Ajde da odgovorim..
Setva je krenula ranom zorom u subotu. Preko noći zemlja povuče ka površini vlagu tako da su izjutra i po površini njive bile vlažne. Dešavalo se na mestima da nagazni točkovi na nodetki ne zatrpaju vrstu, te ostane vidan kanalić koji napravi raonik tako da se svako zrno vidi. Preko dana sunce je lepo peklo, sušilo gornji sloj zajedno sa vetrom tako da se do popodnevnih časova zemljište lepo prosušilo. Valjanje je radjeno popodne.
Dakle, prvenstveno je radjeno zbog navedenog. Drugi razlog je peglanje njive. Soju uglavnom valjam, dok nisam imao kembridz radio sam sa glatkim valjkom. Tačno je da se poznaju tragovi točkova (valjak je vučni 3.6 m, trodelni), ali pogledajte jednu drugu stvar. Zemljište je bilo mekano, svaka vrsta je nešto niža od delova izmedju vrsta, nakon valjanja vidi se na slici da je to poravnjano. Što je za kombajniranje prednost, naročito kod onih sorti kod kojih prve mahune znaju da budu izuzetno niske.
Još jedno da pomenem. Iz dugogodišnjeg iskustva, koliko sam ja primetio i mislim da se ne varam, dejstvo zemljišne hemije je bolje kod sitnije i ravnomernije pripreme, da kažem kod lepo popeglane njive. Nemamo svi istu zemlju, kod nekog posle jednog prohoda setvospremača je pepeo a kod nekog ni tri puta ne pomaže. Ja radim 2 prohoda, i treći je valjak koji dodatno usitni. Ambrozija je u mom kraju neprijatelj broj 1. A nikada je nisam imao u soji. Bez metribuzina kod mene je nemoguće raditi soju.