Korišćenje silaže u ishrani koza i ovaca

novii

Administrator
Urednik
Učlanjen(a)
24 Jul 2007
Poruka
9.339
Lokacija
Apatin
Pošto se tema silaže spominje povremeno u svakoj temi, da se ne ide mnogo i offtopic, rešio sam da otvorim ovu temu. Tako da svi podaci i sva iskustva budu objedinjena na jednome mestu. I poželjno je što više slika da se vidi kako to izgleda. :cao:
 
Sto se tice silaze ja mislim da je za tovne ovce ok da je koruste ali za mleko sigurno nije dobro jer dobija drugaciji ukus,to znam jer je moj cale cuvao krave, pa kad nestane silaze preko leta odmah se oseti drugaciji ukus mleka. Ja trenutno ne koristim silazu ali mislim da kad povecam broj ovaca obavezno pocnem sa upotrebom silaze jer je jeftina hrana,a ima je i kolicinski,a sa dodatkom lucerke je odlicna hrana. :bravo: :bravo:
 
Mi smo imali "malu" polemiku na tu temu iza koje je vecim delom stajao nesporazum. Dakle Brundalo je tvrdo protiv ali covek pravi delikatesne sireve i jednostavno zaboravi da ni ovcarstvo ni kozarstvo nisu na to ograniceni. Ali kada neko ume da napravi dobar sir i kada se ne dogodi katastrofa kao ove god, pa ima sta dobro i da proda on to posmatra iz tog ugla. Po mojim saznanjima dobro pravljena silaza je prihvatljiva kao dopunska hrana i mlekare ne bi trebalo da prave problem oko toga. Takodje, po mojim saznanjima , na mnogim farmama mlecnih koza intenzivno se koristi silaza kukuruza kao bazna kabosto-energetska hrana. Uz to ide seno lucerke a obicno seno je stalno na raspolaganju. Minerali, so, i razni drugi dodaci za balansiranje hrane se podrazumevaju. Rezultati su odlicni, uvodjenje silaze se direktno pozitivno odrazilo na povecanje mlecnosti uz zdrzavanje procenta masti i proteina. Zarada se povecala! Ono sto sam indirektno zakljucio je da se od tog mleka ne prave delikatesni sirevi ali se pre razliciti beli krem sirevi,jogurti i sl..
Dakle kada se prica o hrani ne sme da se zaboravi da ovcarstvo i kozarstvo ne mora po definiciji da znaci proizvodnju delikasnih sireva.
 
Kad san vec ja na tapetu tija bi pojasnit neke stvari. Ima samo 2 razloga zasto san ja protiv silaze. Inace prije toga san i ja razmislja da je negdi nabavin i hranin sa tim blago ali san odusta.
Prvi razlog naveo je Tar i on je tocan. Drugi razlog navodim ja a taj je opasnost od slabo pripremljene silaze i stradanja blaga. A to se nije dogodilo samo jednom. Eto jedino zato ja imam nesto protiv silaze i nista vise.
:ppozdrav: :ppozdrav: :ppozdrav:
PS ja je i ovako i onako ovdi ne mogu pripremat
 
Nije silaža i možda nije za ovu temu, ali može poslužiti manjim odgajivačima da prezime, ja sam moje tako prehranio pre dve zime jer nisam imao sena.
[youtube=425,350]http://www.youtube.com/watch?v=QHnBWwpEd28&feature=related[/youtube]
 
Drugari,evo i mene opet na kratko.Fino je sto se i ovakvu temu obrazovali.Hteo bih samo da dam kratak odgovor pa zapazanje BRUNDALA da su dosta zivotinja uginule zbog silaze.To je tacno da su sitni prezivari mnogo osetljiviji od goveda na Listeriju koja se nalazi svuda u zemljistu i u silazu se donese sa njive ako se previse nisko sece odnosno ako se nabijanje vrsi traktorom onda se unese tockovima.Jos jedan bitan faktor je kiselost silaze,tj,bitno je pa pH silaze sto je moguce pre dostigne optimum.Da bi se to postiglo silazi se dodaju kulture Lactobacila i jos par njih koje se u suvom stanju mogu kupiti pa se rastvorene u vodi ravnomerno posipaju po silazi.Posle toga je izuzetno bitno da je silazni rov dobro zatvoren da ne ulazi dodatni kiseonik.Da je dobro nabijanje bitno to mislim da je svima jasno.Ne znam kako se salju slike a kadt saznam mogu vas poslati par slika kako mi to radimo.Silazu spremamo vec 15 godina,ranije za krave a zadnjih godina za ovce i do sara smo imali samo jedan pobacaj ali to je bila nasa greska jer smo dali silazu koja je bila delimicno smrznuta.Koristimo je od polovine oktobra do kraja marta.Pravimo nesto vise od 100m3 a pokvari namse negde osko 0,3m3 a to je onaj deo koji se na samom podu i ima nesto vise koka u sebi pa se ukiseli.Sto se tice budji,toga uopste nema od pocetka do kraja.Svake godine koristimo novi najlon i zajedno sa tim bakterijama nas to kosta oko 80 evra za godinu za nesto vise od 100m3.
 
@miljko
100m³ koliko je to tona ? Nemam iskustva pa me bas interesuje jer se uzima da koza moze (sme) da pojede max 1 kg dnevno.
Da li je to silaza trava, lucerke, kombinovana ili silaza kukuruza?

Zatim da li znas kako je napravljeno ovo "brdo" silaze. To nije moglo da se gazi ? Mozda je isisavav vazduh? Mozda je ubacivan CO2 ?

Ovo je silaza cele stabljike kukuruza u vostanoj zrelosti (vide se mnoga zrna koja su ostala cela) Koja se koristi na jednoj uspesnoj farmi koza za proizvodnju mleka.
 
Mi pravimo silazu od citave stabljike kukuruza. Jedan m3 je u zavisnosti od procenta suve materije negde oko 450-500kg znaci negde oko 50t silaze imamo u rovu.Mi ovcama dajeno oko 3kg dnevno pored ostale hrane (seno lucerke ili livadsko a ponekad i ovsenu slamu)
Ovo brdo je siroko negde oko desetak metara u podnozju a gore oko 3m tako da je sve ovo gazeno traktorom.Nas silo rov je 17.5m dugacak, 4m sirok i 1,8m visok, betoniran sa kajlastim zidovima tako da je nabijanje izuzetno dobro.
Pozdrav
 
Ok. Dobra informacija. Sa koje povrsine dobijes tih 50 T ?
Sta je kajlasti zid? Da ne mislis dole uzi gore siri ?
 
Pa nposto je ove godine bila velika susa i kukuruz nije bio toliko napredan kakv treba da bude,isekli smo 2 hektara.A sto se zida tice to si dobro shvatio.Gornji deo je za 30sm siri u odnosu na osnovu tako da je nabjanje odnosno sleganje,koje je vrlo malo,dosta dobro.Citava silaza slegna za nekih desetak cm i to je to.
 
Znaci u "normalnim" uslovima to dobijes sa 1.5 ha. Posto predhodna god. verovatno nece biti izuzetak treba (komotno) racunati 1.5 - 2 ha za tu kolicinu.
 
Pa od prilike ka je tako.I ja mislim da ovakve godine kao sto su bile prosla i predprosla nece biti slucajnost tako da ce silaza biti veoma dobra alternativa kako kabasta hrana a i energetski je bogara.
 
Osnovne karakteristike našeg ovčarstva su nepovoljan rasni sastav u kome još uvek dominira pramenka, i ekstenzivni uslovi držanja, sa nedovoljnom i nekvalitetnom ishranom, a posebno u zimskim mesecima. Naime, najveći broj ovaca se gaji u brdsko-planinskim uslovima koji su manje ili više nepogodni za intenzivniju proizvodnju stočne hrane, pa je samim tim i njihova ishrana kvalitativno i kvantitativno neadekvatna. Posebno je problematična zimska ishrana ovaca, jer period prekida vegetacije u navedenim predelima traje 6 i više meseci. U tom vremenu životinje se hrane konzervisanim hranivima, a to su na prvom mestu seno osrednjeg ili lošeg kvaliteta, kukuruzovina, pa čak slama ili lisnik. Istovremeno, to je i period bremenitosti i jagnjenja ovaca, što zahteva bolju i raznovrsniju hranu. Kako toga često nema, dolazi do brojnih problema kao što su: smanjenje plodnosti, komplikacije pri jagnjenju, smanjene vitalnosti i porasta jagnjadi, niska proizvodnja mleka, mesa i vune itd.

Pored poboljšanja genetske strukture naših stada, važna mera koja se mora preduzimati u cilju unapređenja ovčarstva jeste i popravljanje ishrane. U tom pogledu najznačajnije promene koje se mogu realno preduzeti jesu veće korišćenje koncentrata, ali i uvođenje silaže u zimsku ishranu. Sve to treba biti praćeno i boljim cenama, da bi proizvođači bili zainteresovani za unapređenje ove proizvodnje.

Za ovce je karakteristično da su životinje pašnjaka, te je njihova ishrana u toku vegetacije bazirana na korišćenju zelene hrane napasanjem. U tom pogledu postoje brojna rešenja kojima se mogu znatno poboljšati efekti ishrane, kao što su: popravljanje botaničkog sastava prirodnih pašnjaka i zasnivanje veštačkih, sprovođenje odgovarajućih agrotehničkih mera za određene reone, pregonska organizacija ispaše i dr. Međutim, zimska ishrana ovaca je najčešće problematična jer se u navedenim reonima i u ekstenzivnom gazdovanju mogu proizvesti ograničene količine konzervisane hrane, na prvom mestu travnog sena nezadovoljavajućeg valiteta. Pri spremanju sena malo se pažnje posvećuje izboru optimalne faze košenja u cilju postizanja što boljeg hranljivog sastava. Takođe, botanički sastav prirodnih pašnjaka je često nezadovoljavajući, sa nedovoljnim prisustvom kvalitetnih vrsta trava i leguminoza. Zbog navedenih razloga obrok ovaca se dopunjuje kukuruzovinom, ukoliko je ima, pa i slamom, a u nekim slučajevima i lisnikom. U takvim slučajevima o nekoj intenzivnijoj proizvodnji u ovčarstvu ne može biti ni govora. Uvođenje silaže u zimsku ishranu ovaca stoga bi predstavljalo značajan napredak, jer je silaža po kvalitetu i hranljivoj vrednosti najbliža zamena zelenoj hrani.

Za ishranu ovaca silaža se može spremati od različitog biljnog materijala, slično kao i za goveda. I u ovom slučaju najprihvatljivija za proizvođače jeste silaža kukuruza, jer je postupak njenog spremanja najjednostavniji. Brdski predeli, istina, nisu pogodni za gajenje kukuruza zbog kraćeg vegetacionog perioda. Međutim, u ovom slučaju cilj i nije potpuno sazrevanje kukuruza radi dobijanja zrna kao glavnog proizvoda, već se njegovo ubiranje može obaviti znatno ranije, u fazi voštane zrelosti. Tome pogoduje i postojanje brojnih sorti sa znatno kraćim vegetacionim periodom, koje su selekcionisane upravo za takve uslove. U ovom slučaju ne mogu se očekivati visoki prinosi zelene mase, ali se dobro zna da se radi o reonima u kojima postoje veća ograničenja u sprovođenju potrebnih agrotehničkih mera nego što je to slučaj sa ravničarskim zemljištem. Pored izbora optimalne faze za siliranje, važna mera je i dobro sitnjenje biljaka, u cilju što boljeg sabijanja, ali i ograničavanja mogućnosti biranja kvalitetnijih i ukusnijih delova. Samim tim će i rastur, odnosno nepojedeni ostaci biti manji. Za siliranje cele biljke kukuruza najprihvatljiviji su horizontalni silo-objekti. Pošto se siliranje obavlja u krajevima koji se odlikuju niskim zimskim temperaturama, treba predvideti i mogućnost da se pri nailasku izuzetno hladnih dana obavi dodatno utopljavanje silaže korišćenjem bala slame ili snopova kukuruzovine. Time bi se izbegla ili smanjila mogućnost smrzavanja silaže.

Pored korišćenja cele biljke kukuruza za siliranje, u obzir dolaze i druga žita, kao i silaže trava, leguminoza i travno-leguminioznih smeša. Brdsko-planinski tereni pružaju najviše mogućnosti za gajenje trava i leguminoza, a hrana za zimu ne treba se konzervisati samo sušenjem, već i siliranjem. Silaže leguminoza mogu biti odličan izvor proteina upravo u mesecima intenzivnog razvoja ploda i jagnjenja ovaca, kao i u periodu dojenja. Pri siliranju trava i leguminoza preporučuje se prethodno provenjavanje pokošenog materijala, jer će silaža teže izmrzavati. U ovakve silaže se pri spremanju mogu uključiti manje količine prekrupe žita (10 - 20 %), pri čemu se bitno povećava energetska vrednost. U nižim, brdskim reonima gde se za proizvodnju stočne hrane koriste i oranice, silaže se mogu spremati od ozimih ili jarih krmnih smeša koje sadrže leguminoze (grašak i grahoricu) i strna žita (raž, ječam, ovas ili pšenicu). Takođe, u obzir dolaze i silaže od sirovih repinih rezanaca, glava i lišća šećerne repe pa i različitih sporednih proizvoda povrtarstva. Zbog visokog sadržaja vlage u silaže od nabrojanih sporednih proizvoda treba uključiti i neko suvlje hranivo.

Međutim, pri spremanju i korišćenju ovakvih silaža mora se voditi računa o dva bitna momenta. Kao prvo, silaža se kod nas koristi za ovce u zimskim mesecima, kada su bremenite, te treba da bude što boljeg kvaliteta. To znači da pri siliranju moraju biti ispunjeni svi neophodni uslovi za kvalitetnu fermentaciju, zatim, sabijanje obaviti što bolje uz dobro pokrivanje, odnosno zatvaranje siloobjekta, ne dozvoliti da silirani materijal bude zagađen zemljom zbog buternog vrenja, itd. Drugi važan momemat je da se silaže spremljene od različitog biljnog materijala bitno razlikuju po hemijskom sastavu, odnosno količini proteina i energije. Iz tog razloga neophodno je znati kako i koliko pojedine vrste silaža koristiti u ishrani ovaca, i kako korigovati obroke u kojima je uključena određena vrsta silaže.

Nakon oplodnje, u toku 3,5-4 meseca, ovce nemaju neke povećane potrebe u ishrani. Ishrana u ovom periodu može da se zasniva na kvalitetnoj paši ili senu. Međutim, u brdsko planinskim reonima zbog oštrije zime veći deo bremenitosti protiče na obrocima od konzervisane hrane. U tom pogledu, najvažnije mesto uglavnom zauzima kvalitetno seno trava, mada bi bilo dobro da bar trećina dnevne norme sena bude od lucerke. Seno treba da je pripremljeno od biljaka košenih u optimalnoj fazi razvića, i sušeno u povoljnim vremenskim uslovima. Pored sena, u ishrani bremenitih ovaca koristi se i kvalitetna silaža, mada ima pogrešnih mišljenja da ona nije dobra hrana za bremenite životinje. Za ovce u ovom periodu koristi se obično 1,5-2 kg sena i 2-3 kg kvalitetne silaže ili korenasto-krtolastih plodova. Ukoliko se raspolaže veoma kvalitetnim senom, njegova količina može da se smanji na svega 0,5 kg dnevno, a da se kvalitetna kukuruzna silaža poveća na 4-5 kg dnevno. Potpuno isključivanje sena iz obroka i ishrana isključivo silažom se, ipak, ne preporučuje. Uz kukuruznu sulažu ovcama treba davati i oko 10 g stočne krede dnevno, da bi se neutralisala kiselost i sprečila pojava acidoze. Za bremenite ovce ne sme se koristiti pokvarena, plesniva i smrznuta silaža, jer u protivnom može doći do poremećaja u varenju, naduna, pobačaja, itd. Smrznutu silažu treba najpre uneti u staju ili neku prostoriju gde će se raskraviti, pa je tek onda dati ovcama. Da bi se sprečilo smrzavanje silaže potrebno je da se deo silosa odakle se silaža izuzima zaštiti balama slame ili snopovima kukuruzovine.

Letnja ishrana ovaca se zasniva na korišćenju kvalitetne paše i sena. Potreba za pojačanom ishranom se javlja na oko 6 nedelja pred jagnjenje, odnosno, u periodu intenzivnog razvoja ploda To se postiže tako što se uz uobičajeni obrok dodaje još i 200-400 g kukuruzne ili neke druge prekrupe, uz njeno postepeno uvođenje do postizanja potrebne količine. Ukoliko se u ovom periodu u ishrani ovaca koristi kukuruzna silaža, zbog pokrivanja potreba u proteinima poželjno je da se u koncentratnom delu obroka nađe i suncokretova sačma. Međutim, ako se koriste kvalitetne travno-leguminozne ili leguminozne silaže, koncentrat može da predstavlja samo prekrupa nekog žita. Silaža se, takođe, efikasno koristi i u tovu izlučenih ovaca. Pošto tovne ovce nemaju posebne potrebe u proteinima, za njih se preporučuje kvalitetna kukuruzna silaža, u količini od oko 5 kg dnevno. Uz silažu se daje i neko suvo kabasto hranivo (seno, slama), i manje količine koncentrata.

U vreme pred jagnjenje ovci treba dati samo kvalitetno seno, i to smanjenu količinu. Nakon jagnjenja ovci treba dati topli napoj od mekinja, a u sledećih 2-3 dana samo seno. Tek posle tog vremena u ishranu treba uvoditi koncentrat, pa 7-10 dana po jagnjenju obrok ovaca treba da se sastoji iz 1-2 kg sena, najbolje leguminoznog, 1,5-3 kg sočnih hraniva (silaže ili korenasto-krtolastih plodova), kao i dovoljnih količina koncentrata. Za ovce u dobroj telesnoj kondiciji u periodu dojenja potrebno je 200-250 grama koncentrata, za ovce slabije kondicije ili za one sa blizancima 350-400 g, a za ovce loše kondicije i 500 g koncentrata. Posle 1,5 meseca od jagnjenja količina koncentrata se postepeno smanjuje, tako da se sa 2,5-3 meseca od jagnjenja koncentrat isključuje iz obroka. Za jagnjad, silaža počinje da se koristi u drugom mesecu. Najpre su to male količine, u drugom i trećem mesecu oko 200-300 g, da bi u četvrtom jagnjad dobijala i do 800 g silaže.

Docent dr Nenad Đorđević,

Poljoprivredni fakultet, Beograd-Zemun

A evo i linka
http://www.suooks.org/glaspastira3.html
 
Brundalo, zapanjen sam. Pa zar i ti sine Brute! :haha:

E sada, kada je i Brundalo legao na rudu, mogu da kazem da se jedan poznati tvrdi sir pravi i od kozjeg mleka a da pri tome silaza predstavalja znacajan (ne jedini) deo obroka. Sir se zove Chedar, pravi se u Engleskoj i predstavlja svetski poznati brend.

Obavestavam Brundalove prijatelje da je otok Silbu pogodio veliki plimni talas, malte ne cunami. Sutra kada sredi utiske opet ce on da opauci po silazi... :haha:
 
Tar je napisao(la):
Brundalo, zapanjen sam. Pa zar i ti sine Brute! :haha:

E sada, kada je i Brundalo legao na rudu, mogu da kazem da se jedan poznati tvrdi sir pravi i od kozjeg mleka a da pri tome silaza predstavalja znacajan (ne jedini) deo obroka. Sir se zove Chedar, pravi se u Engleskoj i predstavlja svetski poznati brend.
Obavestavam Brundalove prijatelje da je otok Silbu pogodio veliki plimni talas, malte ne cunami. Sutra kada sredi utiske opet ce on da opauci po silazi... :haha:
Ja san samo prenija ono sta san nasa he he. Ja ionako ne mogu ni radit ni dovest silazu. Zato mi je svejedno :haha: :haha:
Cunami? pa malo je falilo da bude i to he he
 
Brundalo,drago mi je da si oavj clanak prezentovao.Ja sam ga nekad prosle godine procitao i mogu samo da se slozim sa svim ovim.Posto kukuruzna silaza ima dovoljno energije ali je siromasna proteinima mi trenutno koristimo uz silazu i 150gr suncokretove sacme koja je kod nas trenutno jeftina negde oko 9 eurocenti za kg i to funkcionise odlicno.Jasle posle svakog obroka izgledaju kao pociscene.Malih problema imamo kod dviski jer one vise probiruju pa nesto ostane.Kad pocinjemo sa silazom,pravimo prelazni preiod sa pase na silazu od oko tri nedelje,gde na pocetku veci deo odroka cini trava sa nesto sena da bi na kraju,kad se priviknu dobijale oko 4kg silaze dnevno i oko 1kg sena.Pred jagnjenje dobijaju i prekruppe a kad se ojagnje umesto sena lucerku.Ova godina je bila susna i za lucerku ali je dobrog kvaliteta jer nije pokisla.Sta je jos problem u zimskom periodu je Beta-karotin koga najvise ima u mladoj zelenoj travi.U senu ga ima dosta manje,negde oko 30% od onoga pre susenja a u kukuruznoj silazi ga je jos manje pa zbog toga koristim i koncentrovani Beta-karotin za vreme parenja kad je u zimu.Plotkinje po dobijaju dve nedelje pre ulaska ovna u stado i za vreme mrke.Dajemo ga u koncentraciji od 5gr po ovci i danu mesec i po dana.Obicno je plodnost kod ovaca slabija kad se pare van sezone (maj-avgusta)
ali tako uspevamo da zaobidjemo taj problem.Beta-karotin je supstanca od koje nastaje Vit E i bitan je za razvoj jajnih celija odnosno za ovulaciju i kasnije da nidaciju (spajanje jajne celije sa matericom)
 
@ miljko upravo san otvorija tvoju veb stranicu i pogleda farmu. decko svaka cast. tako se radi posao. A na privatnu poruku mi molim te javi ko ti je radija tu stranicu.
Sta se tice stale. Taman po mom gustu. A i reci jel to samogradnja ili ste placali majstore i koliko je dosla stala ako nije tajna :ppozdrav: :ppozdrav: :ppozdrav:
 
Stranicu sam radio sam,samo sam domen morao da kupim a sto se stale tice grube radove zidanja smo platili ali posto na placu nismo imali mesta za senjak,morali smo da senjak pravimo nad stalom sto je poskupelo gradnju.Posanji mi svoju mail adresu pa ti mogu poslati nesto slika jer nemam trenutno program za smanjivanje slika pa ne mogu da ih stavim u forum.
Inace je stala kostala oko 15.000 evra za nekih 150 plotkinja sa podmlatkom.Struju,vodu,jasle i sve drugo smo radili sami,ja brat,otac i deda.
 
Nazad
Vrh