Hajmo da razmislimo malo
Povijanje grana smanjuje bujnost i pri diferencijaciji pupoljaka povecava procenat generativnih, dakle povecava rodnost.
Na tom tragu treba traziti odgovor na pitanje kada i kod kojih stabala treba povijati grane. Kod onih gde se zeli smanjiti bujnost i kod onoh koja ne formiraju dovoljno rodnih pupoljaka.
Ako bismo uvek povijali grane cesto bismo dolazili u poziciju da povecavamo rodnost i smanjujemo bujnost kod krzljavih stabala a posle bismo rezidbom morali da radimo suprotnu operaciju, da smanjujemo rodnost da bismo imali vegetativni prirast.
Kod sljive, ako se radi o najcesce gajenoim sortama, cacanske sorte, pozegaca, stenlej... ako se koliko toliko pravilno reze se veoma retko desava da ne formira dovoljno rodnih pupoljkaka vec se desava najcesce suprotno, formira ih i previse koji se rezidbom moraju uklanjati jer dolazi do prerodjevanja. Kod nje, sljive, se moraju povijati grane samo uslucaju da se bujnost mora obuzdati a ta potreba se javlja kod silovanja genetike gde se izrazito bujna biljka na bujnoj podlozi zeli (najcesce bez ikakvog valjanog razloga) gajiti u gustom sklopu.
Kod dzenarike povecavanje rodnosti povijanjem grana mislim da nikada nije potrebno.
Povijanje grana je zahvat koji se radi po potrebi a nije redovna operacija.
Dovodjenje grana u pozeljan polozaj prilikom formiranja krosnje je nesto sasvim drugo.