Svrljiška kokoš je nastala početkom 20. veka na području Svrljiga u Srbiji nekontrolisanim ukrštanjem različitih rasa koje su uvezene u Srbiju, a najzaslužnije za njene rasne karakteristike su rase Australorp i Langšan. Svrljiška kokoš je crne boje, nese jaja visokog kvaliteta, veoma je otporna na bolesti, vremenske uslove i ima veoma razvijen prirodni instinkt leženja. Nije probirač u ishrani.
Svrljiška kokoš ima glavu srednje veličine, lepo operjanu s glatkim licem na kojem se istču oči. Oči su žive, crvene ili crveno-žute. Kljun je srednje veličine, crn sa izraženim nozdrvama. Podušnjaci su crveni, mali i ovalnog oblika. Vrat je tanak, dugačak i neznatno povijen u pravcu kljuna. Grudi su isturene. Leđa su srednje duga u obliku sedla. Rep je visok i ima lepezast oblik. Krila su priljubljena uz telo, jaka i dobro operjana i omogućavaju joj da leti. Bataci su snažni i dobro obrasli perjem. Noge su duge, visoke, zelenkaste boje s četiri prsta. Nokti su izrazito crne boje. Koža joj je bela, boja perja uglavnom crna, ali ima i crvenih jedinki.
Svrljiška kokoš godišnje snese od 100 do 120 jaja svetle ljuske, prosečne težine oko 55 grama.
Petao je težine oko 2 kilograma, a koka 1,5 kilogram.
Od 2000. godine Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Srbije provodi programe kojima se pokušava očuvati i ova autohtona rasa živine koja je bila pred izumiranjem.
Svrljiška kokoš ima glavu srednje veličine, lepo operjanu s glatkim licem na kojem se istču oči. Oči su žive, crvene ili crveno-žute. Kljun je srednje veličine, crn sa izraženim nozdrvama. Podušnjaci su crveni, mali i ovalnog oblika. Vrat je tanak, dugačak i neznatno povijen u pravcu kljuna. Grudi su isturene. Leđa su srednje duga u obliku sedla. Rep je visok i ima lepezast oblik. Krila su priljubljena uz telo, jaka i dobro operjana i omogućavaju joj da leti. Bataci su snažni i dobro obrasli perjem. Noge su duge, visoke, zelenkaste boje s četiri prsta. Nokti su izrazito crne boje. Koža joj je bela, boja perja uglavnom crna, ali ima i crvenih jedinki.
Svrljiška kokoš godišnje snese od 100 do 120 jaja svetle ljuske, prosečne težine oko 55 grama.
Petao je težine oko 2 kilograma, a koka 1,5 kilogram.
Od 2000. godine Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Srbije provodi programe kojima se pokušava očuvati i ova autohtona rasa živine koja je bila pred izumiranjem.