Ima neka kraljevska kraba,cesto gledam na diskavery kako je love,od holandije pa na sever u tim hladnim vodama i izgleda prilicno impozantno.To nisam probao a jastoga jesam.U principu sve sto je iz mora ,meni ima taj specificni miris koji ja ne volim.Kod recnih je druga prica.Nisu tako veliki pa pojedes desetak komada,ali onda ne moras da jedes 24 casa nista.Imao sam prijatelja,bio je kapetan u JATu pa mi iz Londona pored ploca bitlsa i rolingstonsa,koje su u to vreme ovde bile pravo cudo,a ja bio glavni baja u gradu,donosio i razne zacine kojih kod nas nije bilo.U to doba ja sam bio ajgir od 25g.pa mi dodju na vrata njih tri sa zeljom da im pustam bitlse da malo size..ej..mogao bih o tome knjigu pisati u tomovima.Elem,da se vratim na rakove.Medju zacinima koje sam dobijao posebno bih izdvojio beli luk u prahu.Kako je to znalo da legne na somovinu i na meso od raka...Probo ja i sa obicnim belim lukom,ma kakvi,ono je neka druga prica.A kad izvadimo tako punu vrsku rakova,birali smo najkrupnije.One manje,a bilo je to oko 2\3 smo vracali da rastu.Smejali nam se seljaci kad su videli sta radimo,a nisu znali da se to u evropi jede i da je 25puta skuplje od somovine koju su oni cenili.Sada mogu da tvrdim da je od nevoljina do grebenca,dakle celom duzinom bilo rakova za izvoz.Pre par godina sam spustao moju vrsku,desetak dana na deset mesta.Ni jedan komad!!!A sad su kao zasticena vrsta.Priprema je prosta.Mora prvo da se skuva.Onda se povadi meso,soli se i moze se jesti odmah.A mogu se od toga praviti razne djakonije.Recimo,necu zaboraviti nikad,mati od drugara je po svom nahodjenju,dakle bez nekog recepta,u meso od rakova dodala mlevenu junetinu zacine...i smotala roladu...u sredini kuvana jaja od kikireca,pa to sve u plek i u rernu smederevca koja je bila malo progorela,pa je u nju ulazio dim.A rolada primi dima taman kolko treba.E to se ne jede vruce.To se jede sutradan.Kad zagrizes i zazmuris pomislis "Mora biti da je s Dionisove trpeze skinuto".Toliko smo mi tu zenu opsedali da nam pravi tu roladu,da nam je kad joj dopizdelo,smotala neoljustena jaja.Posle toga vidjali smo roladu samo u posebnim prilikama.Probao sam ja i sam da pravim,ali nisam imao onaj smederevac sto pusta dim u rernu,i to nije bilo to.Inace spremalo se i na sve ostale nacine,od gulasa preko pohovanja do zavijanja sarmica u list mlade vinove loze i sve je vrhunski kulonarski uzitak.
Dodao bih ovde jedno cudo od recepta.Interesantno je zato sto nije neophodno da se koristi rakovina,vec je moguce upotrebiti bilo koju vrstu mesa,pa cak i somovinu koja malo tukne na mulj,pa kao takva nije bas jestiva.Naravno kozu mu treba odrati i masne delove odbaciti.Izvorni recept je baba Ruzin,kao i rolada,jos je ziva bogu hvala.To su sarmice od zelja i rakovine,mada vise lice na cevape,jer se ne kuvaju i ne sluze u saftu kao sarme nego na suvo.Prvo se pravi nadev.Dakle,skuvaju se rakovi,povadi meso u vecu ciniju.Doda se soli i bibera po ukusu.Obavezno treba dodati sode bikarbone, pola kafene kasicice na 1kg mesa.Jedna supena kasika vegete,i sad ono najvaznije.Baba Ruza je u to vreme volela da koristi moj beli luk u prahu svercovan iz londona,ali nije ga bas uvek bilo pa je morala da se snalazi.Problem kod svezeg belog luka je sto previse tukne,pa ako stavis malo,ne mozes da ga ravnomerno rasporedis po masi.Ako stavis puno ,mozes sve da bacis u **greška materinu.Zato je onaj u prahu neprikosnoven.Baba Ruza mu doakala na svoj nacin,i to vrlo uspesno.Gnjecila ga u avnu i tako izgnjecenu masu sirila na velikoj tacni i onda tacnu na sunce ili u otvorenu rernu onog njenog smederevca ako sunca nije bilo,al je onda cela kuca smrdela pa je rernu izbegavala.Onda je osusenu masu tucala u avnu.Rezultat je bio odlican.Baba je proizvela beli luk u prahu skoro isti kao onaj svercovani.Idemo dalje,na kilo mase idu dve do tri kafene kasicice belog luka,i onda se sve to dobro izmesa i pritisne da se istisne visak vazduha i ostavi da prenoci.U toku noci dogadja se carolija.Fermentise beli luk sa sodom bikarbonom i mesom.Sutradan se listobi blitve na kratko potope u kipucu vodu da omeksaju.Stavlja se nadev i zaviju sarmice velicine palca,kao dobar cevap.Zatim se redjaju u plek ili na resetku ali nikako na rostilj nego u rernu,po mogucnosti sa dimom kao babin smederevac,ali nije neophodno.Prilikom pecenja se blitva steze oko nadeva.Za dvadesetak minuta je gotovo i sluzi se vruce uz crni luk kao svaki rostilj ili kupus salatu.Jednako je dobro i ako se jede posle tri dana na hladno.Necu vise nista opisivati jer ne mogu naci reci,ovo treba probati.