Moj otac je devedesetih nabavio kobilu sa idejom da odradi lake poslove samim tim da ušpara koji litar goriva .Uglavnom špartanje kukuruza,spartanje i zagrtanje krompira ,obilazenje njiva i prevozenje lakih tereta .Ja sam imo osecaj da je to vise bilo ozivljavanje neke tradicije jer nije jedini bio u selu koji je to uradio a ukazo se dobar razlog zbog sankcija i nestasice goriva a da ih drugi ne smatraju lude sto to rade. Ja sam bio klinac i imao obavezu oko uprezanja isprezanja ,timario ,vodio kovacu jer je otac morao na posao a kobila je bila stvarno mirna .Konji traze odrzavanje svaki dan da izlaze iz stale ,da se dobro hrane ,kad zavrsis posao ispregnes osusis istimaris nahranis napojis a tebi se muda otegla do zemlje i **greška ojelo odajuci za njima al ipak sam ih voleo jer ima tu nesto u genima . Kad je otac video da je ipak zgodniji traktor resio je da proda tu staru kubilu i jos dve koje je ozdrebila dvogotkinju i trogotkinju ,to jutro sam ih prvi put video da sve tri leze mirno u stali i nikad vise ,taj dan su otisli za tepsiju ribe ,prvo sto sam uradio je macola i polupao valov i pobacao amove i oglavine na smece i zapalio da mi se nikad taj dan ne ponovi.