Pretprošle jeseni, ja, otac i mama razbacivali stajnjak. Pored te moje parcele ide jedna mala od možda 0.2ha a potom jedna od 0.8ha koja se ne obradjuje 20 godina i koja se već pretvorila u šumu. Iznad te dvije parcele je moja parcela od 1ha (ta od 1ha i ova od 0.6ha na kojoj smo radili se spajaju na jedom ćošku). Dok smo mi radili neki likovi su tu u toj šumi rezali drva. Vrijeme je bilo nekako gadno, kišovito, blato do vrata bilo, nismo sišli sa fergom u njivu uopšte (sve je pod nagibom) već ga ostavili gore na vrhu da ne gazimo. Vidimo mi ovi tovare, pale traktor i kreću. Pored te zapuštene parcele prolazi put, širok neka 3m ali dosta zapušten jer niko neće da ga održava. Mi nastavimo da razbacujemo, nismo obraćali pažnju dok se mama nije u jednom trenutku slučajno okrenula i viknula "Vidi kud idu!". Ja i otac pogledamo, likovi fino nagazili preko srede one moje njive i idu uzbrdo, na prikolici 5-6 kubika drveta, gume uske neke od dajca a traktor veliki Same duplak, ogroman, kopa li kopa, iza njih ostaju tragovi najmanje 30cm dubine, užas. Ja dohvatim vile i krene da trčim prema njima a otac zamnom. Dok smo mi stigli do njih (nije se moglo naravno svo vrijeme trčati, uzbrdica

), on je već jednom junački zapao, izrovio kanale od 40cm dubine, vratio se u rikverc i krenuo po dijagnali da rovi nove kanale. Stignem ga ja taman kad je došao do vrha njive i tu zaglavio jer je 539 stajao na ulazu. Vozač izlazi iz traktora i krene da se dere kao koja je to budala ostavila traktor na sred puta a onaj sa prikolice (bilo ih dvojica) se dere na njeg "Bježi jebo te B.g eto ih sa vilama!!" U tom tretnutku nas vidi i vozač, lik shvati da je prigustilo i pobjegne na put, vičući da on nije ništa kriv i da mu je taj sa prikolice rekao da ide tuda. Nastane gadna svadja i prepirka, prijetnje ubistvom i slično. Mi mu nismo dali da ide dalje niti da izadje na put, dosla je i mama i svi smo lijepo stali pored mog traktora i nismo im dali da prodju. DOk smo se mi još prepirali stigao je još jedan komšija koji radi parcelu do te moje, htio da proba da ore. Ova dvojica odu da ga pitaju da ih pusti da predju preko njegove a on im je rekao da će ih ubiti sjekirom obojicu ako samo pokušaju. Molili su nas još pola sata da izadju (to je samo 2m do puta) i mi nismo dali već smo ih natjerali da se vrate nizbrdo na parcelu gdje su rezali drva i da izadju tamo na put koji sam spominjao. Na tom putu su toliko zapali da su, kako sam kasnije saznao, sa tri traktora morali da ga čupaju sutradan jer nisu uspjeli da ga izvade taj dan. Nije mi bilo žao što je prešao preko njive još jednom (istim tragovima doduše) al smo ih uspjeli kazniti baš kako treba.
Inače, ove jeseni mi je neko prešao preko jedne parcele od 0.6ha, friško uzorane, sa teško natovarenom prikolicom (vjerovatno drva), al nije tek tako već po dijagonali. Kad smo uzorali, bilo je jako suvo i zemlja se rasipala a taj neko je prešao preko nje posle dobre kiše i ostavio samo takve tragove cijelom dužinom dijagonale.
Na drugoj parceli od 1.5ha komšija je pokvario medju na dužini od nekih 50m iako je bila savršeno odorana i uredjena sa moje strane. Ajd što ju je pokvario i odorao - kompletnu medju je odorao na svoje, već je plugom počupao drvene kolce debele 10-15cm koje smo ja i otac pobili na dubinu od preko 1m. Razmišljam da na proljeće montiram tu neke betonske šipove u zemlju a da se ne vide sa površine. Kad proba njih da izore, bar će da polomi plug.
Prošlo ljeto ja i otac išli da obidjemo malo njive i uvijek nosimo dvogled. Imali smo šta da vidimo, 5 traktora je prevozilo balirano sijeno preko pomenute parcele od 1.5ha (1ha je bio kukuruz a na 0.5 lucerka). Kukuruz je bio tek nikao, možda 3-4 lista i te junačine su gazile kako su stigle, jedni preko lucerke (do pojasa bila), drugi preko kukuruza, sve po dijagonali da prekrate put (a imaju put do svoje parcele...).
Jednom čiči iz sela su (to je bilo davno, prije rata, otac mi pričao za to) stalno gazili travu u šljiviku i pravili stazu. Matorom je prekipilo i odnekud je nabavio veeliki komad blažujke (ona specijalna daska za šalovanje betonskih konstrukcija), pobio kolac pored te staze i montirao blažujku kao bilbord. Bijelom farbom je potom napisao "Ko prodje, je*o sam mu majku!". Vjerovali ili ne, ali niko više nije prolazio kroz taj šljivik
