Lipicaneri

jeli neko bio na vasaru u rumi? zapala su mi za oko 3 lipicanera, a nije ih bilo puno

Većinu mesečnih Rumskih vašara u godini ne propuštam (izuzev kada je jako loše vreme), pa sam tako bio i ovog novembarskog....Ne znam na koja tri misliš?Onaj pastuv "sa papirima" koga je onaj momak "londžirao" unaokolo je prodat pred samo rasturanje vašara za 400 eura.Nasuprot dede koji je za extra fijaker i par kobila tražio 12 000 eura sa sve potkovama što bi se kaz'lo, ali je o novcima mogao samo da sanja....Mada su dosta solidno upareni i idu skoro ukorak,ali je očigledno da su konji stariji i samim tim uigraniji....Bio je i par mladih (nisam video jesu li pastuvi ili kobile-omice,ili pastuv i omakinja) zelenih, tako da, ponavljam, razjasniš na koje misliš...?
 
Većinu mesečnih Rumskih vašara u godini ne propuštam (izuzev kada je jako loše vreme), pa sam tako bio i ovog novembarskog....Ne znam na koja tri misliš?Onaj pastuv "sa papirima" koga je onaj momak "londžirao" unaokolo je prodat pred samo rasturanje vašara za 400 eura.Nasuprot dede koji je za extra fijaker i par kobila tražio 12 000 eura sa sve potkovama što bi se kaz'lo, ali je o novcima mogao samo da sanja....Mada su dosta solidno upareni i idu skoro ukorak,ali je očigledno da su konji stariji i samim tim uigraniji....Bio je i par mladih (nisam video jesu li pastuvi ili kobile-omice,ili pastuv i omakinja) zelenih, tako da, ponavljam, razjasniš na koje misliš...?

ja idem bilo koji mesec samo ako pada subota, znaci bilo koji 3 kad pada subota..

da pogodio si sve :) pastuv sa papirima i deda koji ima 2 kobile u fijakeru!

sto se tice pastuva, prodavali su ga za 1500 evra, kako znas da je prodat za 400? pastuv je Drava, tako sam cuo da ga vicu. i dal si mozda primetio da su mu povredjena usta? i da pomera nozdrve u desnu stranu? mada je prelep pastuv! gledao sam kako su ga pripustali na kobilu, ali ona nije htela da primi pastuva.. nesto tu meni smrdi cim su ga cigani prodavali..

sto se tice kobila, jedna ima 9 a jedna 10 godina i sestre su, licno sam pitao! i tacno je trazi 12000 evra
 
ja idem bilo koji mesec samo ako pada subota, znaci bilo koji 3 kad pada subota..

da pogodio si sve :) pastuv sa papirima i deda koji ima 2 kobile u fijakeru!

sto se tice pastuva, prodavali su ga za 1500 evra, kako znas da je prodat za 400? pastuv je Drava, tako sam cuo da ga vicu. i dal si mozda primetio da su mu povredjena usta? i da pomera nozdrve u desnu stranu? mada je prelep pastuv! gledao sam kako su ga pripustali na kobilu, ali ona nije htela da primi pastuva.. nesto tu meni smrdi cim su ga cigani prodavali..

sto se tice kobila, jedna ima 9 a jedna 10 godina i sestre su, licno sam pitao! i tacno je trazi 12000 evra

Vrtio sam se po Vašarištu toga maglovitog jutra 2 sata i gubio vreme (tražio u stvari polovne kožne kajase za jednog konja, ali ponuda mi se nije sviđala),na kraju kupio novi crveni pleteni ular za moga kriminalca u štali da ga propisno privežem i da mogu mirno da spavam....

Nemam šta da pogađam, Slobodane, nego sam bio, i video, i čuo... Što se tiče pastuva, svaki pametnjaković koji ima "lipicanera" na prodaju ga krsti Drava, k'o veli da bolje odzvanja u ušima (lipicaner-pastuv-kastrat, uvek dobija ime po majci a po ocu ime linije, moj se po papirima zove 6 Neapolitano Maja I, i ne zovem ga tako, nego Vihor, kako dolikuje).Usta su mu u lošem stanju jer je bio zdravo "dobar" pa je zaslužio tvrdi đem ili još gore, svrdlo žvale, izgleda da se drugačije s njim nije moglo, pa mu je zbog naravi cena tolika (uvek je na početku naduvana, a posle 12 ode za tepsiju ribe....).Zato prvo obilaziš i merkaš sa strane,onda prelaziš na ucenjivanje , pa tek onda na cenkanje i pazar, s tim da ne odstupaš ni milimetar od tvoje procene,bez obzira na navaljivanje druge strane, lupanjem dlana o dlan i sličnim trikovima nakupaca......
Deda može da traži da menja babu od 60 leta za dve mlađe od po 30 ali od te muzike nema pesme; - izgleda mi da u stvari i nisu za prodaju nego deda na starinski način "ispitiva tržište" i svoj maximum......
 
dobrodol mogao si pazariti pastuva za 400e , da pravi drustvo u stali zdrebetu :) kad kobile vec nema :( sto se tice nemirnoce ustrojiti i to je to, mada ja nikad nebi strojio konja, jer ne moze da ostavi potomstvo... a to sto je nemiran, to se resava dok je mali, a ne kad postane velik... a te mane se samo radom i radom i radom (treningom) se mogu otkloniti..
 
al si mi kazo :D pa dobro naravno da nije, ali ako se suzbije na vreme nermirnoca, sto da ne!?

a konj kad se kastrira ume da bude mirniji od kobile..
 
nisam mislio na nemirnoću nego na eksterijer drzanje hod ja lično mislim ako je kobila bolja greota da uništiš zdrebe s njim uvek sam za soluciju kvaliteta pozdrav.
 
dobrodol mogao si pazariti pastuva za 400e , da pravi drustvo u stali zdrebetu :) kad kobile vec nema :( sto se tice nemirnoce ustrojiti i to je to, mada ja nikad nebi strojio konja, jer ne moze da ostavi potomstvo... a to sto je nemiran, to se resava dok je mali, a ne kad postane velik... a te mane se samo radom i radom i radom (treningom) se mogu otkloniti..
Da mi ga poklone,i uz to doplate, ne bih ga uzeo!!!Teško da bi mu mogao praviti društvo,mogao bi samo da izvrši ubistvo s predumišljajem jer je zato i prodat na Vašaru za te pare, pošto je kod prethodnog gazde tako izlemao mlađeg pastuva do sebe u štali kada se odvezao, (deda je terao 2 pastuva,ovaj prodat stariji,i mlađi-miljenik je ostao u štali na bolovanju).Kupio ga jedan nakupac iz Pećinaca, pa će izgleda nekom da ga s apetitom uvalja :haha:...
Kastracija ga sigurno (i to odgovorno tvrdim) neće zaustaviti u daljem divljanju,čak štaviše može i da pogorša stvari (ako je tzv. "potkožnjak"),pa nikome ne preporučujem avanturu zvanu kupovina ovakvog konja, uz samouverenost u sopstveno znanje i iskustvo...
Imam kolegu-konjara iz susednog sela koji je ovo pokušao,na kraju posle 4 godine odustao,sa polomljenim prednjim zubima, i gomilom ožiljaka od ugriza dotičnog,koji ga je jednom prilikom čak jurio i preko dvorišta da se obračuna s njim,a ovaj se jedva spasio begom uz stepenice koje vode na sprat kuće(a samo da znaš šta je sve pokušavao),i prodade ga i on za 400 eura za koliko ga je prethodno i kupio...
Slažem se u oceni da se karakter konja formira u ranoj mladosti na početku obuke, pa shodno tome i ja postupam sa mojim "divljakom",uz neprekidnu budnost i na oprezu jer đavo nikada ne spava...A da se radom takvo ponašanje može otkloniti,ne slažem se,već se samo može u izvesnoj meri korigovati (donekle)....
 
u pravu si za si za agresivnost kon nas kasač iltko sećaju gase ljudi bio je u samom vrhu tih godina jurio je gazdu oko kućise ovaj na tamo ona natamo kao pas kad ga na kraj savladao gazda ga od batine u penu napravio konj se smiri i opušteno kao jagnje ne prepoznaješ ga i gazda da mu stami zvalu u usta konj mu odgrize prst ovaj ga kastrira proda i konj posle nekog vremena crkne ali nije se smirio i zvek si morao da uđeš u štalu na opreznost
 
Kolege,jel prepoznajete ovog mog sugradjanina... :)
my-nokia-673.jpg

my-nokia-677.jpg
 
  • Like
Reagovanja: PKB
P R I Č A O L I P I C A N E R I M ASredinom 16. veka Austrija je smatrana kao glavna Evropska sila. Njeno se carstvo prostiralo od Švajcarske do Mađarske,Bohemije i Hrvatske. Tokom ovog perioda, Austrija je imala potrebu za korišćenje konja u Vojsci,za Plemstvo, Sveštenstvo, Poljoprivredu naravno i... gde počinje naša priča... Na Dvoru Habsburga...KVALITETŠpanski konji su oduvek cenjeni kao dostupno najbolji konji u Evropi i veliki broj je ukrštan sa drugim rasama radi stvaranja kvalitetnijih životinja koje odgovaraju postavljenim ciljevima uzgoja.Dinastija Habzburga je osnovala značajan broj sopstvenih nezavisnih odgajivačkih linija u svrhu stvaranja vrhunskih konja za Bečki Dvor i kvalitetnih konja za Poštansku Službu u nastanku...NADVOJVODA KARLO OD AUSTRIJEKada je Karlo, sin Cara Ferdinanda I, postao Nadvojvoda od Austrije, preduzeo je korake da osigura stabilan priliv kvalitetnih konja kako za vojne, tako i za civilne potrebe.Tragao je za pogodnim mestom gde bi osnovao Štale Carskog Dvora.Izabrao je Crkveno imanje u malom selu po imenu Lipica (današnja Slovenija), koje leži na 1300 metara nadmorske visine, i nalazi se na severozapadu lučkog grada Trsta.Visina platoa Lipice, kombinovana sa relativnom blizinom mora, proizvodi složenu klimu sa odlikama i Kontinentalne i tople Mediteranske,što čini idealne uslove za vegetaciju koja raste i razvija se u oblastima gde je dostupna voda.Letnje temperature dostižu i više od 35 stepeni Celzijusa.Zimi duvaju vetrovi od kojih je karakteristična Bura,koja može duvati mesecima s prekidima.Obostrani ekstremni uslovi.TIPKras je ime prvenstveno dato predelu u zaleđu Zaliva Trsta, ali je često i korišćeno kao naziv za tip predela krečnjaka na širem području Balkana. Lipica kao takva, je okružena šikarom i manjim šumama lipa, javora i hrasta.LIPICANiko ne zna pouzdano kako je Lipica dobila ime.Po istoričarima, naziv je Slovenskog porekla i verovatno vuče koren od "mala lipa" tj. lipica. Druga teorija je da Lipica potiče od male kuće pod imenom "Pod Lipicom" (pod malom lipom). Kuća je bila najverovatnije gostionica.Postoji dosta konfuzije i oprečnih mišljenja u vezi imena, s obzirom na polaganje prava s raznih strana."Lipizza" je austrijski (nemački) naziv. U vreme osnivanja Ergele, zvanični naziv je bio "Lipiza". Kasnije je dodato još jedno slovo "z" u nazivu od strane Habsburga i otada je prihvaćen kao zvaničan i kasnije u vreme gazdovanja Italijana. Sadašnji zvanični naziv je Ergela Lipica.NAJBOLJEPredeo Lipice, stepa, šikara i Kraški predeo uopšte, korišćen je još u vreme Rimljana kao uzgojni prostor za ratne i ceremonijalne konje. Više od hiljadu godina kasnije, mnogi Srednjovekovni Vitezovi su dolazili u ovaj predeo u potrazi za kvalitetnim konjima.Predeo je bio proveren, isproban i dokazan kao prikladan za uzgoj i život konja.Devetog Maja 1580. godine Nadvojvoda Karlo II, koji je kao Regent Štajerske, Koruške i Istre stolovao u Gracu, kupuje Imanje Lipica i nastanjuje izabranih 24 kobila. Potom traga za najboljim pastuvima imajući u vidu prvenstveno konje Andaluzijske rase zbog svog "bajkovitog" izgleda i visoke inteligencije. Uređuje da 9 pastuva iz Andaluzije i drugih pažljivo odabranih regiona Španije budu izvezeni i isporučeni u Lipicu u cilju formiranja prvog Carskog Krda kao osnov za buduću Ergelu na tek kupljenom imanju.Konji Španskog porekla su uglavnom smatrani za najnaprednije u odnosu na susedne i zemlje Evrope kupuju Španske pastuve u velikom broju radi oplemenjavanja sopstvenih rasa konja.Nadvojvoda Karlo II je takođe bio ovakvog mišljenja, i favorizovanjem Ergela Frederiksburg u Danskoj i Napulja u Italiji, iz kojih takođe dovodi konje, dolazi do inicijalnih pastuva za nastanak Lipicanskih konja.I tako, tradicionalno, za godinu nastanka rase se uzima 1580. godina.Konji u Lipici su uzgajani s ciljem dobijanja plemenitih i elegantnih konja kako bi odgovorili zahtevima dvora u Beču.Carska "Hofreitschule" u Beču, postaje poznata pod imenom Španska Škola Jahanja, zbog pastuva iz Lipice čijim venama teče pretežno Španska krv.Odgoj se odvija i preko očekivanja, i Ergela konstantno napreduje. Već početkom 18. veka, Italijanski, Nemački i Danski pastuvi se uvode u priplod u Lipici.Takođe, Italijanski pastuvi potiču od Španskih rodova, pa kako bi osvežili krv i udahnuli rasi nov život, uvode se pastuvi sa Orijenta sa velikim uspehom.U vreme vladavine Carice Marije Terezije, 150 priplodnih grla provodi dane na Ergeli. Generacijama, Lipica je pružala mirno okruženje i postala poznata po uzgoju nekih od najprefinjenijih konja u Evropi.RATAli- rat nikada nije bio daleko od ovih predela, i 1793. Austrija i Pruska ulaze u tzv. Prvi Rat Koalicija. Ovaj rat uskoro prerasta u rat između Austrije i Francuske - Napoleonovi Ratovi. Nestabilnost pomešana sa neizvesnošću se širi Evropom. Januara 1797. Napoleon u naletu upada u Štajersku i Korušku, preteći samom srcu Habsburške Monarhije. Neprijatelj je opasno blizu Lipici, i Lipicanski konji se evakuišu na bezbedno u ranu zoru 22. Marta 1797. Tokom Marta meseca, 16 kobila gubi ždrebad i preživljava. Novembra 1797. izbeglice se vraćaju u Lipicu i zatiču Ergelu u ruševinama. Obnavljaju se Štale, i sledi nekoliko godina zatišja, ali - avaj - nije potrajalo, jer je ovaj put priroda rešila da stvara probleme.ZEMLJOTRES4. Januara 1802. zemljotres pogađa Lipicu i ravni je sa zemljom. Požrtvovanim radom, radnici uspevaju da uspešno obave zadatak renoviranja i ponovo sledi par sigurnih godina mira.PONOVO RATAli - krhki mir Austrije i Francuske se lomi, i Napoleon napreduje ka Beču 1805. i u kasno popodne 14. Novembra, četvrtina Zamka Šenbrun je pod njegovom opsadom.Konji iz Lipice se ponovo evakuišu. Ovoga puta, sudbina ih vodi u Đakovo (Hrvatska), pa potom u Arad (Mađarska) gde provode godinu u izbeglištvu. 1. Aprila 1807. ponovo kreću na dugo putovanje kući u Lipicu. Dve naredne godine se oporavljaju, ali nevoljama se ne vidi kraja."Mir u Šenbrunu" je rezultirao odvajanjem Koruške, Trsta, i Vojvodstva Goricija od Habsburške Monarhije. Stanovnici Lipice su bili pred izborom: Da li da žive kao stranci u sopstvenoj zemlji, ili da odu sa ovih prostora?I tako, preduzeto je i treće putovanje za Mađarsku. TREĆA EVAKUACIJAKonji Ergele Lipica su evakuisani tri puta tokom ovog nestabilnog perioda i svaki put domaćin je bila Mađarska koja se sa posebnom pažnjom odnosila prema svojim četvoronožnim prijateljima.Ovaj treći beg u Mađarsku je bio od svih najpogubniji. 289 konja je provelo 46 dana u putu do cilja u Mađarskoj Pusti. Tri ždrebeta su rođena tokom marša i jedno je uginulo. Njihovo izgnanstvo je trajalo 6 godina, i konji su morali da izdrže uslove na koje nisu bili naviknuti u Lipici. Kvalitet hrane i vode nije bio na zadovoljavajućem nivou i bolest je zavladala. 27 od 110 kobila je doživelo pobačaj, i krdo je oslabljeno u značajnijoj meri, ali vladalo je opšte mišljenje da nije učinjena prevelika šteta.GUBITAK RODOVNIKAU međuvremenu, u Lipici, Napoleon hara Kraškim Predelom. Vekovima stare šume se seku, i otimaju se prirodna bogatstva. Sve RODOVNE KNJIGE u Lipici do 18. veka se odnose u nepoznatom pravcu i nepovratno im se gubi svaki trag.U MEĐUVREMENULipicanski Pastuvi u Beču ponosno koračaju Evropskim drumovima, upregnuti u Carske kočije, za razliku od svojih rođaka u Lipici, koji se uskoro spremaju da napuste svoje doskorašnje boravište.Ali nise se svi konji evakuisani iz Lipice vratili kući, i to je jedan od razloga pronalaska direktnih potomaka iz Lipice na imanjima širom Habsburške monarhije, što podrazumeva i zemlje bivše Jugoslavije, Mađarsku, Češku, Slovačku i Rumuniju.PRINCIPALIpak, Lipica ostaje kao glavna Ergela za isporuku paradnih konja za Carski Dvor u Beču.Ranih godina 19. veka, sivi konji su favorizovani, i pažljivom selekcijom među konjima, što rezultira preovlađujućom belom bojom, koja je i danas najzastupljenija u 21. veku.100 GODINA MIRAI tako, tekao je vek mira, i do fatalnog Atentata u Sarajevu, koji je pokrenuo vrtlog Prvog Svetkog Rata, prekida se i bezbrižnost okruženja Kraškog Predela Lipice.PONOVO RATSudbina je umešala svoje prste 18. Maja 1915. koja je bila prva godina neprijateljstava u Prvom Svetskom Ratu. Italija ulazi u tajne pregovore sa silama Antante i u zamenu za teritorije, pristaje da rat nastavi u saradnji sa Snagama Alijanse.Kao posledicu, Bečki Dvor naređuje izmeštanje svoje dragocene Ergele kako bi se predupredile opasnosti od novostvorenog susednog države-neprijatelja.I tako, u predvečerje 18. Maja 1915. Lipicaneri ponovo kreću u neizvesnost. Jedan deo se izmešta u Laksenburg pokraj Beča, a drugi deo odlazi u Kladrub u Bohemiji, koja je u to vreme još uvek predstavljala deo Habsburške monarhije.Ovo se izbeglištvo pokazalo kao katastrofalno za odgajivački program, usled prekida u dostupnosti priplodnom materijalu. Plodnost je drastično opala sa zadovoljavajućih 80% na nedopustivo niskih 10 procenata. Za vreme od 340 godina, 14 Habsburških Careva je snabdevano prekrasnim paradnim jahaćim i zaprežnim konjima iz Lipice. Niko nije verovao, kako su ponovo otišli sa Ergele u Lipici, da će se ikada vratiti u svoju postojbinu u Kraški predeo rođenja.PROPAST HABSBURGANovembra 1918. godine, Habsburška Monarhija se raspala i za sobom je ostavila veliki broj manjih država. Ove novonastale države su uskoro započele svojevrstan mali međusobni rat oko nasleđa nad Lipicanerima, i posle nekoliko meseci postignut je dogovor oko podele između Italije i novostvorene Republike Austrije. 97 životinja je pripalo Austriji koja ih smešta na imanju Laksenburg u blizini Beča. Tu su boravili kratak period vremena, i sele ih u renesansni Manor blizu sela Piber koji se nalazi nedaleko od Graca, u Štajerskoj, Austrija. Jedna manja Carska Ergela je već postojala u Piberu do tada.
 
Kakva je ova zivotinja, remek delo prirode,prava prirodna lepota ,covek jednostavno nema dovoljno reci da opise osecaj divljenja ovakvom stvorenju .
 
PIBERErgela Piber je osnovana 1798. godine od strane Cara Josifa II. Razvila se u Ergelu sa pretežno konjima predviđenim za potrebe Vojske, i bila poznata po uzgoju Engleskih polu-krvnjaka i Anglo-Normanskih konja za upotrebu u Kraljevskoj Austro-Ugarskoj i Carskoj Vojsci.Sudbina Ergele je bila neizvesna, zbog propasti Monarhije, a glad i beda naroda u novonastalim okolnostima, naterala ih je na razmišljanje zbog čega hraniti tamo nekakve konje kada ni za narod nema hleba? Problem je prebacivan iz ruke u ruku raznim ministrima, počev od Ministra Poljoprivrede pa sve do Ministra Vojnog ali su svi odbijali da preduzmu korake u cilju rešenja sudbine konja.SPAŠENIMinistar Poljoprivrede, koji je bio zemljoposednik, odlučuje da se lično angažuje i preuzima na sebe odgovornost za konje, čime Ergela Piber biva spašena, a sa njom i Austrijski Lipicaneri.DRUGI SVETSKI RATPo izbijanju Drugog Svetskog Rata, Ergela Piber biva zaplenjena od strane Nemačke Vojske. Vojska preimenuje Ergelu u centar reprodukcije konja u vojne svrhe, a takođe za gajenje mula koje su korišćene u transportu dobara po nepristupačnim terenima.PONOVO IZBEGLIŠTVOGodine 1941. i 1942. Lipicaneri iz Pibera su premešteni u Hostau u Bohemiji.Njihovo "spašavanje" iz Hostau-a od strane Američke Vojske i Generala Patona u Maju 1945., prilično je dobro dokumentovano, i znamo da je neposredni komandant Operacije bio izvesni Pukovnik Rid (Reed).KRAJ RATA - NAPOKON MIRNa kraju, otuđeni konji se vraćaju zakonitim vlasnicima, i Austrijski Lipicaneri se vraćaju u Piber, jedinu Ergelu u vlasništvu Austrije,i koja je bila, a i danas je, pod upravom Austrijskog Ministarstva Poljoprivrede i Šumarstva. Priroda oko Pibera, odslikava predeo odakle Lipicaneri potiču, pa se njihov dalji rast i razvoj odvija nesmetano.Lipicaneri se postepeno oporavljaju i njihov kvantitet i fertilitet se uvećavaju s godinama.ERGELE CARSTVATokom vladavine Austro-Ugarske, postojalo je više Ergela Lipicanera i sve su bile pod upravom Bečkog Dvora.Razmena priplodnog materijala je bila uobičajena, i razmena gena se odvijala nesmetano, radi ostavljanja prostora daljem usavršavanju rase, i izbegavanju situacije da se broj jedinki rase svede na minimum.Kada se Carstvo raspalo, i veliki broj država nastao 1918., Ergele su opstale,ali su se njihovi uzgojni ciljevi razišli u raznim smerovima. Neki su pokušavali dobiti bolje zaprežne konje, neki davali prioritet radnim konjima, a neki dobijanju boljih jahaćih konja.Uprkos zajedničkim precima, fizičke i psihičke karakteristike konja počinju da se razlikuju u zavisnosti od kriterijuma u odgajivačkom programu.U MEĐUVREMENU, LIPICAVratimo se načas u vreme kraja Prvog Svetskog Rata. Lipica je sada na Italijaskoj teritoriji. Podela Carskih dobara je izvršena pod budnim okom Barona Eugena fon Manageta i on vraća konje sa imanja u Laksenburgu. Postignut je dogovor, i 17 rodova kobila biva podeljeno između Italije i Austrije. 16. Jula 1919. godine, 107 konja je preseljeno u Italiju, a 97 ostaje u Laksenburgu.POPRAVKAPosle kraja Drugog Svetskog Rata, Ergela Lipica upada u ozbiljne probleme. Polja su ostajala neobrađena, a šume bez nadzora. Trebalo je preduzeti značajne korake i popravke pre useljenja konja u objekte.Krajem 1947. godine, Ergela biva preuzeta od strane Jugoslovenskog Ministarstva Poljoprivrede u saradnji sa imanjima koja su nekada činila Ergelu. Otpočeo je posao prvenstveno na obnovi i izgradnji.Poslovi su skoro pa završeni krajem 1949. Ministarstvo je poslalo 54 konja sa kojima i nekoliko konja Arabera. Već početkom 1950. godine, Ergela je ponovo u funkciji, sa skoro istim brojem grla kao kada je gazdovano od strane Italije. Ali je ipak ostalo dosta posla na obnovi Lipicanskih rodova i na planu odgoja. Najveći problem predstavljalo je pronalaženje pastuva koji će osigurati stabilni razvoj genetske strukture u budućnosti. Jedan od pastuva traženih karakteristika bio je 1116 Conversano Gaeta. Drugi ne manje važni: 650 Siglavy Savica, 188 Favory Sava 1 i Conversano Dubovina. Ovi su pastuvi bili redovno razmenjivani od strane Lipice i ostalih odgajivača na teritoriji Jugoslavije.TEŠKA VREMENAVremena su se ipak promenila i nastupaju teški dani za Ergelu.Vojska i Poljoprivreda prestaju da kao osnov i dalje upotrebljavaju konje, i zahtevi za njihovo dalje usavršavanje u tom pogledu prestaju.Čak se sredinom šestdesetih godina prošloga veka razmišljalo i o prodaji celokupne populacije koja i zatvaranju Ergele.ZABRINUTOSTJavnost je bila toliko uzburkana da je i Bečki Parlament počeo s postavljanjem pitanja i protestnim člancima u novinama širom sveta. Bilo je to u vreme 380-te godišnjice od osnivanja Ergele i Predsednik Tito, koji je posetio Ergelu ranije te godine, se lično zauzeo da se pokrene dalji rad na Ergeli i prestane s negativnim trendom.Njegovo zalaganje i intervencija spašava Ergelu Lipica sigurne propasti. USPEHPočev od 1957. godine, 26 Lipicanera je istrenirano po ugledu na Klasičnu Školu Jahanja. Trener konja Milan Belanović je bio na čelu Škole Jahanja i bio najzaslužniji za uspešan nastup konja u Beču, Samoj Lipici i Ahenu.JOŠ PROBLEMAAli Ergela, uprkos uspehu, je bila prinuđena da proda većinu konja šesdesetih godina prošlog veka, i jahači i treneri ostaju bez posla. Zahvaljujući upornosti i posvećenosti preostalih zaposlenih, uspeva da nastavi,doduše u skromnijem obimu, na razvoju i napretku Lipicanske rase koja vremenom dobija na snazi.JOŠ USPEŠNIJA VREMENAGodine 1973. gradi se Škola Jahanja sa više od hiljadu mesta za gledaoce. Tradicionalne predstave konja počinju da privlače sve veći broj posetilaca, a istovremeno koriste i konjima kao svojevrstan trening i ispit zrelosti.Konji počinju da se takmiče po svetu.Godine 1974. Lipica organizuje prvo Međunarodno Prvenstvo u Dresuri. Učestvuje 21 konj iz Austrije, Nemačke, Rumunije, Švajcarske i Italije, plus konji iz same Lipice. Konji i jahači postaju stalni predstavnici po raznim svetskim takmičenjima uključujući i Balkansko Prvenstvo u Dresuri gde uvek zauzimaju mesta u vrhu.400.-ta GODIŠNJICA1980. godine u Lipici teku pripreme za obeležavanje 400. godišnjice od osnivanja Ergele. Predsednik Tito je pristao da predstavlja glavnog pokrovitelja svečanosti.Događanja su bila različita, a vrhunac spektakla je bio prikaz stare poštanske kočije u realnim okolnostima na relaciji Beč-Trst.Šestoga Juna, kočija, u koju su upregnute 4 Lipicanske kobile, uzima poštansku vreću u Hofburgu u Beču i kreće na daleko putovanje u Lipicu sa veličanstvenim ispraćajem mase naroda.Manifestacijom "Lipicaneri kroz 4 veka" koja je održana od 28. do 31. Avgusta, Ergela se prikazala u najboljem svetlu ikada. Za sve vreme od 400 godina, Lipicaneri se vraćaju u mesto svoga nastanka. Po prvi put, pastuvi iz Bečke Škole Jahanja dolaze u Lipicu.Nekih 245 godina ranije su Lipicaneri iz Lipice otišli u Beč da budu odgajani i vaspitani u duhu klasičnog stila jahanja.Lipicaneri iz svih Evropskig glavnih Ergela učestvuju u veličanstvenom spektaklu, i možemo samo da zamišljamo kakav su prizor predstavljali, jer nismo bili te sreće da lično prisustvujemo. Pojava veličanstvenih i gracioznih Lipicanskih konja Evrope, predstavljanje njihovih sposobnosti i umeća, ujedinili su sve prisutne u obostranom zadovoljstvu.Da li je svim nedaćama došao kraj? LIPICANERI SU SE VRATILI KUĆI.MEĐUNARODNA FEDERACIJA ODGAJIVAČA LIPICANSKE RASE KONJAOstale Ergele su nastavile da igraju svoju ulogu u daljem razvoju konja Lipicanske Rase. Da bi se odezbedilo da glavni odgajivački ciljevi budu postizani i u budućnosti, pristupilo se osnivanju Međunarodne Federacije Odgajivača Konja Lipicanske Rase i to baš u Lipici na 400. godinu od osnivanja Ergele.Njeni članovi postaju ne samo stare osnovne Ergele Austro-Ugarske, već i veliki broj privatnih odgajivačkih udruženja širom Evrope i Sveta.Zvaničan naziv glasi:LIPIZZAN INTERNATIONAL FEDERATION (LIF)i ako ste me uspeli pratiti do sada, nadam se da ste sada bliži razumevanju nastanka Rase, i uživali u ovoj zaista neverovatnoj priči, makar koliko sam ja uživao pišući je...................
 
dobrodol svaka cast na vremenu i trudu koji si ulozio da bi podelio sa nama ovaj tekst! prica je jako interesantna!
 
Priču sam napisao radi razjašnjenja nekih "spornih stvari" do kojih smo došli u raspravi o Lipicanerima u ovom delu Foruma, a nastala je kao zbir odlomaka iz raznih knjiga i enciklopedija o konjima (više od 20), a delimično je i moje lično autorsko delo (jedino me nervira što softverski alat ovoga Foruma nije malo intuitivniji pa je ovako prikazao tekst,naslagan ko na ronđoš-pijaci),jer nisam mogao tek tako prepisivati nečije već napisane reči.Trenutno je u izradi retrospektiva nastanka LINIJA RASE, do u detalje, 6 osnovnih i 2 "pridružene" kao i RODOVI KOBILA.......Uskoro očekujte nastavak (za jedno nedelju ili manje)....
 
Poslednja izmena:
Lipicanski rodovi

LIPICANSKI RODOVI


Postoji ukupno 8 linija (6 osnovnih,klasičnih i dve dodatne) Pastuva, i više rodova Kobila, o kojima će biti reči na kraju ovoga teksta.Pokušaću da dam što kraći i sažetiji rezime nastanka pojedinih Linija, u skladu sa meni dostupnom literaturom, i sa detaljnim podacima o istim. Dakle, počinjemo..........

PLUTO


Osnivač jedne od prvih osnovnih linija, pastuv po imenu Pluto, Španskog porekla, i jedan od najuspešnijih, stiže u Ergelu Lipica 1772. Rođen je na Danskoj Kraljevskoj Ergeli Frederiksburg. Pluto je bio prvi od pastuva, pristiglih u Lipicu, pa pošto imamo i vremena i prostora, hteo bih navesti malo više detalja, koji se odnose na ovog Pastuva i njegovo rodno mesto.
Zamak Frederiksburg, gde je odgajan Pluto, sagradio je Danski Kralj Kristijan IV. Nalazi se severno od Kopenhagena, na ostrvu Sjaellund kod grada Hillerod-a. Zamak je sazidan između 1600 i 1620 godine, a služio je kao letnja rezidencija Danske Kraljevske Porodice, i do 1840. u njemu su obavljana krunisanja Danskih Kraljeva.
Veliku prekretnicu u životu Danaca predstavljao je dolazak Kristijana IV na tron. Kopenhagen je naročito osetio njegovu vladavinu kroz izgradnju velikog broja novih zgrada, pošto je Kralj bio posvećeni arhitekta, i dosta vremena je polagao razvoju i napretku gradske sredine.On je i inicirao gradnju Zamka Frederiksburg.Bio je okružen prelepim parkom u Francuskom stilu sa pravim stazama i putevima koji su vodili ka Štalama.Konji koji su tu gajeni, bili su masivni radni konji. Najbolji su uzimani za Kraljevsku Ergelu.
Dakle, to je bilo mesto gde je rođen Pluto i gde je živeo do svoje pete godine kada biva poslat u Lipicu u Maju 1772. godine, zajedno sa 5 kobila Danskog odgoja. On osniva Pluto Dinastiju Lipicanera u Lipici.



CONVERSANO


Prvi Conversano dolazi u Lipicu iz Napulja (Italija) 1774. Rođen je 1767. i bio je vranac.
Carica Marija Terezija udaje u 16. godini svoju omiljenu kćer, Mariju Karolinu, koja je bila sestra mnogo čuvenije Marije Antoanete, za Kralja Napulja. Nova kraljica sa sobom na novi dvor vodi i svoju svitu, među kojima se nalazi par diplomata i pripadnika plemstva, a nas posebno interesuje Grof Kaunits.
Grof u novom okruženju osniva Ergelu, koja je bila toliko uspešna, da se ispostavilo da poseduje jednu od najboljih Ergela na prostoru Napuljske Kraljevine.
Godine 1774. poklanja Bečkom Dvoru veličanstvenog crnog Pastuva po imenu Conversano, koji postaje priplodni Pastuv u Lipici sa navršenih sedam godina života. On je bio Pastuv koji uvodi crnu boju u, do tada, sivu populaciju konja u Lipici.

FAVORY


Favory Senior dolazi u Lipicu 1783. iz Stare Carske Austrijske Ergele Kladrub u Bohemiji koja je osnovana 1578., dve godine ranije od Lipice.
Favory je rođen 1779. i bio je alat (boja). Godine 1893. njegov potomak, Favory IX, biva doveden iz Mađarske u Lipicu za priplodnog Pastuva.


MAESTOSO


Maestoso Senior je rođen u Španiji krajem 1773. godine.U 10.-toj godini života, 1784. biva prebačen iz Carske Ergele Kladrub u Lipicu.
Nažalost, ova se linija tokom godina gubi, a njen povratak i ponovno uspostavljanje u Lipici donosi Maestoso X koji 1819. biva premešten iz Ergele Mezohegyes u Mađarskoj, tako da svaki trenutno živi primerak Lipicanera ovoga Roda, direktni je potomak Pastuva iz Mađarske.


NEAPOLITANO


Godine 1785. u Lipicu pristižu tri priplodna Pastuva. Jedan od njih je 13.-to godišnji Neapolitano iz Napulja. U to vreme, Škola Jahanja Frederika Grisone-a je tamo bila prisutna već 200 godina. Ovaj Pastuv se morao prvo dokazati u ovoj izvrsnoj Školi, a potom i opravdati očekivanja Austrijskih selektora, što se pokazalo ispravnim u činjenici da Neapolitano Lipicaneri danas nose zaista kraljevske gene. Bio je dorat.


SIGLAVY


Darley Arabian, Byerly Turk, Godolphin Barb. Preci Rase. Krvne Linije Arabera.
Dodatni genetski materijal, radi uvođenja nove krvi u Rasu, pokušan je sa više primeraka Arabera, ali se samo jedan dokazao u priplodu.
I tako, odabran je Siglavy, Arapski Pastuv Princa Švarcenberga.Ovaj omaleni Pastuv je bio visok u grebenu oko 14.3 šake (stara mera za dužinu). Rođen je 1810. i stigao je u Lipicu 1816. Njegov maleni rast izazivao je dosta sumnji u vrednost i podsmeh od strane štalskih momaka i trenera naviknutih na srazmerno veće Pastuve i Kobile Španske krvi.
Ipak, opravdao je ukazano mu poverenje, i postao osnivač Siglavy Linije.






Ovo je, do sada, bio prikaz linija poznatih u literaturi o Lipicanerima kao KLASIČNE LINIJE ili Rodovi.Slede:






TULIPAN


Porodica Janković (u originalu:Jankovics), posedovala je Imanje Ureglak u Mađarskoj oblasti Somođi, a posedovali su i Imanje Terezovac u Slavoniji (Hrvatska). Porodica je intenzivno gajila konje Lipicanske Rase.
Takođe su gajili i kobile od čistokrvnih Španskih Konja i kobile nabavljane direktno iz Lipice. Od ovih konja nastala je ukrštanjem nova Linija nazvana Tulipan. Uprkos ovim činjenicama, nijedan Pastuv Tulipan ne može se pronaći u odgoju Mađarskih Lipicanera.
I nije mogao, ali samo do Leta 1969. kada crni Pastuv rođen od kobile Kaprice, biva doteran u krdo konja u Szilvasvarad i tu osniva Tulipan Liniju. Preovladava njegova crna boja, i Szilvasvarad postaje poznat kao dom vranaca Tulipan Linije Lipicanera.


INCITATO


Incitato Linija vuče korene iz Transilvanije (Rumunija). Naziv potiče od konja po imenu "Incitatus", Rimskog Cara Kaligule, koji je, kao omiljeni Imperatorov konj a prema opisima istoričara, imao smeštaj u mermernoj štali, jasle od slonovače, ljubičasti prekrivač preko leđa i lanac bisera oko vrata.
Osnivač Linije je rođen u Mezohegyes-u 1802. Po poreklu, otac mu je bio Transilvanijski Pastuv, a majka Kobila Španske krvi.


LINIJE (RODOVI) LIPICANSKIH KOBILA


Linije Kobila korišćene za osnivanje Lipicanske Rase, su birane s istom pažnjom kao i Linije Pastuva, i bile nabrojane od 1 do 18 u skladu sa poreklom.
Nažalost 3 od prvobitnih Linija su izumrle (Rosza, Khal il Massaid, i Mersucha). Preostalo ih je 15. 5 je doterano iz Kladrub-a, 3 su domaćeg (Kraškog) odgoja, 3 iz Radautz-a, dve iz Danske i dve sa Bliskog Istoka.
Dve od kobila, Africa i Almerina poslate su u Carsku Ergelu Kladrub, da bi tamo poslužile, ukrštane pripustom sa Lipicanerima teže konstrukcije sa pretežno Italijanskom krvi, za nastanak Ogranka koji će dobiti naziv Kladruber.
Rodovnici Kobila iz Lipice morali su biti besprekorni, kao i u slučaju Pastuva, i samo su najbolje odabrane da ponesu gene Lipicanskih Krvnih Linija.
 
Nazad
Vrh