jos uvjek kao u
paklu a odkad smo dosli vrjeme je isto. Sef me bacio iz
firme sa osmijehom na licu i rekao da se konzumenti pobunili jer se
nisam dovoljno smijao. E tako sam ostao bez posla i
na putu idem u kafanu kde se propijem. Svi se
meni i mojoj prici samo smiju, a osobito onaj policajac
koji me uhiti pijanog i trazi da mu platim 3000 USD.
Majku im, mrzim Floridu, prokleta bila.
13. avg - Petak, 13. Boze kakva vrucina. Vracam se kuci iz cuze bez
kola, posla i bez para. Mrzim taksiste Svi bezu
sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da dolazi Mitch. Legnem u kucu o
kojoj jos uvijek ne radi klima da malo razmislim
o svemu. Odjednom neverovatan vjetar
zapara zrak i kuca nema vise krova, jos minut dva i nema vise kuce
Vjetar se poleze. Nemam vise nista, samo je onaj
aligator ostao u poolu. Sto ga nisu poklopali u
onom restoranu.... Susjedi se vracaju i sa
osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam
prezivio hurikana Mitcha. Opet je vrucina ko prije, a ja bez svega
mrzim Floridu selim se odavde.
Gdje .....ovaj put necu da vam kazem.....
DNEVNIK JEDNOG BOSANCA - POVRATAK
1. septembar: Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika.
Kao i Kanada, uostalom. Ubjedjujem familiju da odemo
u Disneyland. Poslije cemo smisliti gdje ce mo i kako cemo...
8. septembar: Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi
vec trebala u skolu. Sinula mi je napokon pametna
ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Ucimo
ubrzano gramatiku, ja vec uspjesno razlikujem ekavicu I
ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo
c, zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im
nijedna ne ide od ruke. Sta li ce s nas biti.
24. oktobar: Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao
knjizicu i da ima ope' jedan u Opstini koji bi pogurao
za stan, ukoliko...Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.
25. novembar: Papiri za stan u Sarajevu sredjeni, sreci nema kraja. Mi
smo bez para. Djeca ne idu u skolu.
Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo dovoljno za
motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u
sobi CNN i pokusavamo da shvatimo trenutnu politicku situaciju. Ja
imam problema sa razumijevanjem unutarnjih granica,
nismo se valjda za to borili. Kazu mi da malo puno
naginjem na unitaristicku politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman
da mogu prezivjeti lako politicku realnost. Kazu mi isto
tako da ne serem.
24. decembar: Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na
prvi dan Bozica, bice prazan avion.
Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me vise gledati u
dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo
nesto baterija, svijeca, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da
obradujemo nase. Posljednja noc na jebenom
sjevernoamerickom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga
otkri, o ove sto na njemu zive.
25. decembar: Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na
palmama. Samo da mi je docepati se aviona. Nalecem na
Deda Mraza u bermudama, saljem ga u neku stvar. Predajemo stvari,
oduzimaju nam vrecu sa rizom i otpakovane vrece mlijeka u
prahu ... kazu supci, zabranjeno po nekom njihovom
zakonu. Ovo je vec prevrsilo mjeru. Psujem tecno. Oni se smiju. Budale.
Stjuardesa me upozorava pazim kako se ponasam nakon sto
sam ljubazno stisnuo pilota i vikn'o mu na uho:
"Vozi Misko!".
27. decembar: Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u
policiji, kazu istekla nam oba pasosa,
i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..." mislim se, ja
- tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem: "No Amerika,
no, niks, kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo nam tariguz
i svijece, kaze treba da prodje neko ispitivanje. Bas
smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno naseg svijeta,
svi idu na drugu stranu. Svijece mogu s nama, tariguz ostaje,
zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne
rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjecuje.
31. decembar: Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu,
evo nas na putu za Bec. Svi smo se vec medjusobno
posvadjali. Optuzuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje.
Ubjedjujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo, vec smo
skoro kuci. Slecemo u Bec. Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer,
Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz.
1. januar: Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj
celiji. Gledam novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci
poklanjam cokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu
u Amsterdamu - Gyvency for men. Svidja joj se. Mirise.
Izgleda da ce nas pustiti vec za dva dana. Hrana puno
bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro zaboravio ona sranja sto smo
jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud,
Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih rijeci
nakon naseg groznog McDonald'skog iskustva.
6. januar: Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj.
Opet bajbok. Uvozenje opasnih materija, oduzimaju
nam baterije. Brzo nas oslobadjaju iz policaije, izvinjavaju se. Da ne
bi placali carinu, ostavljam lazni Rolex u policiji I
otkidam dugmad sa Fatine jakne da pokazem da je
koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je moja glupa
ideja o povratku.
Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju, taksista se
smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu ma cak
pitali cak ni za putovnicu, domovnicu, sahovnicu... Pitam treba li mi
viza, oni se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi
Bosanci bedasti.
7. januar: Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medjudrzavni
sporazum. Nije mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru.
Odustajem, iz carapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlucujem se na put
autobusom. Taksista prima dolare. Sreca. Bas bih se
obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos
radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za
prtljag. U cekaonici svi puse, postaje neizdrzivo. Idem
do klozeta da dodjem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na
nogama, nekako se dokopam izlaza. Guramo se na ulazu u
autobus, neko je prodao visak karata, bice gusto. Ja
pristajem na tri sjedista za cetiri karte, pod uslovom da prtljag drzimo
u krilu. Bolje ista nego nista. Hajd', mislim se, nek'
je ziva glava.
8. januar: Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u
nesvjest pali. Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi.
Pokusavam zaspati, ne mogu, muzicki ukus sofera je gori od onog vec
loseg predratnog. Neko povraca pozada. Neko otvorio
Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da
hoce zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na
tri carine i tri policije. Oduzimaju mi koznu jaknu
koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukocen toliko da me
policajci skidaju. Kakva noc.
11. januar: Ovo pisem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na
Makljenu. Sreca, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je
imao karton kuhanih jaja. Neki svercer pristaje da trampi paket argete
za dzepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na
rasprodaji. Nismo gladni. Ja sam ukocen, svaki me misic
boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce
usput.
12. januar: Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo
ovdje cekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa,
nece Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena
kaze da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijece i
nesto se domundjavaju oko nasih sjedista.
Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom,
svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli, kuci. Svi nam
se sahvaljuju na stanici sto smo ih zabavili. Svi puse.
Malo mi je zlo. Nude me picem, odbijam da pijem na
javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju,
jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris
alkohola me zapahne, istrcavam na cisti zrak.
13. januar: Pokusavam prvi put da udjem u "svoj" stan.
14. januar: Vec nekoliko puta pokusavam da udjem u stan. Provodimo
citav dan u raznim opstinskim kancelarijama,
vadimo potvrde, pokusavamo da iznudimo nalog za iseljenje
"stanara".
15. februar: Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih
uljeza u "nasem" stanu. Pokusavam istjerati te
nevaljalce. Vise smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za
noc. Danas kod ovog, sutra kod onog.
20. februar: Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj
stanici. Prepoznaju me, kazu da nisu usli u trag
lopovima iz autobusa, jos, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi
pomognu, da imam rjesenje za stan, i nalog, i da nemam
gdje spavati, i da cu se ubiti na mjestu ako nesto ne
ucine. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput
ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For -
Na To - a da nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo
u stan. Stan prazan. Nigdje nista. Ni parketa, ni
lustera, ni bojlera, nista. Al' jebi ga, svoje je svoje,
ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za hladan metal.
28. februar: Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase
cilime sto su komsije cuvale sest godina. Neko na
podvoznjaku nasao nas televizor i otkupio od jednog svercera. Sa smeca
donijeli nas bojler. Nadjeno dosta nasih slika,
predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu
odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje
mjesto. Vec pomalo i djeca razgovaraju sa mnom.
Fata je rekla da ce mi dati cim ponovo nabavimo krevet.
1. mart: Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me
bole jos od onog autobusa, imam puno unosenja, radim s
robom. Fata pocela da sije kod jedne fine zene. I ona je, kaze,
bila izbjeglica, u Sarajevo, trebalo joj je dosta
da dodje na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno i
imacemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne casove djeci. Oni nisu
jos u skoli, do septembra. Sada su nam dali dobru
sansu da polazu ove razrede sto su zavrsili u Kanadi
i Americi, jer se to ovdje nista ne priznaje. Imaju
problema sa gramatikom. Ja jos imam problema sa
politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo vijesti.
Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom
dozvolom mogu dobit' fini posao za neku
medjunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo me
nerviram, gdje god dodjem, svi puse. Puse pravo. Na to
se nikako ne mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio
ovdje.
2. mart: Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je
dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraca. Super je
nama ovdje. Ne mogu nas odavdje vise ni puskom otjerati. Dobro nam je -
u picku materinu.
Ljudi u temi CHAT je bilo reci o rakiji od donjih klozetskih dasaka! Evo posledica konzumiranja[youtube=425,350]http://www.youtube.com/watch?v=jMcieDIGCek&NR=1[/youtube][youtube=425,350]http://www.youtube.com/watch?v=tZmDWltBziM&feature=related[/youtube][youtube=425,350]http://www.youtube.com/watch?v=AKaR5nJg-qo&feature=related[/youtube]
Lele, i jesu li ova dvojica paćenika uspeli da odnesu to drvo?
case ih
Član
Tu dvoicu je snimio moj drugar u kanadi pa stavio na youtube.Imao sam ceo taj snimak na DVDu,to su lokalni starosedeoci indijanci.
case ih
Član
Nece nista da rade, drzava ih hrani, a oni samo sisaju na flasicu 
case ih
Član
Nisu ni ove nase demokrate nisu bolje i mi smo zanjih izgleda indijanci
B
brundalo
Guest
Sjede tri policajca u sobi i gledaju prijenos utakmice, pa će jedan:
'Eh, da nije bilo Nikole Tesle sad bismo utakmicu gledali u mraku
Što se dogodi kada dvije plavuše trče jedna prema drugoj?
Razbije se ogledalo.
☺ Mujo govori Hasi: 'Moja žena je anđeo!'
A Haso će njemu: 'Blago tebi, moja je još živa!'
☺ Stoji debeli policajac pred dječjim vrtićem. Do njega dođe odgojiteljica i pita: 'Oprostite, vi čekate dijete?'
A policajac odgovara: 'Ne, to mi je od piva!'
☺ Pita Haso Muju: 'Kako se konj drži u neizvjesnosti?'
Mujo odgovori: 'Ne znam, reci...'
Haso: 'Reći ću ti sutra!'
☺ Otišao Mujo u vojsku i nakon pola godine odluči poslati sliku u pismu. Slika se on između dva konja i pošalje sliku s tekstom: 'Draga rodbino, evo šaljem vam sliku. Ja sam ovaj u sredini...'
☺ Nakon seksa vlasnica bordela kaže:
'I nije vam neki instrument, nisam ga bas čula dobro.'
'Ali gospođo, ni ja nisam nikada svirao u tako velikoj dvorani!'
'Eh, da nije bilo Nikole Tesle sad bismo utakmicu gledali u mraku
Što se dogodi kada dvije plavuše trče jedna prema drugoj?
Razbije se ogledalo.
☺ Mujo govori Hasi: 'Moja žena je anđeo!'
A Haso će njemu: 'Blago tebi, moja je još živa!'
☺ Stoji debeli policajac pred dječjim vrtićem. Do njega dođe odgojiteljica i pita: 'Oprostite, vi čekate dijete?'
A policajac odgovara: 'Ne, to mi je od piva!'
☺ Pita Haso Muju: 'Kako se konj drži u neizvjesnosti?'
Mujo odgovori: 'Ne znam, reci...'
Haso: 'Reći ću ti sutra!'
☺ Otišao Mujo u vojsku i nakon pola godine odluči poslati sliku u pismu. Slika se on između dva konja i pošalje sliku s tekstom: 'Draga rodbino, evo šaljem vam sliku. Ja sam ovaj u sredini...'
☺ Nakon seksa vlasnica bordela kaže:
'I nije vam neki instrument, nisam ga bas čula dobro.'
'Ali gospođo, ni ja nisam nikada svirao u tako velikoj dvorani!'
B
brundalo
Guest
Bolje je biti malo glup nego malo pametan
Dobro sam upoznat s mljekarstvom u Wisconsinu. Ondje sam na farmi proveo noć. Ako mi povjerite predsjedništvo, imat ćete nekoga tko dobro poznaje situaciju u mljekarstvu u Wisconsinu.
Al Gore
Dobro sam upoznat s mljekarstvom u Wisconsinu. Ondje sam na farmi proveo noć. Ako mi povjerite predsjedništvo, imat ćete nekoga tko dobro poznaje situaciju u mljekarstvu u Wisconsinu.
Al Gore
Perica ulazi u prodavnicu i pita prodavca:
* Dobar dan, imam samo sto dinara, šta mi preporučujete?
* Neku drugu prodavnicu.
Vidi gospođa ujutru rano Pericu kako puši i pije pivo ispred prodavnice i pita ga:
* Pobogu, pa zar ti u ovo doba nisi u školi?
* Gospođo draga, pa ja imam samo šest godina!
* Dobar dan, imam samo sto dinara, šta mi preporučujete?
* Neku drugu prodavnicu.
Vidi gospođa ujutru rano Pericu kako puši i pije pivo ispred prodavnice i pita ga:
* Pobogu, pa zar ti u ovo doba nisi u školi?
* Gospođo draga, pa ja imam samo šest godina!
Hajde da otvorimo temu za viceve.
- Status
