Nemam nameru da se uključujem u temu, jer nije (baš) moja oblast rada (veoma posredno).
Ono što hoću da kažem (a može biti korisno):
Sve je definisano standardima, samo ih treba poznavati. Varioci sa sertifikatima (uz višemesečnu obuku) svakako su najpozvaniji (ne računajući one koji su ih obučavali) da kažu više, ALI na forumu se može rešiti samo u smislu opšte preporuke jer konkretan slučaj mora da se razmotri na licu mesta.
Sivi liv (gus, tuč) nije baš nešto što spada u "osnovni kurs zavarivanja", i spada u zahtevne poslove (amateri često imaju velike probleme).
No, u današnje vreme može se zavariti i "jaje prepelice" ALI je stručni pristup u tome da se uzme u obzir i ograničenja, i da se ne vari nešto što ne može.
(tako da ono "da se proba" obično bude "probao pa se usr...ećio"; uglavnom je "može" ili "ne može", ako može onda "isplati se" ili se ne isplati).
...
Lično sam se nadovezao za ovo poslednje: materijali za elektrode koje se koriste za varenje sivog liva spadaju (uglavnom) u dve kategorije (šire jednu):
Legure sa visokim sadržajem nikla (55%) i (skoro) čist nikal (99%) po standardima.
Često se modifikuje i umesto 99% Ni koriste legure sa "samo" preko 85 (90)% Ni (opet po standardima)**.
Najčešće se ova dva materijala za varenje (ili kao "filler metals") kombinuju po proceduri za varenje.
**Uglavnom su legure koje poseduju relativno visok sadržaj silicijuma.
Postoje razni načini da se gus zavari ali preovladava onaj gde se materijal greje* (već pominjano u prethodnim postovima).
* zapravo se uvek greje samo može biti niža temp. (oko 200 cel.) i viša temp. (do nekih 600 cel. ovo pišem napamet, postoji tačno procedura, ne valja ni preći max. temp. utvrđđena za postupak )