Follow along with the video below to see how to install our site as a web app on your home screen.
Napomena: This feature currently requires accessing the site using the built-in Safari browser.
TI dečko nisi u toku vidim ja-govori se o PROSTOJ BELANČEVINI.nekome je baš lakše uterati u ...Rastislav je napisao(la):Urea nije belancevina i tacka.
Ti ocigledno ne znas sta su belancevine (proteini).Prvo nauci sta su aminokiseline...
miroslavjovanovic78@gmail je napisao(la):u tvom citatu se kaže ovako slušaj:Karbamid ili Urea je organsko azotno jedinjenje JEDNOSTAVNE GRAĐE.to jednostavne građe ti u prevodu znaci-PROSTA BELANČEVINA.e sad u literaturi negde piše jednostavne a negde proste građe a to ti je ISTO.UREA nastaje KAO PRODUKT RAZLAGANJA BELANČEVINA GDE SE kao proces tog razlaganja dobije tzv.prosta belančevina.UREA=PROSTA BELANČEVINA.shvataš li sada?
Edit by Branko: postovi koji nisu u vezi sa temom premešteni u off.
don je napisao(la):Oblik azota u urei je amidni.Urea - CO(NH2)2 nije belančevina, ali je organsko jedinjenje- prvo veštački stvoreno u 19. stoleću, ako se ne varam! Proizveo ga je hemičar Veler (tako se čita). Inače nastaje kao produkt raspadanja belančevina, pa ga naročito ima u tečnim izlučevinama životinja i ljudi (urin). Amidni oblik azota (ureu) više biljke slabo ili gotovo nikako ne koriste korenom, nego kada se urea otopljena u vodi koristi za ishranu biljaka preko lista tzv. folijarna ishrana, pri čemu ona kroz kutikularne otvore na listu za 1 do 6 sati ulazi u list i ugrađuje se u esencijalne amino kiseline od kojih nastaju belančevine. Urea nije lapiva ako ju ostavite na betonu, međutim kada je unesena u zemljište bilo direktno oranjem ili tanjiranjem ili pomoću padavina, nju koriste za izgradnju svojih tela i razmnožavanje mikroorganizmi zemljišta (bakterije, gljivice, lišajevi... koji su takođe biljke, ali niže). Taj proces pri višim temperaturama i povoljnoj vlažnosti traje brzo i obratno pri nižim temperaturama. Dakle, samo niže biljke (mikroorganizmi zemljišta) koriste ureu direktno za porast svoje populacije. Ugibanjem mikroorganizama tj. raspadom njihovih belančevina oslobađa se amonijak (NH3), koji se pretvara u tzv. amonijačni jon kojeg mogu koristiti više biljke (kukuruz, pšenica i ostale). Jednako tako obzirom da je prisutnost mikroorganizama u svakoj čestici zemljišta veće nego korenovog sistema taj amonijak pretvoren u amonijačni jon koriste novi (drugi) mikroorganizmi u istu svrhu kao i oni pre njih. Jednako tako taj amonijak može da volatizira tj. vrati se u atmosferu jer ja lapiv, a što nije ni amidni oblik azota (urea) niti nitratni ili nitritni. Doduše jeste elementarni azot koji nastaje u bezvazdušnim zemljišnim uslovima kada mikroorganizmi uzimaju kiseonik iz nitratnih spojeva (nitrata) pri čemu ostaje - nastaje elementarni azot koji je "lapiv". Da bi se, između ostalih razloga, sprečila ta pojava potrebno je ćešće površinski rahliliti (špartati, drljati..) kako bi se povećela količina kiseonika u njemu. No, ovo nije za sada trebala biti tema nego urea odnosno produkti njenog razlaganja radom mikrooganizama. U tu svrhu ću još reći i da se amonijačni azot veže za tzv. adsorpcijski kompleks zemljišta (humus) i kao takav čeka svoju dalju sudbinu koju mu određuju više ili niže biljke ili da izlapi kao amonijak. Više biljke koriste amonijačni azot u obliku amonijačnog jona (NH4+), ali on ponovnim radom druge vrste migroorganizama prelazi delom u nitritni pa u nitratni azot, kojeg biljke takođe koriste. Više biljke ga iznose iz zemljišta, a niže ga ugrađuju u svoja tela, te proces teče ponovo. Kako je naziv teme "Kako koristite ureu?" nabrojati ću nekoliko poželjnih načina primene uree u krutom stanju. Za strna žita ako je zaorana kukuruzovina poželjno je zaorati izvesnu količinu uree kako bi se sprečila tzv. azotna depresija (o tome postoji citat u ovoj temi). Za prihranu strnih žita, ako u zemljiše jesenas nije unesena dovoljna doza azota ili je ono azotom osiromašeno, povoljnije je prvu prihranu-raniju obaviti AN-om ili KAN-om jer pri nižim temperaturama strna žita više preferiraju nitrani oblik azota. Međutim, po tom pitanju postoje mišljenja koja ne prave razliku između uree i AN-a, odnosno KAN-a. Što se tiče jarih useva uzeću za primer kukuruz. Postoje navodi da je naša nauka ustanovila, a praksa potvrdila da se najveći prinosi kukuruza postižu ako se sav azot u obliku uree zaore u jesen. To je naročito efikasno u sušnim uslovima proizvodnje kukuruza ( a i ostalih useva) jer se pod uticajem zimskih i prolećnih padavina urea spusti u dublje slojeve (60 do 90 cm) u kojima i u sušnim uslovima ima više vlage, koja u tim uslovima omogućava bolje korišćenje azota. To ne treba koristiti tamo gdje postoji opasnost od zimskog odnosno prolećnog vodoležaja. Pokazano je da se azot praktički ne spušta ispod 140 cm pod uticajem padavina u našim uslovima, a sa te dubine ga korenov sistem može lako koristiti, naročito na nižim terenima gde je viši nivo podzemne vode u letnjim mesecima. Druga je situacija sa podzemnom vodom na obrončanim terenima, te je tu je još poželjnije ranije primeniti ureu. Međutim barem 1/2 uree bi trebalo primeniti u jesen pri osnovnoj obradi, a drugu polovinu što dalje od setve. Slična je situacija i sa AN-om s tim da nitratni azot iz AN-a (kojeg ima u njemu 50 %) može brže da pobegne u dublje slijeve, dok se amonijačni azot iz AN-a, kao i onaj koji nastaje kao prvi produkt razlaganja uree, veže za adsorpcijski kompleks zemljišta (čestice humusa) i tokom hladnih zimskih, jesenjih i prolećnih uslova, kada je aktivnost mikroorganizama zanemariva ili je nema, tu i ostane i čeka korenov sistem biljaka (viših) ili aktivnost mikroorganizama. Primena uree po površini pri višim temperaturama, naročito u nedostatku padavine posle primene iste, je nepoželjna jer su pri višim temperaturama veći gubici azota iz uree u obliku amonijaka. Jednako tako veće količina uree data neposredno pred setvu narušava sklop. Startno đubrenje jarih useva ureom depozitoruma za mineralna đubriva na sejalicama iz istih razloga ne dolazi u obzir. Prihrana jarih useva ureom pomoću depozitora na međurednim kultivatorima takođe iz istih razloga ne dolazi u obzir. Proističe da je zadnji rok za primenu uree mesec dana pre setve ili folijarno. Za sve ostale rokove povoljniji su AN ili na kiselim zemljištima KAN!
These data illustrate that fall N applications are
usually less effective than spring applications. In
general, fall-applied N is 10 to 15 percent less
effective than N applied in the spring. Higher N
application rates should not be used in the fall to try
to make up for potential N losses. Use of a nitrification
inhibitor with fall-applied N can improve the
effectiveness of these treatments. Most studies show,
however, that spring-applied N is more effective than
inhibitor-treated fall N when conditions favoring N loss
from fall applications develop. In (Vis. 7),
inhibitor-treated anhydrous ammonia was superior to
anhydrous ammonia when applied in the fall, but not when
applied in the spring. Spring-applied anhydrous ammonia,
however, was on the average better than the fall
inhibitor-treated ammonia. To increase the effectiveness
of fall-applied N with an inhibitor, delay the
application until soil temperatures are below 50 degrees
F.