Nisam siguran da bih nasao puno dobrovoljaca ovdje...
Siguran sam da ima dovoljno domacih dobrovoljaca zainteresiranih za unaprijedjenje proizvodnje. Uostalom, pboljsanje proizvodnje kroz najmodernije tehnike i tehnologije je elementaran i logican potez narocito kada je ekonomska situacija losa. Npr. ako su cijene niske, onda ti je JEDINI nacin da zaradis vise povecanje produktivnosti.
Jednostavno. Jednom kada ti je ta cinjenica usla u glavu, slijedeci je korak pitanje "kako". Ja sam apsolutni zagovornik organske proizvodnje i slobodnog udruzivanja na principu sto sam vidio u Francuskoj i Italiji. Superioran sistem.
Evo kako to funkcionira: Ti, ja i ostali clanovi ovog foruma, na primjer, proizvodimo povrce. Sami nemamo dovoljno za izlaz na trziste, medjutim zajedno imamo. Udruzimo se i prema svijetu smo jedna organizacija. Dogovorimo se oko jednog zajednickog standarda kvalitete i prodajemo samo proizvode sto zadovoljavaju tu kvalitetu. Kupci dolaze na jedno mjesto i kupuju jedan proizvod [svi clanovi udruzenja proizvode isti proizvod u isto vrijeme - krucijalno za privlacenje velikih (sigurno placanje) kupaca].
Digresija: udruzenje ne podrazumijeva registriranu organizaciju. To donosi troskove odrzavanja i administracije. Tu uskace koncept "slobodnog" udruzenja. Slobodno udruzenje je neformalna asocijacija interesenata sto imaju zajednicki cilj. Prodaja se vrsi preko sajam-tipa organiziranih dogadjaja. Jedini troskovi takvog udruzenja su reklama i oglasavanje sajma i iznajmljivanje odgovarajucih prostora za prodaju. Uz malo kreativnosti otkrit ces brzo da su mnogi manji gradovi, narocito u poljoprivrednim krajevima vrlo otvoreni ideji i spremni pomoci sa besplatnim prostorom i reklamom u lokalnim medijima jer za nih je to prilika da privuku paznju sire javnosti i dovedu turiste u svoje mjesto i na taj nacin uberu neki dinar.
Jasno je da nece svi pripadnici udruzenja imati isti urod. Italijani su to jednostavno rijesili. Svi doprinesu zajednickom nastupu sa unaprijed dogovorenom kolicinom. Obicno je to kolicina jednaka najmanjoj kolicini pojedinog clana. Ako vi svi proizvodite 5 tona krastavca a ja 3, onda svi stavljamo 3 tone u zajednicku ponudu za prodaju na veliko. Ako nas je 12, onda je to 36 tona ponude. Ta se roba prodaje kupcima zainteresiranim za tu kolicinu ili vise. Ako kupac treba vise, slobodan je da izabere sa kim ce se dogovoriti za dodatni otkup. A mi smo slobodni da se dogovorimo za cijenu sa njim.
Samo je jedno pravilo. Ne smijes prodavati za nizu cijenu od zajednicke dogovorene cijene.
Visestruki razlozi su za to. Prvo, MORAS cijeniti svoj vlastiti trud. Drugo, ako skidas cijenu, ne samo da stetis svojim kompanjonima nego i sebi. Udruzenje je tu da ti pomogne da dobijes sto VECU cijenu za svoj rad, ne sto manju samo da bi prodao. Na kratki rok imas korist jer ides doma sa praznim kamionom, ali na dugi rok si sam sebi uzeo novac iz dzepa i mozda ce ti bas ta razlika sutra prifaliti za slijedecu turu.
Tako ti i treba.
Treci je razlog standard kvalitete. Ako skidas cijenu unistavas precepciju standarda kod kupaca. Jednom kad te labeliraju kao proizvodjaca smeca, nikada se neces oporaviti. Povjerenje se tesko postize, a lako unistava.
Cetvrti je razlog u jednostavnoj cinjenici da kao udruzeni proizvodjaci imamo pregovaracku snagu i mozemo se direktno obratiti velikim potrosacima (hoteli bolje klase, proizvodjaci procesirane hrane itd.) i dogovoriti proizvodnju UNAPRIJED i prema njihovim potrebama. To ce nase planiranje uciniti jednostavnijim a plasman sigurnim. P jos ako se potpise ugovor o vise-sezonskoj suradnji, potvrdi sa simbolicnom kaucijom od strane kupaca (10% od ugovorene ezonske prodajne cijene) ti znas sta radis slijedecih par godina i znas koliko ces dobiti. Zivot postaje puno jednostavniji.
Nitko nije sef, svi smo i dalje individualni proizvodjaci i svi imamo podjednaku korist od zajednistva. Veze nas jedino obecanje da cemo svi proizvoditi jedan minimum kvalitete i da cemo svi prodavati samo PO ili IZNAD zajednicke cijene kada prodajemo samostalno. Sve drugo mi sami kontroliramo ili radimo zajedno kroz dogovor.
Nevjerojatno je koliko su hoteli zavisni o redovitoj isporuci kvalitetne hrane (kada si zadnji puta vidio posrednika da prodaje prvoklasnu robu...?) i koliko su ocajni u tom pogledu. Poljoprivrednici su njihovi najbolji saveznici, ali kad su seljaci nepovezani i usitnjeni, sta mogu hoteli napraviti?
Samo jednu stvar: kupovati od posrednika... Bar znaju gdje ima robe i kome se obratiti, kakva god bila kvaliteta.
Nadam se da uvidjate princip ovdje. A po meni glavno trziste su sjeverno-evropske zemlje. Zemlje sa novcem. Trziste je ogromno, samo se treba organizirati i zajedno reklamirati. Ionako necete nikada moci zadovoljiti cjelokupnu potraznju. Aduti su vam blizina i organska proizvodnja. Turci, Indijci, Pakistanci to nikada nece moci postici i da proizvode organsku hranu. Daleko su. Npr. tresnje iz Australije se prodaju u Spanjolskoj usred zime za 17+ eura po kili jer ih dovoze avionom. 17 eura!!! Tresnje. Da su od zlata, bile bi jeftinije...
A sada ukratko zasto organska proizvodnja. Neka vam Malta to sama objasni, za one sto znaju engleski. Ako netko ne zna egleski, obavezno prevedite clanak na nekom od prevodilackih web stranica:
http://www.moam.org.mt/Why Grow Organic.htm
Jedan primjer principa udruzenja u cilju postizanja uspjeha:
http://www.srbijanet.rs/vesti/vesti-iz-zemlje/32789-kinezi-gaje-povrce-u-juznoj-srbiji.html
Set-up je prilagodjen krajnjem cilju, ali ideja je ista. Zajedno su jaci. Tko tu jednostavnu istinu do sada nije razumio, taj je osudjen na propast.