Dodje nama jun

dobrodol dali si probao da upregnes u fijaker lipicanera?
Pa NARAVNO, razume se, prošle Nedelje 26. maja PRVI PUT, samo nisam u fijaker, već u špediter, sigurnije mi je bilo, a i imao je podršku u vidu kolegine 5-gode kobile (bosansko-brdske rase inače, tzv. "cepana" kobila", "mirna ko jagnje").
Bilo je ludo i nezaboravno, nismo "kreteni" razmišljali da bi kobila "možda mogla" da traži konja, pa smo to ustanovili i uklavirili tek kada smo ovoga mog pametnog doveli blizu da upregnemo, a on počeo da skače i otima se, a kobila se "namestila", a on se naoštrio, je..li smo ježa u leđa, da izvinete na izrazu, da ga upregnemo, ali smo ipak tvrdoglaviji od njega, i posle par "človljenja", uspemo nekako da ga namestimo,sreća sto neće zadnjim nogama da udara, kolega ga držao za ular, ja namestio štrange na lampove, skočio na špediter i TERAJ. Kolega je uskočio u špediter u narednih par metara, ali je prethodno dobio po tamburi, udario ga konj glavom u čelo, iskočila čvoruga, pošle mu suze na oči, bi mi ga iskreno žao...
Poteram ih laganih kasom prema susednom selu Šatrincima, udaljenim oko 3 km, rekoh dosta za prvi put, tamo i nazad, ali je magarac uporno pokušavao da "odradi svoje", kobila "cedila" ko blesava, ovaj njištao, ma ludilo...
Na kraju poteram ih letnjim putem preko atara, i onda prepustim kajase kolegi, da malo i ja oduvam i odmorim ruke, vukao je špediter maltene sam celim putem, kobiline štrange stalno visile, pratila jadnica njega, a on sav važan, počeo da kasa fantastično, skoro u mestu, jer mu kolega, odmoran i besan što ga je ovaj "obeležio", nije dao da divlja, zatežući kajase maximalno, a i već je počela da mu izbija pena po butovima. Prešli smo tog popodneva oko 10-15 km...
Onda naiđe oluja, pokisli smo i mi i konji, okrenemo kući, a on ni blizu umoran, kobila jadna, nenaviknuta na tako oštar kas, jedva se vukla i nije mogao više, vukući i Dubravin špediter sa nama dvojicom i kobilu, na sreću ovo mu je bilo ipak previše....
Ispregli ga lepo, po pljusku i grmljavini, na koju se uopšte nije obazirao, pravac štala i trljanje suvom slamom da ih osušimo, posle se nas dvojica presvukli, zaseli da ručamo i zbrisali litru špricera od crnog vina Vranca da se ugrejemo, prestala kiša, pomogoh mu da upregne, i ispratih kolegu niz drum...
Trebalo je u toku ove protekle nedelje opet, ali ovo kišovito vreme nam nije izašlo u susret, te nismo bili u prilici da opet prežemo, jutros kolega navratio kad je prestala kiša, ali nismo prezali, već sam čistio i kratio kopita njegovoj kobili, posle nisam imao volje, tako da se dogovorismo za sutra prepodne ako ne pada OPET kiša...