Sumarstvo

[stevanovic019]

Zaista, ima načina slaganja.
Ovde ne, ali kada se krene ka Majdanpeku recimo, tamo gde ima dosta šuma, mogu se videti gomile drveta koje nisu naslagane kao ovde kako radimo.
Primetio sam i da ih čuvaju nametrena. Nisu isečena na panjeve.

Pa i slama se čuva napolju. Bitno je samo kako je naređana, imam utisak.
Možda i seno čak.

Deda je govorio: "Onaj ko ih je nakvasio, taj će ih i osušiti.."

 

[SeljakizGrada]

Umetrena se cepaju na pola, tri se stave na zemlju cepana strana se okrene ka gore i onda preko toga redjaš prvi red, pa drugi red opet isto poredjaš tri i zidaš.Tako si obezbedio promaju i mogu da stoje par sezona i da kisnu bez ikakve brige dal će da "prozuknu", to što spolja kisnu im nije nikakav problem bitno je samo da ne upijaju vlagu.A i panjevi postoji način čuvanja na otvorenom isto kao i debla, samo što nema više starih ljudi koji su znali da "gledaju u drvo" pa znaju koja strana vuče vlagu, a koja ne, isto tako i za gradju i za ogrev

 

[iwanho]

Sad je kod mene pobuđeno malo nostalgije. Za moje mladosti su motorne pile bile velika rijetkost. Drvo se rušilo i rezalo na duljinu cijepanice ručnim pilama, tzv. amerikankama.

PPMHP 125004: Pila Amerikanka • Pila

digitalni.ppmhp.hr

Nakon toga se sjekirama i specijalnim klinovima (šaring) s čeličnim, donjim dijelom i drvenim gornjim po kojem se udaralo izradilo cjepanice. Sličan ovome, samo nije bio spiralni.

Fiskars spiralni klin sa kalanje drva SAFE-T-min – Samo Oštro

samoostro.hr

Cjepanice su se slagale u redove, obično duljine 4, 8 ili 12 m kod onih koji su radili za prodaju. Početak i završetak reda bio je složen kao i početna kratka kod @stevanovic019, a u sredini sve cjepanice u istom smjeru. Cjepanice nisu bile duljine 1 m kao danas nego 1,1 m. Redovi su se također slagali na visinu 1,1 m. To su bile tzv. šumske mjere za metrice kod prodaje drva.
Drva su se u cjepanicama sušila vani, po mogučnosti na sunčanoj i što vjetrovitijoj strani, najmanje od kraja zime/početka proljeća do početka ogrijevne sezone. Na kratko su se također pilila ručno, amerikankama. Ispilila se manja količina, obično za 10-15 dana loženja, a na sitnije su se kalala sjekirama svakodnevno koliko je trebalo. Tako smo se kod istih drva zimi 2x grijali.
To su bila vremena.

P.S.
Zaboravio sam napisati da se drva za sušenje uvijek slažu tako da je kora odozdo jer se tako brže suše.

 

[stevanovic019]

Zanimljiva priča o tome kako je nekada bilo.
Zanimljiv je i krajolik oko Krapine. Pogledah na Google Maps.
Šumovito, brdovito.. baš kako sam ja navikao.

Probao sam ja jedne godine da panjeve ne cepam odjednom, već po nekoliko samo kada ustrebaju za naredna nekoliko dana.
I jeste da je lakše na po malo, ali se vremenom prosuše i onda ih je teže cepati.
Stvarno se tada čovek "2x greje" od istih drva.